Učiteljica dobila je otkaz jer je bila oficirska kći, bila je prosta i pušila je!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: Hrvoje Petrić

UPeterancu je u vrijeme Vojne krajine (ukinute 1871.) na vrlo kvalitetan način bilo organizirano obrazovanje. Nakon prestanka Vojne krajine školstvo u Peterancu dolazi pod civilnu upravu, a nakon 1874. godine bilo je zahvaćeno reformama bana Ivana Mažuranića.

Školske godine 1875/76. u Peterancu su djelovale posebne škole za dječake i djevojčice. Osnovana je školska knjižnica te uveden 4. razred. Školski odbor konstituiran je 18. prosinca 1875. godine. Za predsjednika i mjesnog školskog nadzornika izabran je velečasni Kuzma Telebar kao mjesni župnik, za njegova zamjenika Josip Gaži, perovođa je bio ravnajući učitelj Ferdinand Hechtl, dok su ostali članovi prvog školskog odbora bili: načelnik općine Peteranec Antun Jančarić, Ivan Gadanec, Ivan Petreković i Ivan Mihin. Među prvim zaključcima školskog odbora bilo je da se nabave neka učila, a posebno je značajan zaključak od 30. travnja 1876. godine kojim je škola u Peterancu trebala postati jednim od utemeljitelja Hrvatskog pedagoškog književnog zbora.

Ljetopis škole Peteranec 1903.

Školske godine 1876./77. škola u Peteranecu je postala članom III. razreda Sv. Jeronima, što je značilo osnutak školske knjižnice. Školske godine 1878./79. zbog znatnog povećanja učenika bilo je uvedeno poludnevno predavanje u 1. i 2. razredu, no kako je krajem prvog polugodišta istupilo iz škole više djece, odustalo se od toga početkom drugog polugodišta. Za predsjednika školskog odbora i mjesnog školskog nadzornika ponovno je izabran Kuzman Telebar, njegov zamjenik bio je Mirko Galović, perovođa je bio Ferdo Hechtl, dok su članovi bili: Tomo Lukač, Mijo Vaić, Martin Ivanuš i Josip Sinjerec iz Peteranca te Gjuro Horvat iz Herešina. Zamjenici članova bili su Gjuro Sabol i Ivan Mihin. Prema tomu se vidi da su školu u Peterancu polazila i djeca iz Herešina.

Školska knjižnica narasla je na 47 djela sa 55 svezaka. Školska je godina počinjala 1. listopada, a završavana 3. kolovoza službom Božjom. Dana 24. travnja 1879. slavila se 25. godišnjica vjenčanja cara i kralja Franje Josipa I. i carice te kraljice Elizabete u povodu čega su učenici imali dan radosti, a tom prigodom podijeljeno je 50 primjeraka knjižica “Franjo Josip I.” koje su nabavljene dobrovoljnim prilozima koje su dali: ravnajući učitelj Ferdo Hechtl, općinski bilježnik Mirko Galović, trgovac Ožegović, župnik Kuzma Telebar, lugar Galović, lugar Stjepan Požgaj, umirovljeni satnik Tomo Šemper, umirovljeni lugar Mijo Franjo, načelnik Jančarić, blagajnik Ledinski, ovrhovoditelj Blažek, trgovac Mijo Vaić, umirovljeni stražmeštar Jadanić, umirovljeni nadlugar Tomo Antolić, pisar Stjepan Dolenec, trgovac Horman, podbilježnik Frljan i učiteljica Antonija Brcković.

Spajanje škola

Zaključkom školskog odbora od 2. studenoga 1879. za podučiteljicu je izabrana ispitana učiteljica Marija pl. Gjukec, a prema zaključku školskog odbora od 30. studenoga iste godine odlučeno je da se jedna učionica pretvori u školsku zbornicu. Školska knjižnica je školske godine 1879/80. imala 67 djela u 75 svezaka.

Iduće školske godine, 23. listopada 1880., po odluci vlade spojene su dječačka i djevojačka škola u jedinstvenu školu koja se zvala “Obospolna obća pučka škola”. Prema odredbi vlade od 3. svibnja 1881. prisustvovala je sva školska mladež svečanoj službi Božjoj dana 10. svibnja iste godine, u povodu vjenčanja prijestolonasljednika Rudolfa s belgijskom princezom Stefanijom.

Tijekom siječnja 1883. počela je među učenicima vladati bolest difterija te je škola bila zatvorena od 26. siječnja do 9. travnja. Od bolesti je bolovalo više od polovice djece, a umrlo ih je 16. Početkom školske godine 1884/85. svi su učenici polazili nastavu u bivšoj dječačkoj školi, jer su na bivšoj djevojačkoj školi vršeni popravci. U mjesecima svibnju, lipnju i srpnju učenici su nemarno polazili nastavu jer su roditelji zadržavali djecu kod kuće bez razloga. Slično je bilo i iduće školske godine, ali u mnogo blažem obliku. Stanje se popravilo tek školske godine 1886./87.

Školske godine 1887./88. vlada je Mariju Gjurka imenovala za učiteljicu u Ludini, a na njeno je mjesto imenovana Marija Vučinovec koja se zahvalila na dužnosti. Dana 7. siječnja 1888. na to je mjesto došla namjesna podučiteljica Augusta Zapletalova koja je ubrzo otišla u Zagreb tako da je za novu podučiteljicu u Peterancu konačno 8. svibnja 1888. imenovana Ljubica Vidačić iako je školski odbor bio za podučiteljicu Mariju Cesarić. Općinsko zastupstvo na sjednici održanoj 5. rujna 1887. imenovalo je školski odbor u sastavu: predsjednik i mjesni školski nadzornik velečasni župnik Kuzman Telebar, načelnik općine Tomi Šemper, učitelj Ferdo Hechtl je bio perovođa, a ostali članovi su bili Ignjat Sabolić, Pavao Blažek, Andro Palaš, Gjuro Perić iz Peteranca i Gjuro Poljan iz Herešina. Školske godine 1888./89. stupio je na snagu novi školski zakon od 31. listopada 1888. Ispitu su uz učiteljstvo prisustvovali mjesni školski nadzornik velečasni Kuzman Telebar, načelnik općine Tomo Antolić i neki odbornici. Prigodom zaključka ispita djeca su za nagradu dobivala molitvenike “Isus prijatelj djece”, koje je poklonilo općinsko poglavarstvo. Školske godine 1889./90. velečasni i župnik Kuzman Telebar zahvalio se na časti mjesnog školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora, a na njegovo je mjesto kraljevska županijska oblast imenovala Ignjata Jurjevića. Zdravlje djece bilo je dobro, a polazak nastave također. U školskom odboru su radili: predsjednik Kuzman Telebar, kasnije Ignjat Jurjević, načelnik općine Tomo Antolić, kasnije Franjo Kolar, ravnajući učitelj Ferdo Hechtl te odbornici Andro Betlehem, Pavao Antolić, Josip Valeš i Franjo Kašić. Školske godine 1890./91. mjesnim školskim nadzornikom i predsjednikom školskog odbora postao je Franjo Kolar.

Školske godine 1892./93. za mjesnog školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora izabran je župnik Ivan Ivko, za potpredsjednika je izabran Bolto Jadanić, za perovođu ravnajući učitelj Ferdo Hechtl, dok su članovi školskog odbora bili još Franjo Kašić, Andro Betlehem, Josip Valeš i Josip Kašić. Školske godine 1895./96., dekretom županijske oblasti od 10. rujna 1895., na ovu je školu došao namjesni podučitelj Vatroslav Kovačić koji je podučavao dječake prvog razreda, djevojke prvog razreda i oba spola u drugom razredu Antonija Brcković, treći razred je podučavala Ljuba Vidačić, a četvrti i peti Ferdo Hechtl. No, Vatroslav Kovačić je 18. studenoga 1895. premješten u Hampovicu, a iz Hampovice je došao u Peteranec namjesni učitelj Petar Lesica koji je preuzeo treći razred, dok je prvi dječački razred preuzela Ljuba Vidačić. U opetovnici je dječake podučavao Ferdo Hechtl u prvom polugodištu, a u drugom Petar Lesica, dok je u djevojčice učila Antonija Brcković. Školske godine 1896./97., naredbom od 26. kolovoza 1896. godine, Petar Lesica premješten je u Vrbovec, a iz Vrbovca u Peteranec Franjo Muldini.

Zdravlje učenika bilo je dobro, ali je zabilježen jedan slučaj smrti učenika. Početkom iduće 1897./98. školske godine Antonija Brcković premještena je u Križišće, a Ljubica Vidačić u Lič. U Peteranec su na njihova mjesta bile premještene Anka Lihl iz Bjelovara i Pepica Ban iz Perušića. Te školske godine umrlo je troje učenika. Kao i svih dotadašnjih godina, školska je mladež prisustvovala svim pobožnim crkvenim vježbama prema školskim propisima, te je primila sv. pričest triput: o Božiću, za Uskrs i za Sv. Alojzija, zaštitnika mladeži čiji je dan kao i svih dotadašnjih godina proslavljen svečano. Osim rimokatolika, bila je jedna židovska učenica. Školska godina 1899./1900. počela je uobičajeno zazivom Duha Svetoga kada su učenicima podijeljene školske knjige. Na školi je ustrojen peti razred, te je škola u Peterancu postala peterorazrednom s dva tečaja opetovnice. Dugogodišnji ravnajući učitelj Ferdo Hechtl, koji je gotovo 40 godine radio kao učitelj u Peterancu, bio je umirovljen dekretom od 22. ožujka 1900. godine, no on je vodio upravu škole sve do 12. svibnja 1900., kada je odredbom kotarske oblasti upravu škole preuzeo učitelj Fran Muldini. Povodom toga mjesni školski odbor na sjednici održanoj 20. svibnja 1900. na prijedlog mjesnog školskog nadzornika Mije Betlehema umirovljenom ravnajućem učitelju Ferdi Hechtlu izrazio je svoju zahvalnost za njegovo revno i marno službovanje na ovoj školi kroz 39 godina, što mu je bilo i pismeno priopćeno.

Dva sela

Općinski školski odbor školske godine 1900./01. činili su: mjesni školski nadzornik i predsjednik općinskog školskog odbora Mijo Betlehem, po zvanju i zanimanju kolar i posjednik, polazio je prvi razred realke i četiri razreda glavne njemačke škole u Bjelovaru, zamjenik mu je bio Bolto Jadanić, općinski vijećnik i poljodjelac, koji je završio pučku i trivijalnu školu u Peterancu, četiri razreda glavne njemačke škole u Bjelovaru i tri niža razreda gimnazije u Varaždinu. Ostali članovi školskog odbora bili su: velečasni Ivan Horvatić kao upravitelj župe, Bolto Blažek kao općinski načelnik po zanimanju poljodjelac, a prije je bio kod općine pandur odnosno stražar, uz njih su bili i seljaci Šimun Betlehem, Pavao Antolić, Josip Golubić, Josip Jurjević i Lavoslav Kovačić kao upravitelj škole. On je na dužnost upravitelja škole stupio naredbom vlade od 10. listopada 1900. godine, a na vlastitu je molbu premješten iz Međurića kod Novske u Peteranec gdje mu je 1. studenoga 1900. predana uprava škole.

Školsku općinu sačinjavala su sela Peteranec i Herešin. Vlada je izdala naredbu od 11. listopada 1900. upravnom odboru Bjelovarsko-križevačke županije o ukinuću četvrtog učiteljskog mjesta. Zastupstvo upravne općine Peteranec još je prije toga donijelo zaključak od 15. srpnja 1900. prema kojem se ovdašnja škola koja je imala prva tri razreda, četvrti razred prvo godište i četvrti razred drugo godište pretvori u trogodišnju školu. Zbog toga je učiteljica za više škole iz tehničko-matematičke skupine Pepica Ban kao višak premještena u Kloštar gdje se nije htjela preseliti pa je naknadno premještena u Trojstvo kod Bjelovara. Te školske godine upravitelj škole pokrenuo je radnje na pokusnom vrtu. U spomenici škole piše i detalj: “kako je jošte pri tom narodni davni običaj, da se u dvorištu mrtvaca prije ukopa kod imućnijih i koji to naročito žele, drže i takozvana “spričavanja” u obliku pjesme tužaljke nad liesom pokojnika, to i ono nosi orguljašu učitelju dohodak”. Među učenicima je izbila bolest boginja ili ospica. Polazak škole bio je uredan, učenici su obavljali svoje vjerske dužnosti, a vjeronauk je predavao velečasni Ivan Horvatić kao župnik u Peterancu. Na školskim zgradama su vršeni manji popravci.

Moderna mljekara

U školskoj godini 1901./02., u školskoj uspomenici je zabilježeno da je dana 23. svibnja 1902. za unapređenje domaćega stočarstva Gjuro Ettinger otvorio modernu mljekaru u kući Antuna Frljana. U tu mljekaru su mlijeko donosile žene iz Peteranca, Herešina, Drnja i Sigeca. Kako je mljekara slabo poslovala, napuštena je u svibnju 1906. godine radi preseljenja u Novigrad Podravski. Školske godine 1902./03. predsjednik školskog odbora i mjesni školski nadzornik je bio Mijo Betlehem, dok su članovi bili velečasni Ivan Horvatić kao domaći župnik, Bolto Blažek kao općinski načelnik i seljaci Šimun Betlehem, Pavao Antolić, Josip Golubić koji je bio zamjenik predsjednika, Josip Jurjević (svi iz Peteranca) te kao perovođa Lavoslav Kovačić, ravnajući učitelj. Učitelj Fran Muldini je 1. studenoga 1902. prešao na višu pučku školu u Koprivnici za učitelja slovničko-historičke skupine predmeta. Na njegovo je mjesto došao učiteljski pripravnik Josip Dončević koji se rodio u selu Blatnica kod Garešnice 25. prosinca 1882. Svoju mladost proživio je u Štefanju gdje je polazio školu. Školovao se i u Bjelovaru i Zagrebu. Škola u Peterancu bila je član društva Sv. Jeronima, Matice hrvatske i Pedagoško-književnog zbora od kojih je redovito dobivala knjige za školsku knjižnicu. Od 1888. općina Peteranec po zakonu je trebala redovito pomagati školsku knjižnicu za nabavku novih knjiga, ali na žalost, tu pomoć nije pružala.

Školske godine 1903./04. u školski su odbor 5. listopada 1903. godine izabrani članovi Tomo Godek, Tomo Galović, Anton Blažek, Josip Sabolić i Bolto Kolarek te zamjenici Juraj Pavša i Stjepan Gadanec, svi seljaci iz Peteranca. No, kako je bilo nepravilnosti kod izbora i kako u sastav odbora nije ušao predstavnik iz Herešina, izabran je novi školski odbor 19. travnja 1904. godine u koji su izabrani članovi: Martin Remenar iz Herešina, Franjo Betlehem, Ivan Perić, Tomo Godek koji je postao predsjednik i mjesni školski nadzornik i Ivan Blažek, koji je postao zamjenik predsjednika, te zamjenici Ignac Požgaj i Franjo Godek, svi iz Peteranca. Školu su posjetili učiteljski pripravnici muške učiteljske škole iz Zagreba na čelu s ravnateljem Karlom Maticom i profesorima škole. Od 1. studenoga 1903. do 30. lipnja 1904. za vrijeme dopusta Anke Lihl mijenjala ju je suplentica Alojzija Vinski, rodom iz Zagreba. Školske godine 1904./05. polazak škole bio je dobar, a to se odrazilo na bolji uspjeh.

Školske godine 1905./06. pojavila se u veljači 1906. bolest kozica od koje je umrlo četvero djece, a škola je bila zatvorena od 23. ožujka do 18. travnja 1906. zbog bolesti difterije jer ju je imala više od polovica učenika. Školsku općinu su sačinjavali i dalje mjesta Peteranec i Herešin. Na mjesto Anke Lihl, koja je otišla raditi u nižu djevojačku školu u Koprivnici, došla je 27. ožujka 1906. godine namjesna učiteljica Angela Radan, rodom iz Donje Petričke kod Bjelovara. Ona je izgleda vrlo brzo ušla u sukob s ravnajućim učiteljem Kovačićem koji o njoj piše: “odgojem u vojničkim ženskim zavodima u Bečkom Novom Mjestu – kao oficirska kći, usisala je u sebe i onaj strogi vojnički duh, te je sa školskom mladeži vrlo despotički postupala. Svojom brbljavošću zamrzila je međusobno mnoge odličnije obitelji, a mužačkim prostim ponašanjem ter pušenjem nije za to vrijeme mogla steći simpatije i naklonost članova škol. odbora i općinara, pa stoga kod izbora učiteljice dne 21. lipnja 1906. bude iz samilosti kandidirana na treće mjesto; no morade ustupiti svoje mjesto novo – izabranoj i potvrđenoj učiteljskoj kandidatkinji Mariji Salajpal iz Gole, koja je kao privremena učiteljica nastupila službu ovdje dne 1. rujna 1906.”

Za nju se zauzeo kod vlade saborski narodni zastupnik kotara Novigrad Podravski u koji je spadao i Peteranec, Geza pl. Josipović, koji je bio ministar za Hrvatsku i Slavoniju u Budimpešti. Ravnajući učitelj Kovačić je nagovorio oca Marije Salajpal da se obrati Josipoviću kako se ne bi primila učiteljica Radan za koju su se zalagali župnik u Peterancu i predstojnik kotara Koprivnica August Sedlanić. Općina Peteranec te je školske godine popravila ulična vrata i ogradu školskog dvorišta, te zidane stube iz školske zgrade višeg odjela.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI