KOMENTAR Može li se 515.000 prljavih eura odvojiti od Thompsonova glazbenog opusa?

Kod norveškog nobelovca Knuta Hamsuna, recimo, nemam takvih problema, njegov roman Blagoslov zemlje trajno je pohranjen u mojoj nutrini


Autor: podravski.hr — 03.08.2018. / 18:47 Aktualno

Marko Perković Thompson - pjevajuća kontroverza

Thompsonov himnični hit “Lijepa li si” orio se nedavno sedmerokatnicom u Starčevićevoj. Pjevali su ga, zagrljeni, šef Podravke Marin Pucar i nogometni viceprvak svijeta Zlatko Dalić uz pratnju hora od stotinu direktora i radnika okupljenih na Dalićevu dočeku u pretijesnoj kompanijskoj kinodvorani.
Samo desetak dana ranije, Thompson je na dočeku repke u Zagrebu izazvao pravu bujicu negativnih komentara koja se prelila i na stupce mnogih utjecajnih svjetskih medija. Hrvatski nogometaši slavili su s pjevačem koji opasno koketira sa zlodusima fašističke prošlosti, apostrofirali su strani novinari. I u zemlji mnogo je uglednih pera podsjetilo na Thompsonov lik i djelo upozoravajući kako taj čovjek nikako ne može biti simbol onoga što Dalić i naše nogometne zvijezde zagovaraju – svenacionalnog jedinstva.
Podravkaši su nedavno gromoglasnim pjevanjem Thompsonove uspješnice stali na stranu svoga posebnoga gosta i novog partnera – Zlatka Dalića. Koji je, usput, poručio kako onima kojima se ta pjesma ne sviđa mogu slobodno zatvoriti prozore i gledati – Big brother. “Lijepa li si” himna je nogometne reprezentacije koju sam i ja, pošteno je priznati, iz sveg glasa u različitu društvu i sličnim prigodama pjevao mnogo puta.
No, ja svejedno – za razliku od Dalića – imam ozbiljan problem s Thompsonom. Koliko s njegovim otvorenim revizionističkim stajalištima spram zločinačkog ustaškog režima, toliko i s njegovom do kostiju nemoralnom ulogom u koruptivnim godinama Sanaderova režima. Bivši državni šef carine Barišić više je puta, naime, u aferi Fimi media svjedočio kako je Thompsonu po Sanaderovu nalogu isplatio nevjerojatnih 515.000 eura samo da u izbornoj kampanji 2007. ne nastupa za HDZ-ove desne protivnike. Kasnije je i Mario Jelinčić, vlasnik informatičke tvrtke, kao svjedok na sudu otkrio kako je baš on sastavio ugovor između Thompsona i HDZ-a po kojem je pjevač doista dobio taj novac te da je sastavljanje ugovora zatražio Thompsonov prijatelj fra Slaven Milanović Litre.
Može li se, dakle, tih gotovo četiri milijuna prljavih kuna odvojiti od Thompsonova glazbenog opusa? Meni to, priznajem, nekako teško ide. Zbog te naknade za nepjevicu slabo mi i neuvjerljivo zvuči i onaj poklik Za dom spremni na početku pjesme Čavoglave i sva ona Thomsponova ideološka i narativna bliskost s ultradesnim nacionalizmom. Ne izgleda prirodno i iskreno, jebiga.
Kod norveškog nobelovca Knuta Hamsuna, recimo, nemam takvih problema. Čovjek je doista dušom i srcem do kraja svoga dugog života podupirao nacizam i Adolfa, ali njegov roman Blagoslov zemlje trajno je pohranjen u mojoj nutrini. Hamsun je bio genij pripovijedanja, rasni književnik, a istodobno je bio iskreni podupiratelj najvećeg zla u povijesti čovječanstva. Može li se onda Blagoslov zemlje nekako odvojiti od Hamsunovih oda Hitleru i Goebellsu? Izgleda da nekako može. Mnogi umjetnički i znanstveni geniji kroz povijest, uostalom, kriju u sebi neke mračne tajne prožete imanentnim zlom.
Donekle je slična stvar i s nama mnogo bližim srpskim književnikom Momom Kaporom, ali i glazbenikom Borom Čorbom. Odrastali smo na Kaporovoj Adi, Uni i Provincijalcu te Čorbinim hitovima – Dva dinara druže, Lutka sa naslovne strane, Pogledaj dom svoj anđele. Kapor i Đorđević postali su potkraj 80-ih deklarirani četnici koji su o nama, a bogme i drugim nesrpskim susjedima izgovorili i napisali strašne, zdravom mozgu nezamislive stvari, slaveći zločine koje je počinio bestijalni Miloševićev režim. Jesam li zbog toga Kaporovu Unu i Čorbin LP Mrtva priroda bacio iz stana kroz prozor? Nisam. I neću. Oni su dio moje mladosti, a mladost je samo jedna.
Zašto onda imam više problema s Thompsonom nego Hamsunom, Kaporom i Čorbom? Odgovor je jednostavan – jer je onih 515.000 eura iz Fimi medije Marko Perković uzeo i u moje ime. Kao što i u moje ime urliče “Za dom spremni” i pjeva onu stravičnu “Jasenovac i Gradišku Staru”. On je, dakle, i moja nečista savjest.
Piše: Robert Mihaljević
FOTO: CROPIX