VRSTE KOJE NEZAUSTAVLJIVO IZUMIRU Risa i vuka više nema na sjeveru, a uskoro ćemo ostati i bez ovih životinja…

Kad je riječ o predatorima poput risa ili vuka, kojih je kod nas bilo, oni lakše nestaju jer im je za život potrebno veliko područje, a također su ih ljudi izlovljavali


Autor: podravski.hr — 12.11.2017. / 12:36 Aktualno

Divlja mačka stradala u prometu kod Legrada - nije pod zaštitom, a ima je sve manje

Životinjski svijet u našoj županiji samo prije stotinjak godina bio je bogatiji za, prema procjenama stručnjaka, desetke vrsta. Koliko točno, nitko nikad nije istražio, no zapisano je da se u našim šumama potkraj 19. stoljeća moglo, primjerice, naići na risa, pa čak i vuka.
U svijetu, prema nekim podacima, dnevno izumire 130 vrsta živih bića. Kakva je danas situacija u našoj županiji? Koliko je životinjski vrsta ugroženo i koje sve?
Iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) dobili smo popis najugroženijih vrsta koje obitavaju na području naše županije, a on je deriviran na temelju takozvanih crvenih knjiga – publikacija koje izrađuju stručnjaci u skladu s međunarodnim standardima, a sustavno ih se počelo izrađivati od 2000. godine.
Prema tome popisu, na našem području kritično je ugroženo šest vrsta: ptica šumska šljuka, leptiri veliki livadni plavac, narančasti poštar i bijela riđa, riba prugasti balavac te vretence (vilinski konjic) zeleni kralj.
U crvenim knjigama popisano je još 11 ugroženih vrsta koje obitavaju na našemu području i kojima također prijeti izumiranje. To su puževi bezmjesečna zaklopnica i dvozubi listinaš, leptir žutonoga riđa, ptice mala čigra i crna lunja, ribe mladica, crnka i šaran te vretenca veliki kralj, veliki tresetar i proljetna narančica.
U HAOP-u ne raspolažu konkretnim podacima ili procjenama koliko je jedinki koje ugrožene vrste još na području županije stoga što takvi podaci i ne postoje. Postoje procjene populacije za cijelu Hrvatsku, tako da se, primjerice, navodi da u našoj zemlji obitava samo 50 mužjaka kritično ugrožene šumske šljuke.
Problem s crvenim knjigama je taj što u njemu nisu navedene sve vrste jer sve vrste naprosto nisu istražene. Koliko popis koji smo dobili iz HAOP-a odgovara stvarnoj slici na terenu, porazgovarali smo s poznatim koprivničkim biologom Goranom Šafarekom, ekspertom za rijeku Dravu, koju naziva „hrvatskom amazonom“.
– Relativno mali broj ljudi bavi se proučavanjima, a to je velik posao i potrebno je vremena. Osim toga, crvene knjige popisi su ugroženih vrsta na razini cijele Hrvatske, a moglo bi se dodati i neke vrste koje su ugrožene baš na našem području – rekao je on.

Goran Šafarek, koprivnički biolog

A do ugroženosti vrsta, nastavlja, dolazi zbog ugroženosti staništa. Naša Drava, kao jedina očuvana nizinska rijeka u cijeloj Europi, također je izložena devastaciji. Kod nas nije najveći problem zagađenje voda, jer nismo toliko industrijalizirana zemlja, nego utvrđivanje korita rijeke. To ima direktan utjecaj, jer se neposredno se uništava stanište na dijelu koji se zahvaća radovima, ali i indirektan, jer se gubi prirodna dinamika rijeke Drave, a s njom i mrtvice i rukavci, koji su staništa za brojne vrste. Šafarek veli kako su dugogodišnjim radovima na Dravi presječena čak 62 meandra, a tok rijeke skraćen je za čak 75 kilometara.
Uvažavajući HAOP-ov popis najugroženijih životinjski vrsta u našoj županiji, on bi dodao i neke vrste koje se na njemu ne nalaze, a drži kako su također ugrožene.
– Mala čigra, koja se spominje na popisu, doista je jako rijetka i u cijeloj Hrvatskoj je 15-ak parova, a od toga barem pola na Dravi. No, ugrožene su i ptice bregunice, koje prema crvenoj knjizi brojno nisu toliko male, ali ih najviše opet ima uz Dravu. U cijeloj županiji prije 20 godina bilo je oko 25.000 parova bregunica, a danas ih je manje od 10.000. Tu su svakako i crvenokljuna čigra i ptica pčelarica – navodi Šafarek.
Kad su u pitanju ribe, slaže se da je crnka, koja živi u mrtvicama i sporotekućim rukavcima, jako ugrožena i jedna od najrjeđih slatkovodnih riba u Hrvatskoj, ali dodao bi i piškora, vrstu koja je nekad obitavala na području smetlišta Piškornica kod Koprivnice, a radi se o amfibijskoj vrsti, koja neko vrijeme može preživjeti samo u mulju, pa s nestankom mrtvica gubi stanište.
– Kad je riječ o šaranu, on jest službeno ugrožena vrsta, ali i kad bi došlo 5000 ribiča na neku lokaciju i sve ih izlovilo, on bi se opet razmnožio uzvodno i nizvodno, pa je ta ugroženost relativna. Ja šarana ne bih uvrstio među najugroženije vrste kod nas – kaže koprivnički biolog, koji od poznatijih vrsta kao ugrožene izdvaja vidru, koja je također vezana uz riječno stanište, te tvora, koji je kod nas jako rijedak.
Danas postoje mehanizmi zaštite koji propisuju mjere zaštite ugroženih vrsta kako bi se spriječilo njihovo izumiranje, no tako nije bilo oduvijek. Ipak, koliko je vrsta kod nas izumrlo u zadnjih stotinu godina, nitko ne zna.
– Kad je riječ o predatorima poput risa ili vuka, kojih je kod nas bilo, oni lakše nestaju jer im je za život potrebno veliko područje, a također su ih ljudi izlovljavali. Fizički manje vrste tvrdokornije su i teže izumiru. Teško je, zato, procijeniti koliko je vrsta kod nas nestalo, rekao bih da se to mjeri u desecima – ustvrdio je Šafarek. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn