Velik potres u Podravini: Biciklisti su padali na cestu, ljudi su skakali kroz prozore

Podravski list profile

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Vrlo jaki potresi mogu ugroziti Podravinu, a da je takvih pojava bilo u prošlosti, govore stari zapisi. Šire područje Podravine relativno su često pogađali potresi, zato jer je dio ovog prostora smješten u blizini rasjeda na rubu Dravske potoline. Općenito svi manji potresi nastaju na malim dubinama, a jači najčešće na oko deset kilometara i dublje.

Na otvorenom

Iako nema podataka o tome je li potres iz 1590. godine imao kakav utjecaj na Koprivnicu, zanimljivo je zabilježiti njegov učinak na napuštanje utvrde Medvedgrad. Po Ivanu Kukuljeviću: „Jedva izteče šesnaest godinah, odkad bijaše Medvedgrad s nova utvrđen, kad godine 1590. ljuti potres ne samo prednje zidine, nego također gradske sobe i kapelu u Medvedgradu natoliko ošteti, da se je nadalje u njih jedva stanovati moglo.“

Iste godine potres se osjetio u Kaniži (danas Nagykanizsa), za koji Vitezović piše: „Kanisa grad napolovicuse porusi i vnogo soldatov aliti vojnikov potucse.“

Na užem koprivničkom području zabilježeno je nekoliko žarišta jačih potresa, a u razdoblju 17. stoljeća nastala su najmanje dva potresa jačine od barem šest stupnjeva Mercalli-Cancani-Sieberg (MCS) ljestvice. Od poznatih potresa u bližoj okolici Koprivnici tijekom 17. stoljeća najsnažnija su bila dva potresa: 25. svibnja 1694. godine, na dubini oko deset kilometara, jačine 7,0 MCS, i 6. lipnja 1694. godine, na dubini oko deset kilometara, jačine 6,0 MCS. Uz njih je postojao i niz manjih potresa, koji nisu imali razorni učinak na okoliš. Pisani izvori, nažalost, nisu ostavili podrobnije podatke o jakim potresima iz 1694. godine, koji su nesumnjivo morali imati posljedice po okoliš.

Raspodjela žarista potresa u Podravini jačine barem 4 stupnja prema MCS ljestvici razdoblje od 1694. do 1993.

Od ostalih potresa u široj koprivničkoj okolici tijekom 17. stoljeća zabilježeno je još nekoliko potresa. Na primjer, 1640., 1669. i 1689. godine zabilježeni su potresi u Kranjskoj i Hrvatskoj, 1678. godine u belskoj župi i dijelovima Hrvatskog zagorja, 1686. godine spomenuta su dva potresa u Zagrebu te šest u njegovoj okolici, 1691. godine potres u Karlovcu, 1697. godine u Osijeku i okolici Zagreba, 1699. godine jak je potres porušio utvrde Veliki Kalnik i Medvedgrad, pavlinski samostan i crkvu u Sveticama te toranj crkve Sv. Marka u Zagrebu, dok je 1700. godine jak potres u Karlovcu nanio mnogo štete.

Nije poznato kakve su u podravskim naseljima bile posljedice potresa od 13. listopada 1775. godine. Podatke o tome potresu imamo zabilježene u Krapini i okolici, gdje su se urušili samostan i brojne kuće. Stanovnici su, da bi se zaštitili od potresa koji su trajali dva mjeseca, živjeli na otvorenom.

Sklonili oltar

Ljetopis koprivničkog franjevačkog samostana (“Liber memorabilium conventus Caproncensis”) daje vrlo zanimljive podatke o važnijim događajima vezanim uz grad Koprivnicu. Jedan zapis  govori o jakom potresu koji se dogodio 8. studenoga 1778. godine u 19 sati i 30 minuta na dubini od oko deset kilometara, jačine 8,0 MCS. O njegovom rušilačkom djelovanju sačuvana je obavijest u kojoj, između ostalog, piše da se tada srušio svod u franjevačkoj crkvi, da je napuknuo zvonik te da je bila uništena propovjedaonica te mnogi kipovi.

Svod kapelice Blažene Djevice Marije tako se opasno nagnuo da su iz nje morali oltar prenijeti u sakristiju. Prigodom potresa stradale su i druge koprivničke kapele te javne zgrade, među njima i tadašnja gradska vijećnica (danas Muzej grada), župni dvor i druge zgrade. Koprivnica je imala sreću što je tada u gradu i okolici bilo vrlo malo zidanih objekata te su dominirale uglavnom kuće  građene od pletera omazanog blatom i drveta, koje su bile mnogo otpornije na potrese.

I veliki požar 1736. i potres 1778. godine pokrenuli su ponovnu izgradnju oštećenih i uništenih objekata, koji se izgrađuju kao čvrste zidane zgrade. Tako nastaje u prostoru utvrde nova vijećnica, novi župni dvor, veliki stambeni objekt u Esterovoj ulici 11, kao i preinake na velikim sakralnim objektima (npr. izgrađivanje svoda u franjevačkoj crkvi).

Zapis o potresu 1880. iz spomenice škole u Drnju.

Nakon potresa 1778. godine došlo je i do obnove kompleksa uz crkvu sv. Nikole biskupa u Koprivnici. Uz crkvu je župni dvor, čije je prizemlje izgrađeno kada i crkva, a prvi kat nakon potresa 1778. godine, dok je najviši kat izgrađen u 19. stoljeću.

Zapisi koprivničkih franjevaca govore da su se potresi odvijali u valovima i nakon 1778. te ponavljali sve do 24. ožujka 1779. godine, kada je na Veliku subotu (pred Uskrs) u 10 sati posljednji put zabilježen potres. Nakon 24. ožujka tlo se smirilo te su franjevci počeli s obnovom svoje crkve i ostalih zgrada već 7. travnja 1779. godine, i to prinosima Koprivničanaca. Time su obnovljeni svod u franjevačkoj crkvi i oltar sv. Franje, a napravljena je nova propovjedaonica.

Crkva se popravljala 1779. godine, a nabavljen je kip sv. Emigdija, zaštitnika od potresa, te postavljen na glavni oltar.

Na prijašnje je mjesto postavljen kip sv. Franje, a varaždinski zidar Fakster (ili Taxner) podigao je novu boltu. Iste je godine koprivnički fratar Petar Moritz počeo raditi novu propovjedaonicu sa četiri lika – sv. Ivanom Kapistranom, sv. Franjom Solanskim, sv. Bernadinom od Siene i sv. Jakovom od Marchie. Također su varaždinski tesari izradili krov, ali ga nisu montirali zbog zimskog vremena. Krov uništen u potresu postavljen je tek 1780. godine, a iste je godine izrađen oltar Presvetog Trojstva. Nakon potresa 1778. godine došlo je i do jakog oštećenja kapelice B. D. Marije Lauretanske, koja je nekoliko godina kasnije morala biti porušena.

Podzemni šum

Godine 1768. prigodom kanonske vizitacije, kanonik Matija Petrović je kao komarnički arhiđakon izjavio da bi grad Koprivnica trebao imati dostojniju crkvu od tadašnje župne crkve Sv. Nikole, a smatrao je da bi trebalo podignuti nove oltare i umjesto drvenog stropa izgraditi zidani svod. Zagrebački biskup Tausi djelovao je na Gradski magistrat da se sagradi nova crkva, no nije se pristupilo izgradnji nove crkve, već se prišlo znatnim pregradnjama povjerenim talijanskim graditeljima, koji su prema podacima iz razdoblja nakon potresa 1778. godine nad svetištem postavili zidani svod, dok je strop u lađi dobio krasnu štukaturu.

Kasnije su na koprivničkom području zabilježeni slijedeći potresi: 12. lipnja 1836. u 12 sati (na dubini oko deset kilometara, jačine 7,5 MCS), 30. studenoga 1876. u 9 sati (na dubini oko deset kilometara, jačine 7,0 MCS).

Čini se da je u potresu stradao stari župni dvor uz crkvu Sv. Nikole, koji je se počeo iznova graditi nakon posljednjeg potresa 1779. godine. Istovremeno je 20. travnja iste godine počela i obnova gradske vijećnice, koja je tada dobila današnji oblik (u najnovije vrijeme se koristi kao središnja zgrada Muzeja grada Koprivnice).

Moguće je utvrditi kako je potresni epicentar bio ispod Legrada, gdje se osjećao znatno dulje nego u Koprivnici i izazvao je mnogo veće rušilačke posljedice, a podrhtavanje tla trajalo je tijekom čitave zime. Osim Koprivnice i Legrada, mnogo štete od potresa pretrpjeli su ljudi u selima Drnje, Peteranec, Veliki Otok, Mali Otok i Kuzminec.

