USPON I PAD Tko je čovjek koji je svojim milijunskim bonusom za smeće razbjesnio cijelu državu

Što se to dogodilo da nije prošlo ni pola godine od toga nadmoćnog trenutka do Jozinovićeva lika na naslovnicama portala i dnevnih novina s potpisom samouhljeb


Autor: podravski.hr — 26.11.2017. / 15:08 Aktualno

Mladen Jozinović - skica za portret

Pod sjevernim prozorima penthousea na četvrtom kata novogradnje u vinkovačkoj Ulici Dragutina Žanića Karle pitomom slavonskim ravnicom lijeno plovi Bosut, a u blizini se nazire toranj župne crkve svetih Euzebija i Poliona. Baci li se pogled na jug, na nekoliko stotina metara nazire se Tehnička škola Ruđera Boškovića.
Tko zna što je njezinu negdašnjem đaku Mladenu Jozinoviću, rođenom u pet kilometara udaljenim Starim Jankovcima, prolazilo kroz glavu kad je prvi put ušao u taj luksuzni stan od 120 kvadrata, koji je u srpnju kupio za oko milijun kuna. Možda je sam sebi kazao: Mladene, čestitam, u svojoj 37. godini uspio si u životu!
Direktor javnog poduzeća Piškornica – regionalni centar za gospodarenje otpadom u tome je trenutku, na tome četvrtom katu, na vrhuncu karijere. Državni strateški projekt gradnje megasmetlišta za pola milijuna ljudi u općini Koprivnički Ivanec, na nekoliko kilometara od centra Koprivnice i na puškomet od Podravkinih tvornica dječje hrane i lijekova, ide mu k’o po špagici, državna vlast više mu nije neprijatelj, kao za bivšeg ministra ekologije Slavena Dobrovića (Most), a njegov kum i prijatelj Darko Koren (Mreža) pobijedio je na lokalnim izborima. Sve je pod kontrolom, samo nebo je granica.
Što se to dogodilo da nije prošlo ni pola godine od toga nadmoćnog trenutka do Jozinovićeva lika na naslovnicama portala i dnevnih novina s potpisom samouhljeb i do smjene s direktorske pozicije, kao i do naznaka da mu za vratom pušu organi hrvatskog pravosuđa? Kao po Gunduliću: Sve što više stereš krila, to ćeš paka niže pasti.
Tko je zapravo Mladen Jozinović, kako se uopće odvažio sjesti u automobil i drndavim asfaltom iz ravne Slavonije zaputiti u još ravniju Podravinu? Ovovremena legenda kaže kako je u to vrijeme prste u našemu svemu, pa i u tome, imao pokojni župan Joža Friščić Silni, tada šef HSS-a. On je, sjetit ćete se, onomad bio važna državna faca u čvrstom savezu sa Sanaderovim HDZ-om i drugim koalicijskim prirepcima pa je, kaže naš izvor, na preporuku jednog od tih sitnijih koalicijskih partnera Jozinovića 2011. godine pozvao da mu pripomogne u operaciji zvanoj “vrpa smetja v moju općinu, vrpa nofci v moje selo”.
Još potkraj 90-tih godina struka se složila da je najpogodnije mjesto za veliko odlagalište otpada za sjever zemlje polje Gunjak na granici između grada Križevaca i općine Sveti Ivan Žabno. Tampon od pet metara teške gline bio je izvrsna prirodna brana od toga da svinjarije s odlagališta ne završe u podzemnom bazenu pitke vode što se stere od Varaždina do Virovitice, a ruža vjetrova bila je takva da bi u i u slučaju kakvog incidenta – požara, primjerice, kakvi su lani divljali Piškornicom – otrovni dimovi izbjegli naseljena područja.
A onda se digla šačica ljudi i iz uz političku potporu križevačkog gradonačelnika Branka Hrga, tada Jožinog HSS-ovca, napravila dovoljnu buku da država odustane od te lokacije.

Jedan od lanjskih požara na Piškornici

– Je, onda bu to Piškornica – ubacio se potom u igru Joža i stekao neočekivanog saveznika, koprivničkog gradonačelnika Zvonimira Mršića (SDP).
Na stranu s time što je pod Piškornicom tek tanašni sloj gline, a potom desetak metara dravskog šljunka, koji kao sito sve propušta u podzemlje. Na stranu s time što su u blizini Podravkini i Belupovi pogoni, koprivničko vodocrpilište Ivanščak i što sjeverni vjetrovi deru izravno na „podravsku metropololu“. Koprivničko Poglavarstvo 2006. daje pristanak da koprivničko odlagalište Piškornica postane regionalno smetlište za četiri županije.
Je li točno, što neki tvrde, kako je Mršić u jednoj od svojih vizionarskih nakana snatrio da će baš on, preko gradske komunalne tvrtke, biti gazda u cijeloj priči, ali ga je Joža s trojicom kolega župana „predribljao“ i stekao nadzor nad skupom i lovonosnom igračkom, ocjenjivat će povjesničari.
Jozinović, dakle, 2011. godine postade savjetnik uprave Regionalnog centra Piškornica, a njegova privatna tvrtka, ITC grupa, poslovni partner tom centru. Samo godinu poslije, starojankovački kadar avanzira za direktora javnog poduzeća, i to nakon što njegova prethodnika Nedu Cepića dekapitiraše zbog nepodopština i sumnjivih rabota.
Diplomant prometnog fakulteta u Zagrebu karijeru je počeo kao stručni suradnik u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Životopis čuva k’o zmija noge pa je do njegova školovanja i hodograma karijere teško doći. Naši žbiri dojavljuju kako je u međuvremenu upisao i magisterij na ekonomskom faksu u Beogradu, ali nije poznato u kojoj je to fazi. Što se njegovih političkih preferencija tiče, javno je poznato da je HSLS-u u kampanji za parlamentarne izbore 2011. godine donirao oko 7000 kuna. Doušnici s kojima smo razgovarali čuli su kako je prije toga navodno bio izdašan i prema HDZ-u.
Negdje u doba dok je kao mladac pekao zanat u županijskim uredima u Vukovaru, potkraj 2002. godine, počinje raditi kao zastupnik austrijske tvrtke ASA, specijalizirane za gospodarenje otpadom. Vrlo brzo napreduje. Imenuju ga članom uprave zagrebačke podružnice, potom i srbijanske, a vrhunac njegove karijere u toj tvrtki je ASA-in projekt odlagališta otpada u vojvođanskoj Kikindi.
Deponij je izgrađen, ASA je dobila višegodišnju koncesiju i većinsko vlasništvo, a građani Kikinde goleme račune za smeće. Jozinović je kao ASA-in menadžer svesrdno radio i na uspostavi županijskog odlagališta Vrapčana kod Starih Jankovaca, ali projekt nikad nije zaživio premda je on još 2008. izjavljivao da je sve spremno.
O repovima ulaganja u Kikindi, koje je okončano 2009. godine, srbijanski mediji još su dugo marno izvještavali. Neki lokalni izvjestitelji pritom su se dotaknuli Jozinovića i njegovih „čudnih“ veza s tamošnjom građevinskom tvrtkom DHD, koja je izvodila dio radova na odlagalištu. Nakon što je ASA izgradila deponij, Jozinović odlazi za menadžera upravo u – DHD. No, tamo se ne zadržava dugo.
Osim građevinsko-deponijskih pothvata, Jozinović se bavio ugostiteljstvom. Kao obrtnik vodio je kafić AS u Starim Jankovcima. Taj ugostiteljski obrt ugasio je nakon što su ga 2012. godine imenovali direktorom Piškornice. Istodobno izlazi i iz menadžmenta tvrtke ITC grupa, koja potom završava s blokiranim računom.
Makar i tako palimpsestna, biografija je to što govori o konstantnom usponu s jedne i o suspektnim rezultatima s druge strane. Kakav je zapravo karakterni tip menadžer koji je u kratkom vremenu od malog gradskog odlagališta stvorio jednu od najvećih smetlarskih tvrtki u državi, a on sam postao je jedan od glavnih igrača u biznisu gospodarenja otpadom, odnosno onome što ugledni hrvatski ekolog Stanko Uršić u javnim nastupima često naziva „smetlarsko-spalioničarskom mafijom“?
– Jozinović je vrlo pametna osoba s visokim stupnjem samokontrole, a stekao sam dojam da sve druge smatra bedacima kojima može manipulirati. Može im pričati bajke i uvjeren je da svi ‘puše’ te njegove bajke. Uporan je u tome što želi, a da bi ostvario ono što si je zacrtao, spreman je prelaziti granice – reći će danas koprivnički aktivist Siniša Bosanac, koji već godinama upozorava da je megasmetište koje je stvorio Jozinović zdravstvena opasnost po lokalnu zajednicu.
Bosanac je bio izložen pozamašnoj tužbi, „teškoj“ 240.000 kuna, zbog „nanošenja štete“ Piškornici. Kao najglasniji i najuporniji oponent „smetlarsko-spalioničarskoj mafiji“, on je u javni prostor donio brojne kompromitirajuće materijale o Jozinovićevu radu, a prvi je doznao i za milijunski bonus koji je šef Piškornice sam sebi isplatio i koji mu je došao glave.
Anegdotalno, pak, zvuči ono što smo doznali od osobe koja je dobro upoznala starojankovačkog menadžera.
– Jednom je imao gripu i nekoliko dana nije radio. Za to vrijeme proučio je sve živo o Siniši Bosancu, sve njegove blogove, komentare po portalima, da mu nađe slabu točku i da ga upozna, da dozna način na koji funkcionira jer mu je Bosanac tada već počeo smetati – ispričao nam je sugovornik.
On kaže i kako je Jozinović jako uporan i snalažljiv u pronalaženju ljudi koji bi mu mogli pomoći da ostvari određeni cilj.
– Nema puno skrupula – izgleda kao milo janje, a u stvari je vuk. Uvijek okružen odvjetnicima, savjetnicima, PR menadžerima i zna se da jako dobro plaća. Kad mu nešto treba, spreman je obećati brda i doline, za njega granice ne postoje. Uvijek se hvali svojim poznanstvima u visokim krugovima, uvijek spominje imena – premijer ovaj, ministar onaj, sastanak s jednim, pa s drugim. Međutim, nekoliko je puta uhvaćen u laži, odnosno neki kontakti koje je spominjao bili su fizički nemogući jer taj je dan osoba s kojom se navodno negdje sastao bila na sasvim desetom mjestu – dometnuo je naš sugovornik.
– Na sastancima je bio bahat, isticao kako on sve snima, prijeteći da će sve što je moguće koristiti i pravno. Predstavljao se kao stručnjak, no u prvi plan je stavljao svoju ‘gospodarsku i pravnu’ ekspertizu. To mu je koristilo da u javnosti skriva svoju nestručnost i nezainteresiranost za meritum, a usto gura svoje poslovne aranžmane – ocjenjuje druga osoba koja ga poznaje.
– On je čovjek vrhunske socijalne inteligencije, ali je s druge strane veliki blefer – ocijenio je naš treći sugovornik.
Neki će reći i da stvaranje Piškornice kao jedne od najvećih hrvatskih smetlarskih kompanija počiva na jednome velikom blefu. Jozinovićev direktorski zadatak bio je da izgradi državno i europski sponzoriran projekt centra za gospodarenje otpadom. To što je od 2015. godine počeo dovoziti ogromne količine smeća na ledinu u Koprivničkom Ivancu, i tako generirati milijunski promet i ektraprofit, objašnjava potrebom za novcem kako javno poduzeće ne bi završilo u stečaju, a projekt centra time propao.
Međutim, nigdje ne piše da se centar mora financirati zatrpavajući Ivanec i Koprivnicu smećem. Gradnju plaća Europa, otkup zemljišta država, a poslovanje javnog poduzeća, sve do jučer, četiri županije iz svojih proračuna.
Nigdje ne piše da je trebalo kupovati komunalno poduzeće Prizmu iz Malog Otoka te ući u, zasad nedovršenu, akviziciju varaždinskog postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada u vlasništvu hrvatskog „kralja otpada“ Petra Pripuza, i na Piškornicu dovoziti smeće iz Varaždina, Rijeke, Karlovca, Zagreba…
Nedavno se pojavila informacija kako je Piškornica navodno bacila oko i na drugu, veću Pripuzovu tvrtku, Eko-Flor. Nema sumnje da bi s njezinim preuzimanjem Jozinović preuzeo i neslužbenu titulu „kralja hrvatskog smeća“.

Sa svojim medijskim pokroviteljem, županom Darkom Korenom

– On je u jednome trenutku očito odlučio da će biti glavni protagonist i vođa hrvatskog smetlarskog biznisa. Na tom putu očito nije birao sredstva, ali to je njegovo legitimno pravo jer se on, u suštini, ne bavi javnim poslom niti politikom. Oni koji su ga trebali kontrolirati trebali su ga zaustaviti na tome putu – reći će koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić (SDP).
Bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović kaže kako je Jozinovića vrlo brzo primijetio jer je dolazio tražiti odobrenje za svoj „megalomanski projekt“. Veli kako mu je odmah u prvi plan izbio neobično visok kapacitet postrojenja za obradu ostatnog otpada, ali Jozinovića se argumenti kako je to u sukobu s odvojenim prikupljanjem i kružnom ekonomijom nisu posebno dojmili.
– Uložio je silan trud da me putem svih mogućih kanala diskreditira. Pritom mu ni financijska sredstva nisu nedostajala. Vjerujem da je građanima ipak jasno da je on eksponent skupina koje u ovom važnom komunalnom sektoru nastupaju rukovodeći se svojim partikularnim interesima, koji su definitivno u suprotnosti s javnim. Nadam se da će četvorica župana sada smoći snage i zatražiti potpunu redefiniciju projekta – kazao je Dobrović.
Prva ozbiljna napuklina u gardu nedodirljivog menadžera s jakim političkim zaleđem pojavila se prije mjesec i pol dana, nakon što je u javnost procurila informacija o sastanku u Podravki na temu gradnje energane na otpad. Javnost je toliko zgrožena da ni političari to ne mogu ignorirati, pa se saziva tematska sjednica Županijske skupštine, na kojoj je prvi put izrečen i zahtjev za njegovom smjenom.
Na kraju našem junaku, čini se, nije presudilo brdo smeća kojim je promijenio topografiju Podravine, ekološki apeli da se stvar stavi pod kontrolu i ispita utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi, ekonomska mišljenja da je budući centar prekapacitiran i preskup te ocjene kako se radi o zastarjeloj tehnologiji, koju uređene države Europske unije transferiraju u zemlje Trećega svijeta.
Mnogi se čude kako je menadžer kojemu su gotovo pa poštapalice bile „sve je u skladu sa zakonima i propisima“ te „nijedna inspekcija nikad nije ništa pronašla“, direktor koji je plaćao skupe odvjetnike, savjetnike i PR agencije, mogao potpisati takve diletantske ugovore sam sa sobom i isplatiti si više od milijun kuna honorara i bonusa. Zar doista nitko za njih nije znao? Je li moguće da nitko nije znao?
Odgovori će možda uslijediti nakon što će, prema refleksu predatora koji ganja ranjenu životinju, u javno poduzeće sada vjerojatno ući svi organi pravne države koji su se uglavnom dosad držali po strani. Kao što je ovih dana kazao Jozinovićev prijatelj, kum i politički mecena, župan Darko Koren, nakon očekivanog giljotiziranja na izvanrednoj skupštini Piškornice, „više ništa neće biti isto“.
– Kad je 1940. godine završena bitka za Britaniju, Churchill je rekao: Ovo nije početak kraja, ovo je kraj početka. Tek sad predstoji borba za redefiniciju projekta Piškornica, ali prije toga treba utvrditi koliko odlagalište zagađuje te napraviti sanaciju – reći će Siniša Bosanac.
Jedno je sigurno. Za našim junakom, koji se jednom u neformalnu društvu navodno hvalio kako ga „boli briga“ za Piškornicu jer uvijek može biti direktor u nekoj Pripuzovoj tvrtki i koji će sada otići u stan s pogledom na Bosut ili na neku drugu, možda urbaniju panoramu, na puškomet od Podravkinih tvornica i u pješačkom dosegu od centra Koprivnice ostat će tisuće tona smeća koje više nitko nikad nikamo neće odnijeti.
Pišu: Hrvoje Šlabek i Robert Mihaljević
Fotografije: Nikola Wolf

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn