Vesela ekipa iz Donjih Bošnjana: ‘Pola našeg sela stari su dečki, pola stariji ljudi’

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Prigradsko križevačko naselje Novi Bošnjani proživljava najtežu krizu otkako postoji. Najveći je problem ovog pitomog mjesta na obroncima kalničkog gorja činjenica da je proces odumiranja sela nepovratno krenuo, a mještani zasad nemaju nikakve naznake da će se nešto promijeniti.  Prema popisu stanovništva iz 2001. u mjestu su živjela 102 stanovnika, a deset godina poslije tek 81. Danas – tek 52, izbrojili su nam mještani.

– Nikad nije bilo gore. Od 52 stanovnika, njih 20 stari su dečki, a ima i rastavljenih samaca. To vam je pola sela. Ostali su pretežno stariji. Nažalost, jedna je generacija na ovaj način preskočena i bojimo se da će kroz desetak godina biti svega nekoliko ljudi jer većina je već stara. U cijelom selu samo je dvoje djece. Ove zime umrlo je troje ljudi, a nitko se nije rodio. Ni neće tako skoro – ispričali su nam mještani Ranko Kolarić, Željko i Stjepan Klarić, Dragan Radotović, Franjo Crnčić i Zdravko Ščrbak, koji su nas ugostili u svom društvenom domu u kojem će uskoro dobiti tekuću vodu i sanitarni čvor, nešto samo po sebi razumljivo, no oni to dosad nisu imali.

Ranko Kolarić, Željko i Stjepan Klarić, Dragan Radotović, Franjo Crnčić i Zdravko Ščrbak

Velik društveni dom, pričaju nam, nekad se htio prenamijeniti u školu, no planovi su propali. Danas u njemu nema ni zabava ni fešti, samo karmine kad netko umre. A žao im je što je tako i voljeli bi kad bi netko vidio ljepotu ovoga mjesta i kraja, mirnog i povučenog, idealnog za život bez buke automobila. Neoženjeni, ali i oni rastavljeni s kojima smo pričali, nerado govore o svojim ljubavnim (ne)uspjesima, uglavnom zbog stida.

Život im je tako odredio, reći će. Neki su bili na ratištu pa su godine prošle, drugi pak kazuju da je u selu bilo malo djevojaka, a i one su otišle odavde. Treći pak imaju već odraslu djecu, ali nijedno nije ostalo u ovom kraju. Ne baš bajna perspektiva za budućnost koje se pomalo pribojavaju mještani ovog sela.

– Nismo nikad razmišljali da odemo odavde. A i kud bismo išli, u Njemačku? Nije to za nas. Tu smo rođeni, tu ostajemo – reći će starosjedioci ovog malog sela.

Braća blizanci Željko i Stjepan Klarić također su samci, silom prilika. Reći će Željko, tako je moralo biti. Došao je i prošao rat, došla bolest, a godine prošle. No, ne žali se previše na svoju samoću, čovjek se na sve navikne.

Franjo Crnčić član je Mjesnog odbora Carevdar i priča nam kako se ove godine konačno nešto pokrenulo u suradnji s gradskom upravom.

Franjo Crnčić

– Obnovit ćemo jednu cestu, tzv. Maksimir, te urediti ovaj dom. Grad će nam platiti sanitarni čvor i dva zahoda, a uvest ćemo i vodovod. Dobit ćemo i pločice za ovaj dom pa ćemo ih sami postaviti. Imat ćemo napokon neke osnovne uvjete za boravak – objasnio je Crnčić.

Gradski vodovod kod njih nije u planu pa je prava sreća što u seoskim bunarima još ima vode, premda ne kao prije. Nije ni nužno, kažu, jer nema ni stoke. Sada krave drže dvije kuće, a nekad nije bilo mještana bez bar jedne kravice. Tek nekoliko mještana radi, a sve ostalo su umirovljenici i korisnici socijalne pomoći.

– Mnogo mladih otišlo nam je u Njemačku. Nekad su Novi Bošnjani bili puno ‘jači’ od Starih Bošnjana, dok je bilo poljoprivrede. Iz susjednog sela tada su se selili u Njemačku, a sada je obrnuto. Iz Starih Bošnjana sada se ne iseljava, mladi su ostali doma, oženili se i mnogo ih je. Zašto je to tako, teško je stvarati nekakve zaključke. Kod nas, od 16 kuća, u 14 su neoženjeni li rastavljeni samci – priča Franjo Crnčić. Ostali naši sugovornici reći će kako je ovakvoj demografskoj katastrofi pridonijela i veća izoliranost njihova sela od nekih drugih susjednih, ali nedostatak volje da se nešto promijeni.

“Mnogo mladih otišlo nam je u Njemačku”

– Drugi su dobili više jer su bili uporniji, a mi kak smo se držali. Mi smo 20 godina potratili uludo jer nije bilo volje ni želje da se nešto pokrene u ovom selu. A zašto se ljudi nisu oženili? Tko će sad odgovoriti na to pitanje, možda je do njih – priča Franjo Crnčić.

Ostali naši sugovornici dodaju kako u njihovu selu ni signal za sve mobilne mreže ne postoji, a najteže je zimi, kad strma cesta postane neprohodna ako se ne očisti. Ni poljoprivreda u ovom kraju više nema perspektivu jer divlje svinje isti dan unište sve čega se čovjek primi.

– Ne možemo protiv toga, a nemoćni su i lovci. Bolje nam je ništa ne raditi kad znamo da ćemo već drugi dan sve uloženo izgubiti. I onda najesen moramo kupovati kukuruz. Ne vjerujemo da će se poljoprivreda pomaknuti s mrtve točke. Selo bi spasilo jedino doseljavanje mladih bračnih parova. Mnogo je tu kuća na prodaju, pa da bar taj jedan par ima djece, e to bi bila prava sreća. Živimo u nadi da će se i ovo mjesto preporoditi – zaključuju mještani.

FOTO Dubravko Vutuc

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI