Zapetljaj crijeva ili volvulus možemo opisati kao bolest prilikom koje dolazi do okretanja te rotacije naših probavnih crijeva ili oko dijela zvanog mezenterija koji je zaslužan za opskrbljivanje krvi. Navedeno stanje može dovesti do opstrukcije ili nekroze što znači odumiranje dijela probavnog trakta. Postoje određeni čimbenici rizika koji dovode do nastanka navedene bolesti, oni su: urođena mana zvana crijevna malrotacija, povećano debelo crijevo, Hirschsprungova bolest, trudnoća ili abdominalna prianjanja. Dugotrajna pojava zatvora kao i prehrana koja sadrži visoki udio vlakana također mogu biti razlog za zapetljaj crijeva.
Kod odraslih će se češće zapetljati sigmoidno debelo crijevo, dok će se kod djece zapetljaj najčešće dogoditi na tankom crijevu. Volvulus se također češće pojavljuje kod: osoba koje su u visokoj životnoj dobi, osoba koje imaju neuropsihijatrijske poremećaje, osoba koje borave u domu za starije te nemoćne, kod osoba koje su imale neku vrstu operacije na abdomenu. Ono se također više događa kod muškaraca nego žena. Kod djece volvulus se može pojaviti još u maternici, premda rijetko.
Simptomi
Simptomi kod zapetljaja crijeva pojavljuju se naglo i u svega nekoliko sati se mogu pogoršati na način da osoba jednostavno mora završiti na hitnoj. Zapetljaj crijeva uključuje sljedeće simptome: prošireni trbuh, osjećaj mučnine i povraćanja, bolove u trbuhu i osjetljivost, pojavu krvi u stolici, opstipacija i šok. Često su prošireni trbuh i bolovi nesnosni, što već mnoge na početku simptoma uvjeri da nešto jednostavno nije u redu. Kod djece se često događa povraćanje tvari koja je žučnog izgleda i žutozelene boje. Ovo je jasan simptom koji ukazuje da nešto nije u redu s crijevima. Povraćanje ne mora imati žučni sadržaj, no ako dođe do njega i ostalih navedenih simptoma, potrebno je brzo reagirati. Odrasli i djeca koji razviju zapetljaj crijeva mogu dobit hemodinamsku nestabilnost koja je posljedica nedovoljnog unosa tekućine jer dolazi do septičkog šoka.
Naveli smo kako je navedeno stanje moguće i kod dojenčadi, njihovi simptomi uključuju: letargiju, napadaje plakanja, ubrzan rad srca i ubrzano disanje kod bebe. Beba može i ne mora pokazivati navedene simptome, isto tako može se raditi o povremenom zapetljaju crijeva kada se crijeva zapetljaju i spontano odmotavaju. Stanje je moguće otkriti odmah po rođenju, što će uvelike olakšati pristup navedenom problemu.
Dijagnostika i liječenje
Liječnik će prvo obaviti fizikalni pregled i po sumnji poslati osobu na daljnje dijagnostičke preglede poput: vađenja krvi, davanja uzoraka stolice, CT i RTG snimak abdomena. Kako se zapetljaj crijeva liječi? Ono najčešće traži kirurški oblik liječenja, ali isto tako u određenim situacijama njegovu se liječenju može pristupiti i konzervativnim tehnikama kao sigmoidoskopijom i umetanjem flatus cijevi. Sigmoidoskopija izgleda tako da pacijent leži u bočnom položaju, dok se podmazani sigmoidoskop uvodi u njegov rektum. Pomoću njega se locira uvrnuto crijevo i u ispravnom položaju on ispravlja zapetljaj. Flatus cijev će se ostaviti na mjestu dekompresije do 24 sata kako bi ona omogućila prolazak sadržaja i pomogla zahvaćenom području. Vrijeme liječenja navedenim metodama može trajati od nekoliko sati do nekoliko mjeseci. Mnogi pacijenti tako završe na kirurškom liječenju gdje se odvija resekcija dijela crijeva s ponovnim spajanjem crijeva ili isto tako stvaranjem kolostomije.
Zapetljaj crijeva je poželjno liječiti što prije kako ne bi došlo do raznih komplikacija poput: nekroze crijeva, puknuća crijeva, sepse zbog proširenja infekcije, sindroma kratkog crijeva, sekundarnog peritonitisa. Važno je naglasiti da je volvulus opasan po život ako se ne liječi, stoga je bitno da se obratite liječniku ako primijetite gore navedene simptome.(pl)
