Vitanović: ‘U 21. smo stoljeću, a neke kuće nemaju ni rasvjetu’!

Problem nepostojeće javne rasvjete, kao i nemoderniziranih prometnica, već godinama muči stanovnike Osijeka Vojakovačkog, naselja u sklopu grada Križevaca. Iako dislociran i vjerojatno najudaljeniji od centra glavnog grada Prigorja, iz tamošnjeg Mjesnog odbora navode kako tri ulice u mjestu još uvijek nemaju rasvjetu, dok ceste koje vode k njima nisu asfaltirane. O tom su problemu još prošle godine javno pisali sami stanovnici.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Radi se o ulicama Gajine, Mijoki i Grujice u kojima živi nekoliko mladih obitelji i manji dio starije dobi. Nepostojanje javne rasvjete predstavlja velik problem, kako za sudionike u prometu (vozila, pješake, bicikliste), turiste (planinare, motocikliste, bicikliste), tako i za djecu koja iz tih ulica odlaze u školu u Križevce. Roditelji djece zabrinuti su za njihovu sigurnost i živote jer se neasfaltirana cesta nalazi u potpunom mraku tijekom cijele godine, a posebice u zimskom razdoblju kada su dani kraći – navode u opisu svog problema, a tada je zamjenik gradonačelnika Križevaca Danijel Šaško u odgovoru javno napisao kako će spomenuti problem uzeti na razmatranje, istaknuvši kako se za takve i slične intervencije danas mora prvo izraditi projekt, što je za dio Osijeka Vojakovačkog tada i bilo napravljeno te je bilo u procesu javne nabave prema ESCO modelu, iako ne i za navedene ulice.

Miladin Vitanović

Podravski je odlučio provjeriti kakvo je danas stanje u Osijeku Vojakovačkom, gdje smo se susreli s predsjednikom Mjesnog odbora Miladinom Vitanovićem, koji nas je proveo kroz selo i ukazao na spomenute probleme.

– U Grujicama su tri kuće, nemaju rasvjetu, a i cestu bi trebalo popraviti. U Mijokima postoje dvije kuće. U jednoj od njih živi jedna mlada obitelj koja ima djecu. Jedno od njih već je punoljetno, dok drugo ima oko deset godina. Oboje idu u školu. Pješice do autobusa imaju oko kilometar puta. Vjerujem da nije nikome ugodno hodati po mraku, pogotovo navečer kad se vraćaju iz škole. Mislim da bi u 21. stoljeću svaka kuća i svaki čovjek trebao imati rasvjetu, navodi Vitanović, koji ukazuje kako za spomenute ulice ne postoje nikakve oznake ni table, što poseban problem predstavlja vatrogascima i hitnoj pomoći ako bi u njima imali hitan slučaj.

Iz Mjesnog odbora još su prije kontaktirali gradske službe kao i pojedine članove Gradskog vijeća, te dobili odgovor kako se za postavljanje rasvjete prvo treba osigurati odgovarajuća infrastruktura na postojećim stupovima, a od tada je prošlo već neko vrijeme i nitko više nije potezao to pitanje, priznao je Vitanović, svjestan kako se nitko neće pobrinuti za taj problem ako ga sami ne istaknu. No, suradnjom s Gradom je, kako kaže, zadovoljan, jer su tu uvijek na pomoći i usluzi. Prije dvije godine pomogli su oko obnove društvenog doma, koji je dobio novi sanitarni čvor, terasu i veliku pečenjaru, a obnovljena je i unutrašnjost. Također, modernizacija je provedena i na dijelu prometnica u mjestu. Za druge probleme samo valja, kao i do sad, biti strpljiv, zaključuje Vitanović. No, problem i dalje postoji. Spomenute su ulice, kao što smo naveli, dislocirane od centra mjesta, i do njih se može jedino po makadamskim putovima koji su na pojedinim dijelovima u zaista lošem stanju. Kad padne kiša ili je loše vrijeme, djeca nemaju druge nego da hodaju po blatu. Iz Mjesnog odbora su zatražili da se makar problematični dijelovi puta zavoze kamenjem, no dobili su odgovor kako će za to morati pričekati do proljeća.

Jovo Vitanović

– Međutim, moraš se do tada i dalje voziti ovakvim putem. Najviše mi je žao tih mladih obitelji, nije lijepo da ta djeca iz škole po ovakvom putu moraju hodati po mraku – zaključuje Vitanović.

Razgovarali smo i s jednim od stanovnika iz Grujica, koji na tom mjestu živi čitav život:

– Tu gdje živim rasvjete nikad nije ni bilo. Kad su jednom i htjeli tu postaviti rasvjetu, tražili su od mene da platim. Budući da sam skoro jedini stanovnik na ovom dijelu, doduše, preko puta je živjela jedna starija gospođa i malo dalje još jedan susjed starije dobi, nitko od njih tada za to nije mogao izdvojiti – govori nam Jovo Vitanović, pokazujući nam staru banderu preko puta njegove kuće koja već dulje vrijeme stoji nagnuta.

-Zvali smo nekoliko puta službu iz Elektre da dođu to popraviti, jedno je vrijeme žica držala banderu, pa onda dođu tu, malo pogledaju i odu. Iako su mi djeca skoro već i odrasla, odlazak u školu svojedobno je značilo pješačenje čak sedam kilometara do škole, iako postoji i prečica koja bi taj put do nje dobrano skratila – govori nam Jovo, ukazujući pritom kako ne postoje table i druge oznake ulice u kojoj živi, zbog čega brojne službe i drugi vozači, tražeći njih, često odu prema Apatovcu, odnosno u selo pored.

Poslali smo upit u Grad Križevci, iz kojeg su nam odgovorili kako su svjesni problema, te naveli kako na području grada postoji sveukupno 800 kilometara cesta, od kojih je tek 77 asfaltirano. Sukladno svojim mogućnostima, navode kako svake godine nastoje modernizirati što veći broj cesta. U samo protekle četiri godine asfaltirali su 18 kilometara nerazvrstanih cesta, dok neke i nasipavaju kako bi svojim sugrađanima olakšali prolaz. Iduće godine kreću i s modernizacijom javne rasvjete po naseljima na području grada, čime će postupno rješavati i taj problem, sukladno mogućnostima i prema prioritetima, zaključuju iz Grada.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI