Petar i Marko mjesecima su obilazili agencije i ostale državne institucije kako bi doznali što im sve treba kako bi svoju poduzetničku ideju proveli u djelo. I sami priznaju da su im se pojedinci čak i smijali i nisu vjerovali da su ozbiljni u svom naumu; je li to zbog njihovih godina, poslovnog neiskustva ili kompliciranog sustava u koji ulaze ne znamo, no nekoliko godina kasnije ne samo da su uspjeli, nego su i preuzeli najveći dio tržišta.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Naime, Marko Potroško, suosnivač koprivničke firme Bioter, kako je radio kao vježbenik u Županiji, bio je upoznat sa sustavom dodjele poticaja i poljoprivredne proizvodnje i tu je vidio priliku na tržištu za novu djelatnost. Njihov svojevrsni agro „start up“ pokazao se punim pogotkom.
– Nazvao sam Petra Papca i ispričao mu svoju ideju. Složili smo se i odlučili krenuti – priča nam Marko, a danas upravo Bioter drži 20-ak posto hrvatskog tržišta i ima gotovo 1000 klijenata diljem zemlje.
Čime se bave? Oni su, kako kažu, nezavisno i od Ministarstva poljoprivrede ovlašteno kontrolno tijelo, koje kontrolira proizvođače u postupku dodjele certifikata ekološkog proizvoda i proizvodnje i brine se o njima nakon što dobiju taj certifikat. Ministarstvo, dodaju, nema svoju agenciju, oni su nezavisni i nitko ne može na njih utjecati, jedino su podložni strogim kontrolama Ministarstva i pripadajućih agencija.
– Jedino smo kontrolno tijelo u županiji, u Hrvatskoj ih je 12. Mi trenutno držimo petinu tržišta. Naše najveće područje je Lika i Gorski Kotar, ali i unutrašnjost Dalmacije. Na tržištu konkuriramo kvalitetom i cijenama – priča Petar Papac, drugi suvlasnik Biotera, dodavši kako su lani preuzeli značajan broj novih klijenata.
Pojašnjavaju kako su s idejom u realizaciju krenuli krajem 2015. Dugo su proučavali dokumentaciju, postupak za akreditaciju i ovlaštenje je dugačak i kompliciran. Morate razviti cijeli sustav upravljanja kvalitetom, zadovoljiti stroge propise. Trebalo im je godinu i više dana samo da se pripreme. U 2017. su napokon registrirali firmu. Postupak akreditacije zatim je trajao dvije godine, a potom su dobili i ovlaštenje. Od proljeća 2019. su krenuli s radom.
– Kad smo krenuli, ja sam radio u školi, a Petar u Naturi te potom na projektima u Općini Novigrad Podravski. Da bismo zadovoljili uvjete, morali smo zaposliti dvije stručne osobe, uspjeli smo ih naći i tako smo krenuli s radom – priča Marko, a mi dodajemo da ih je danas devetero zaposlenih i još četiri vanjska suradnika – prosjek godina 30, a mahom svi inženjeri agronomije, uz inženjera šumarstva, ekonomista…
Više od pola posla je terenski rad i kontrole, a neki klijenti imaju parcele i u tri županije, brojne su im parcele i na Hvaru, u Slavoniji… Njihov najveći klijent ima 672 parcele i treba obići svaku, a one naravno nisu jedna kraj druge.
– Sad valjda više nismo start up. Narasli smo u godinu dana, imamo 996 klijenata i otprilike 25.000 ha površina koje kontroliramo. Najmanji ima 900 kvadrata, a najveći oko 2500 ha. Od većih klijenata koji s nama surađuju su i Badel, Kutjevo, Orahovica… No, najviše je stočara, njih 600 – doznajemo od Marka koji ističe dvije najveće prednosti ekoproizvoda.
– To je sigurno cijena koju mogu dobiti za proizvod, a potom i činjenica da za takve proizvode možete dobiti čak i duplo veće poticaje.
Kad pričaju o stočarima, ističu kako naši stočari za svoj proizvod, recimo mogu dobiti certifikat za ekouzgoj. Ekoklaonice u Hrvatskoj nema pa zato na policama i nema ekomesa. Tek mesa dobivenog od ekouzgoja. Uz stočare, dodaju Petar i Marko, imaju i mnogo proizvođača maslinova ulja, vina, kamilice, voća, pčelare… A da biste i sami tražili certifikat za ekoproizvod, morate se prvo javiti njima za stručnu kontrolu.
– Mi objasnimo što proizvođač mora sve pribaviti od dokumentacije, a kad se to zadovolji, radimo ponudu i ugovor te se čeka prva naša kontrola na terenu. Kad mi damo „zeleno svjetlo“, Agencija za plaćanje vas upisuje u registar, prvu godinu proizvod vam je još uvijek neekološki, druga godina je prijelazno razdoblje i treća ako se radi o višegodišnjim nasadima. Tek četvrtu godinu dobiješ oznaku ekološki proizvod i potom je obnavljaš svake godine – kazuje Petar Papac koji otkriva kako u Hrvatskoj to ipak nije još toliko zastupljeno:
– Mislim da je Hrvatska na 7,2 posto ekoproizvodnje, a uvjet je EU da u narednom razdoblju dignemo postotak na 25. Dakle, posla ima poprilično – dodaje Marko koji podsjeća i da imaju veliku odgovornost za proizvode jer oni cijelo vrijeme garantiraju da je sve u redu.
Ako slučajno na policama vidite ekoproizvod oznake HR Eko 12, onda znate da je to upravo njihov certifikat. Širenje trenutno ne planiraju, no s obzirom na opseg posla i činjenicu da sve mora biti pohranjeno na papirima, razmišljaju o preseljenju u veći prostor.
– Klijente u principu ne smijemo odbiti, to bi značilo da nemaš dovoljno ljudi i da ne radiš dobro. S druge strane sustav te ograničava na 150 klijenata po osobi. Sad smo na toj granici. No, uvijek je bolje zapošljavati zbog posla, nego ići drugim smjerom. Međutim, danas je u Hrvatskoj jako teško, gotovo nemoguće naći kontrolore s iskustvom – kazuje Petar.
FOTO Ivica Barać