Zapis o potresu 1938. iz spomenice škole u Peterancu

Posebno je bio velik potres 1880. godine, koji je pogodio dotrajalu i neodržavanu koprivničku crkvu sv. Nikole. Koprivnički su građani zahtijevali temeljitu obnovu crkve. Kako je grad bio u krizi, popravak se odlagao dvanaest godina. Vodila se dugotrajna rasprava o sudbini te crkve. Dio građana bio je za temeljiti popravak crkve, a dio je tražio da se crkva sruši i izgradi nova. Godine 1890. vlasti su zbog izuzetno lošeg stanja zabranile ulazak u crkvu. Tek je 1892. župnik Antun Kovačić započeo obnovu crkve. Tako je krajem 19. stoljeća koprivnička crkva sv. Nikole dobila današnji izgled.

O snazi potresa 1880. godine govori podatak da je trešnja oštetila zgrade željezničke stanice u Drnju (izgrađene tek nekoliko godina ranije) u mjeri da su morale biti srušene.

U školskoj spomenici iz Drnja također je zabilježen potres koji se zbio dana 9. studenoga 1880. u 7,30 ujutro: „Vrieme je bilo prilično šturo prem nije padala kiša već se spustila tanka magla. Djeca su se upravo sakupljala u školskoj zgradi. Najednom začuo se podzemni šum, iza toga topot kano da velika teretna kola prolaze a zatim potresla se zemlja dva do tri puta. Iza toga nastalo je valovito gibanje. Cijeli pod vijao se kao da je od gumije, te je čudo, da uz taj silni potries školska zgrada malom iznimkom nad podrumskimi vrati ostade neoštećena. U to doba bio je u školi žamor ali i u tom razabrala su školska djeca potres jer je jedno drugo krivilo da mu miče klupom. Ljudi koji su bili u to doba na obali potoka Glibokoga pripoviedaju, da je voda nekoliko puta velikom silom pljusnula o lievu obalu. Drugi koji su u to doba bili na Dravi pripoviedaju, da se je ista Drava silno uzburkala a kašnje se i pjenila, a oni koji su u to doba boravili u mlinovih vele, da im se činilo, kano da mlin tone i da će sasma propasti na dno Drave. Porazbacanih predmeta bilo je po mnogih kućah a većina ura sa nihalom obustavljeno je u hodu.“

Sudnji dan

U spomenici škole u Torčecu također je opisan potres iz 1880: „Bijaše to u pol osam sati u jutro. Vrieme bijaše mamurno nu kiša ne padaše. Najprije čuo se je podzemni šum i najednom potresla se je silno zemlja. Ljudi se uplašiše, te bježahu iz svojih kuća bojeć se sudnjeg dana. Ljudi koji se desiše pokraj voda, vele, da se je voda uzkomješala, te dosta visoko bacala talase. Potres nije srećom u mjestu Torčec, niti na kapelici, niti na školskoj zgradi, a niti na seljačkih kuća prouzročio nikakove štete.“

Spomenica škole u Peterancu bilježi sljedeći podatak o potresu 1880. godine: „Dana 9. studena potresla se je zemlja oko 1/2 8. satih u jutro uz silan podzemni šum i valovito gibanje od sjeveroistoka prama jugozapadu tolikom silom, da su se kuće nihale poput mjehova na vodi, a u crkvi popucali svodovi tako, da je služba božja bila obustavljena u njoj sve dotle dok se nisu poduprli. – Ljudi od silnoga straha koj ih bijaše spopao, izbjegoše iz svojih stanovah na ulicu i dosta dugo nisu se usudili uljezti u kuće natrag misleći, da će sudnji dan nastupiti.“

I selo Hlebine je 9. studenoga 1880. godine oko pola osam sati pogodio snažan potres, a opisuje ga učitelj u spomenici „Dne 9. studena potresla se je zemlja oko pol osam satih u jutro uz silan podzemni šum i valovito gibanje od sjevero-iztogka prama jugo-zapadu tolikom silom, da su se kuće nihale, a na ovoj škol. sgradi uznemirile su se tim stiene od zapada tako, da se je u kratkom vrjemenu popraviti morala. Ovaj elementarni dogadjaj uznemirio i u strah donio, ne samo pučanstvu ovoga sela negao i cilu domovinu.“

Slično je zapisano i u školskoj spomenici u Sigecu, s napomenom o snazi potresa da se „vršje drveća do zemlje savijalo“.

Nakon toga, posljednji veći potres je razorne posljedice u Podravini imao 1938. godine. U spomenici škole u Đelekovcu zabilježeno je: „Dne 27. ožujka u 12 h i 15′ osjetio se u čitavoj Podravini i okolici Bilo Gore, dosta jak potres koji je trajao par sekundi. Tom nezgodom popucale su mnoge kuće u selu i okolici kao i sama školska zgrada, no na sreću nije bilo ljudskih žrtava.“

Spomenica škole u Peterancu o potresu 1938. bilježi da se u crkvi srušio jedan dio stropa, a u školi su napukli zidovi. Svjedoci potresa u Peterancu su slučajno bili studenti Ekonomske komercijalne više škole (prethodnici Ekonomskog fakulteta) iz Zagreba, predvođeni dr. Nikolom Peršićem, koji su  bili na terenskoj nastavi po Podravini.

Novine Hrvatska straža o tome potresu u Đurđevcu pišu: “Mnogi su ostali bez objeda, jer im se prolio iz posuda. Koji su se vozili biciklima, pali su na tle, kao da ih je tko bacio, koji su bili na kanalu, kažu, da su se obale jedna drugoj nagibale, tako da se voda dizala u kanalu. Marva je po štalama poustajala, živad se skupila u hrpu i počela kriještati. Ljudi, koji su se nalazili u sobama, bježali su kud je koji znao i preko prozora su skakali.”

Škola u Koprivničkim Bregima bila je toliko oštećena da se morala srušiti. Iste novine pišu: “Naročito je oštećena Koprivnica, Virje, Kloštar Podravski, Novigrad, Koprivnički Bregi, Đurđevac. Ljudskih žrtava nije nigdje bilo, ali je zato među pučanstvom vladalo veliko uzbuđenje.”

Za Koprivnicu je posebno istaknuto u spomenutim novinama: „Teško su oštećene neke javne zgrade, a u franjevačkoj crkvi srušio se na klecala zapadni dio svoda, dok je toranj na sjevernoj strani znatno napukao.”

Dva milijuna

Jutarnji list donosi podatak: “Pločnici u gradu puni su opeka srušenih fasada. Ljudskih žrtava nema… Ovaj potres bio je jedan od najjačih što ga je doživjela Podravina i izazvao je medju pučanstvom paniku i strah da se ne ponovi. Ukupna šteta od potresa u Podravini moći će se tek naknadno ustanoviti.”

U spomenici župe Virje piše: “Kapela sv. Križa u Šemovcu još je najviše stradala. Ne samo da je krov uzmemiren i zidine su raspucale, već je i crkvena bolta znatno raspucala pače se jedan dio bolte i srušio…”

U Podravskim novinama novinar Dušan Ožegović je izvjestio: “U nedjelju 27. ožujka u 12 sati 16 m i 30 s začula se u Koprivnici snažna podzemna tutnjava, koju je popratio žestok valoviti potres. Potres, koji je potrajao 5 sekundi, prouzročio je u Koprivnici velike štete… Prema procjeni mjerodavnih smatra se, da šteta od potresa iznosi preko dva milijuna dinara… U Donjoj Podravini, napose u đurđevačkom srezu štete su od potresa velike (u Virju i okolišnim selima ima i srušenih kuća) pa se njihova veličina ne može ustanoviti prije dok ne budu sakupljeni svi potrebni podaci koji se uredovno sakupljaju.“

Zagrebačke novine Obzor o tome potresu javile su sljedeće: „U Koprivnici je srušeno mnogo dimnjaka, krovovi su oštećeni, i popucali zidovi na privatnim kućama. Najteže je stradala franjevačka crkva, u kojoj se srušio svod, a toranj raspucao. Na zgradi gradskog poglavarstva popucali su zidovi. Fasada nove zgrade gradskog poglavarstva srušila se zajedno sa satom. U pravoslavnoj crkvi popucao je svod, a i toranj tako raspucao da prijeti opasnost da se sruši.”

Krajem rujna 1938. godine zabilježeno je još nekoliko manjih potresa, o kojima su izvjestile lokalne novine: “Ovi potresi osjetili su se još u jugoistočnom i jugozapadnom dijelu koprivničkog kotara sve do Križevaca. Štete nijesu nigdje prouzročili, jer su srećom bili mnogo slabiji i kraći od prvog onog potresa od 27. ožujka, koji je bio u posljednjih stotinu godina jedan od najžešćih u Podravini. Sudeći prema području, koje se je ovaj puta potreslo naslućuje se da epicentar spomenutih potresa na istom mjestu: u Bilogori.”

FOTO Ilustracija

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Branitelji iz Molva posjetili Vukovar

Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Općine Molve organizirala je za svoje članove i njihove obitelji izlet u Vukovar. Branitelji iz Molva sudjelovali su na

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti