Za požar u Koprivnici koji je grad pretvorio u pustoš optužili četiri vještice

Podravski list profile

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Križevci, koji su se do ujedinjenja 1752. godine sastojali od Gornjeg i Donjeg grada, i Koprivnica bili su izrazito pogranični gradovi jer su se nalazili u neposrednoj blizini granice s Osmanskim Carstvom. Iako su imali status slobodnih i kraljevskih gradova, istovremeno su bili jake utvrde i središta kapetanija Slavonske vojne krajine. U Križevcima je oko 1700. godine živjelo oko 1100, a krajem 18. stoljeća oko 2000 stanovnika. U Koprivnici je u drugoj polovici 17. stoljeća živjelo oko 2000, a krajem 18. stoljeća oko 3500 stanovnika.

Drvo

Tradicionalni način gradnje i velika gustoća naseljenosti gradova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva bili su podloga za brzo širenje požara jer su gotovo sve kuće bile građene od drva. Sve dok je bila niska gustoća naseljenosti, požari su bili rjeđi. Kuće su bile pokrivene slamom, trstikom ili hrastovim daščicama. To su bili lako zapaljivi materijali kojima su se brzo širili požari, pogotovo ako je puhao jak vjetar.

Većina kuća je bila pokrivena slamom, a samo kuće bogatijih stanovnika imale su krov od hrastovih daščica. Unutar utvrđenih gradova Križevaca i Koprivnice bilo je nekoliko od opeke zidanih zgrada, no i one su bile pokrivene hrastovim daščicama. Prema tome, ni jedna građevina nije bila pokrivena crijepom, koji je tada bio rijedak u gradovima Hrvatsko-slavonskog kraljevstva.

Prikaz požara u Koprivnici na Florijanskom trgu u 18. stoljeću

Izvan utvrda nitko nije smio graditi zidane kuće ako nisu bile toliko udaljene od bedema koliko su udaljenost mogle postići topovske kugle. To je sve omogućavalo lako širenje vatre, pogotovo za vjetrovita vremena. Osim toga, unutar gradskih zidina bila je velika gustoća naseljenosti sa zbijenim kućama. To je pogodovalo brzom širenju požara i njihovom relativno čestom katastrofalnom učinku.

Uzroci požara bili su različiti. Najčešće su požari izbijali s pomoću ljudskog faktora, a širili su se uz pomoć vjetra. Neke od požara su izazvale Osmanlije. Oni su primjerice 1476. i 1539. godine spalili Križevce, no nije poznat intenzitet tih požara. Ipak se može pretpostaviti da je bio spaljen križevački Gornji grad s augustinskim samostanom, koji je najvjerojatnije bio utvrđen. Teško je vjerovati kako su Osmanlije poštedjeli podgrađe izvan zidina.

U popisu poreza iz 1533. godine piše da su Križevci bili opustošeni. To je značilo da se dogodila neka velika nepogoda, za što neki autori pretpostavljaju da je bio požar, koji je očito bio izazvan prodorom osmanske vojske predvođene sultanom Sulejmanom 1532. godine. I kasnije je bilo požara jačeg intenziteta. Primjerice, sačuvan je  podatak o tome kako je križevački Donji grad stradao u požarima 1735. i 1775. godine.

Detalj katastarske karte Križevaca

Pustoš i ruševina

Koprivnica je tijekom 16. i 17. stoljeća relativno često stradavala od jakih požara, ali je o njima očuvano vrlo malo podataka. U Koprivnici je 1559. godine veliki požar podmetnuo neki prebjeg s prostora Osmanskog Carstva, uslijed čega je Koprivnica pretvorena „u pustoš i ruševinu“. Nakon požara 1559. sve do 1696. nemamo pouzdanih vijesti o požarima u gradu Koprivnici. Jedan od do sada nepoznatih podataka je iz 1696. godine, iz kojeg je vidljivo da je u Koprivnici bio požar u kojem je izgorjelo 40 kuća.

Iduća poznata vijest je iz 1700., kada su četiri žene optužene za izazivanje požara u Koprivnici i još k tome da su vještice. Ispitivali su ih torturom, ali su one negirale svoj utjecaj na požar.

Posljedice požara su najčešće bile katastrofalne. Često su izgorjeli čitavi dijelovi gradova. Obnova je pri tome bila spora i skupa. Ulaganje u gradnju (obnovu) zapaljenih kuća utjecalo je i na to da se eventualni višak novca nije mogao ulagati u poslovanje ili druge vrijednosti. Ukoliko netko nije imao novca, nakon požara je često doveden na rub egzistencije.

Nakon požara u Koprivnici 1559. godine kralj Ferdinand Habsburgovac je želio potaknuti izgradnju novih kuća u gradu, kao i da se građanima nadoknade štete. Zbog toga je kralj sve žitelje Koprivnice tijekom devet godina oslobodio svih redovitih i neredovitih poreza, a nisu morali plaćati i ratnu pripomoć kao i podavati prihod Kraljevskoj komori. Istom prigodom je bio opaljen kraljevski privilegij gradu Koprivnici od 29. travnja 1558. pa je kralj Ferdinand 24. prosinca 1559. izdao novi privilegij.

Ljudi su nakon požara osiromašili pa su bili primorani služiti po tuđim kućama ili ići prositi kako bi mogli preživjeti. Mnogo ljudi je ostalo bez posla jer im je izgorjelo cijelo imanje.

Sveti Florijan

U Križevcima je veliki požar izbio 12. travnja 1775. godine, za koji je križevački župnik zapisao: „Oko pola dva sata poslije podne, blizu župnog imanja i u blizini župne crkve, u zaselku zvanom Berek, buknuo je požar, koji je zbog vrlo jakog sjevernog vjetra za samo četvrt sata zahvatio čitav donji grad, a koji se uspostavio oko crkvice sv. Florijana, tako da je čitav donji križevački grad bio pretvoren u pepeo. Od grada nije ostalo ništa osim dimnjaka koji su označavali gdje su bile kuće. U čitavom donjem gradu nije ostala pošteđena niti jedna kuća osim župnog imanja i dviju kuća uz groblje te staja na imanju baruna Magdalenića. Izgorjela su sva imanja kao i dvije male kuće uz potok Vrtlin. Zbog jake vatre i jakog vjetra, vrlo velikoj opasnosti su bili izloženi utvrda i ostali dio grada. Izgorjele su 92 kuće, kao i sve građevine koje su pripadale tim kućama. Stanovnici jedva da su mogli nešto spasiti od svoje imovine. Izgubivši gotovo sve, raspršili su se pričajući kakav ih je požar zahvatio“.

U prva dva stoljeća ranoga novog vijeka preventivne su mjere za zaštitu od požara te vatrogasni postupci bili vrlo ograničenog opsega. Nakon velikog požara u Varaždinu 1582. godine određena su tri stražarska mjesta s kojih su stražari pazili na eventualno pojavljivanje vatra. Iz kuće Jurja Čoklića u Varaždinu se 1592. „požar proširio na cijelo istočno i zapadno podgrađe, a zatim zahvatio cijeli grad, koji je bio razoren i uništen“.

Čoklić je za popravak krova crkve Sv. Nikole morao dati 100 ugarskih forinti (kasnije je taj iznos smanjen na 90 forinti), a za obnovu istog krova svaki je građanin Varaždina morao dati po jednu ugarsku forintu. To je bila sigurnosna mjera koje je mogla uspješno djelovati i pobuđivati opreznost Varaždinaca kako ne bi došlo do požara. U Varaždinu je krivac za požar trebao plaćati odštetu svojim susjedima, kao što je bilo primjerice u presudi iz 1588. godine.

Građani slobodnih i kraljevskih gradova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva osim fizičke zaštite od požara utjecali su i duhovnoj zaštiti, najčešće katoličkom svecu zaštitniku Sv. Florijanu, za kojeg se vjerovalo da je zaštitnik od vatre. Kapela Sv. Florijana je podignuta u Varaždinu 1669. godine kao zavjetna kapela nakon požara iz 1665. godine.

Stanovnici Koprivnice su se zavjetovali da će, ukoliko ih zaštiti od vatre, dati milodar u počast Sv. Florijana. Na taj način su sabrana financijska sredstva kojima je na sjevernom zidu koprivničke župne crkve Sv. Nikole podignut oltar Sv. Florijana, koji se prvi put spominje 1680. godine. Građani Koprivnice su oko 1738. izgraditi kapelu Sv. Florijana kao zavjetnu nakon požara 1736. godine, u kojem je izgorjela gradska vijećnica te 33 kuće u utvrđenom dijelu grada.

Istoimena zavjetna kapela je podignuta i u Križevcima nakon požara iz 1735. godine. Nakon velikog požara u Koprivnici 1736. godine dolazi 1778. godine do jačeg potresa. I jedan i drugi rušilački događaj pokrenuli su  ponovnu izgradnju oštećenih i uništenih objekata, koji se sada izgrađuju kao čvrste zidane zgrade. Tako nastaje u prostoru utvrde nova vijećnica, novi župni dvor, veliki stambeni objekt u Esterovoj ulici, kao i preinake na velikim sakralnim objektima (npr. izgrađivanje svoda u franjevačkoj crkvi). Požari su 1773. i 1778. godine nanijeli građanima Koprivnice tolike štete da se nisu oporavili desetljećima.

Opeka

Neki su gradovi provodili preventivne mjere u zaštiti od požara. Gradske vlasti u Varaždinu su 1599. godine donijele odluku da svakih deset kuća ima nabaviti i ubuduće posjedovati čvrste i duge ljestve te jedan klin od željeza srednje veličine, kojeg će dvojica ljudi moći podignuti na krov. Ukoliko bi negdje buknuo požar, trebalo je ljestve i klin odnijeti na mjesto gdje je buknuo požar. Građani su bili dužni tu odluku provesti pod prijetnjom kazne od dvije rajnske forinte. Izgleda da su te odredbe imale učinka jer se idući požari u Varaždinu spominju tek sredinom 17. stoljeća.

Stanovnici Koprivnice su trpjeli oskudicu vode, što je otežavalo gašenje požara. za što se, u pravilu, nije upotrebljavala pitka voda iz bunara. Grabe kod kuća koje su se punile kišnicom služile su, uz ostalo, za gašenje požara. U Koprivnici su kao pokušaj zaštite od požara gradske vlasti uvele noćobdijsku službu već u 17. stoljeću. Tu su službu činili službenici koji bi noći obilazili ulice grada i pazili da negdje ne izbije požar. Slične službe su bile organizirane i u drugim gradovima. Od početka 19. stoljeća je sve više nestajalo „drvene“ Koprivnice, pa je godine 1854. ukinuta služba noćobdija koji su grad čuvali od iznenadnih požara.

Hrvatsko kraljevsko vijeće je 1767. godine naredilo varaždinskim gradskim vlastima neka izdaju odredbu o zabrani sušenja lana i kudjelje u pećima po kućama te odredbu o zabrani pušenja oko staja i hambara. Požari su se širili i preko drvenih dimnjaka, koje je trebalo zamijeniti zidanima, što je iziskivalo visoke troškove.

Prema jednom podatku iz 1768. godine, u Varaždinu je bilo jako puno nepravilno građenih dimnjaka, a građani nisu vodili brigu kako bi se dimnjaci redovito čistili. U Varaždinu je 1755. djelovao samo jedan dimnjačar, koji nije redovito primao plaću. Problem je bio i u tome što su se nakon požara nove kuće ponovno gradile od drva, što je bilo najjeftinije. Neki varaždinski građani su se bunili kada su njihovi sugrađani nove kuće gradili od drveta jer su bili svjesni opasnosti od požara.

Predstavnik Ugarske komore je 1771. dao prijedlog gradskim vlastima da omoguće pogorjelima gradnju kuća od opeke te postavljanje peći izvan kuće. Gradovi su poticali razvoj ciglana gdje se proizvodila opeka, čijom upotrebom se smanjivala opasnost od požara. Hrvatsko kraljevsko vijeće (hrvatska vlada) je 1771. godine donijelo naredbu da se sve odredbe i naredbe u svezi s gašenjem požara javno pročitaju na sjednicama obrtničkih udruženja – cehova i da se članovi ceha moraju obavezati da će u slučaju požara aktivno pomagati. Hrvatsko kraljevsko vijeće je dalo nalog da se kuće moraju graditi od opeke i da im dimnjaci moraju biti iznad kuća. Varaždin je jako stradao 1776. u požaru kojega je izazvao jedan dječak pušeći duhan, a požar se proširio zahvaljujući eksploziji baruta koji se nalazio u kući jednoga trgovca. Posljedica požara je bila ta da je izgorjelo 62 posto kuća u unutrašnjem gradu te polovica kuća u pregrađima.

Nakon požara Hrvatsko kraljevinsko vijeće se preselilo u Zagreb, koji je od tada do danas glavni grad Hrvatske i Slavonije. U Varaždinu je bilo određeno da se smiju graditi samo kuće od opeke čime je smanjena mogućnost izbijanja novih požara, a to je imalo utjecaj na daljnju gradnju u Križevcima i Koprivnici.

Vatrogasna društva

Malo je podataka o društvenim i političkim promjenama izazvanima požarima. U Varaždinu je poznat požar iz 1558. godine, ali o njemu ne postoje podrobniji podaci.Dana 27. svibnja 1582. godine u 2 sata popodne izbio je katastrofalni požar u Varaždinu, za koji je gradski bilježnik zapisao da je „do temelja spalio cijeli grad“, osim jedne kuće koja se nalazila na bedemima. Tom prigodom su izgorjele župna crkva, franjevačka crkva sa samostanom i kapele Sv. Vida, Sv. Mihaela i Presvetog Trojstva. Posljedice požara su potaknule franjevce na napuštanje Varaždina.

U požaru su izgorjele kuće činovnika tridesetničke podružnice (carine) u Varaždinu, a u izgradnji novih kuća im je pomogao kralj koji je darovao svakome od činovnika po 60 ugarskih forinti. Vatra nije zahvatila utvrdu, ali je zato prodrla preko bedema i spalila predgrađa koja su bila bliža rijeci Dravi. Požar je osiromašio građane Varaždina koji su molili za pomoć kralja Rudolfa, koji je Ugarskoj dvorskoj komori dao nalog kojim ih je oslobodio od plaćanja kraljevskog poreza kroz šest godina, a Varaždincima je za jednu godinu oprošten državni porez i besplatne radnje koje su morali davati varaždinski kmetovi. Pomoć Varaždincima je pružio i austrijski nadvojvoda Ernest, koji je Varaždinskoj županiji 9. srpnja 1582. uputio dopis neka građanima Varaždina doznači drva za gradnju kuća koje su izgorjele u požaru.

U požaru koji se u proljeće 1597. godine iz nepoznatih razloga proširio Križevcima izgorjela je trećina grada, a u požaru su izgorjeli i grudobrani (palisade) na križevačkoj protuosmanskoj utvrdi, čime je smanjena obrambena snaga u vrijeme habsburško-osmanskog rata (1593.-1606.). Tijekom 17. stoljeća u Križevcima su poznati požari 1613. i 1684. godine, a u 18. stoljeću su bili česti požari – npr. 1735., 1736., 1737., 1739., 1743. i 1745. godine, ali o njima su sačuvani samo krnji podaci, nedostatni za dublje analize.

Požari su u ranome novom vijeku imali utjecaj i na prostornu disperziju stanovništva, koje je uz potporu gradske vlasti izgradilo nove ulice s kanalima na ulici u kojima je bila voda za gašenje požara. Zbog novog načina gradnje gradovi su osnovali ciglane u kojima su se  proizvodili opeka i crijep.

Gradovi su kao pokušaj zaštite od požara uveli noćobdijsku službu već u 17. stoljeću. Tu su službu činili službenici koji bi noći obilazili ulice grada i pazili da negdje ne izbije požar. U gradovima je bio napravljen veći broj bunara s vodom, koji su trebali služiti za gašenje požara. 

Radi zaštite od požara, u Hrvatskoj i Slavoniji od druge su se polovice 19. stoljeća počela osnivati vatrogasna društva, a među najstarija hrvatska vatrogasna društva spadaju ona osnovana u Križevcima i Koprivnici 1874. godine.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Spremni za zimske uvjete

Koprivnička zimska služba održala je danas smotru vozila u dvorištu tvrtke Koming. Kako su nam kazali, od 15. studenog do 15. travnja trajat će rad

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti