ZASTRAŠUJUĆE Dvije trećine žena iz županije doživjelo fizičko nasilje, neke batine trpe desetljećima

Žena stara 58 godina uz troje odrasle djece tek je nedavno pokrenula brakorazvodnu parnicu. Suprug je alkoholičar i zlostavljanje je trajalo više od 25 godina - otkriva čelnica udruge


Autor: podravski.hr — 20.01.2019. / 10:07 Aktualno

Marina Švagelj-Jažić, predsjednica udruge HERA

Nasilje u obitelji mnogo je veći problem nego što se općenito smatra, a institucionalna podrška žrtvama nasilja nije kakva bi trebala biti i daleko je od standarda u razvijenijim zemljama. Reći će to Marina Švagelj-Jažić, šefica križevačke udruge Hera, čije je primarno područje rada podrška žrtvama nasilja u obitelji te senzibiliziranje javnosti o toj problematici.

Ta je kriminalistica na čelu udruge, koja je osnovana još 2002. godine, zadnjih deset godina i u tom se razdoblju, veli, naslušala i nagledala svakakvih slučajeva nasilja u obitelji. Samo činjenica da se na Herin SOS-telefon za žrtve nasilja godišnje javi 250 osoba, pretežito zlostavljanih žena, govori o razmjerima tog problema.

– Ta je brojka samo vrh ledene sante jer se mnogi slučajevi nasilja u obitelji ne prijavljuju ni institucijama niti nama. Zlostavljane žene uglavnom nemaju nikoga tko bi im mogao pomoći, a tu je problem nasilja u ruralnim područjima, jer većina ih je financijski ovisna o muškarcu, kućanice su i nemaju nikakvih primanja. Često se radi o dugotrajnom nasilju i tu je vrlo veliki problem, koji smo primijetili u praksi, nerazumijevanje sredine, a također i nerazumijevanje djece, pogotovo kada se radi o odrasloj djeci. Kod nas još prevladava stav ‘samo neka sve ostane u obitelji’, tu smo vrlo konzervativni, da ne kažem primitivni. Zabluda je također da su žrtve nasilja slabijeg obrazovnog statusa – kaže M. Švagelj-Jažić.

Hera je, skupa s koprivničkom udrugom Bolje sutra, lani u prosincu napravila online istraživanje u kojemu je sudjelovala 321 žena iz naše županije.

– Iako valja imati određenu rezervu zbog toga što je istraživanje rađeno na temelju online ankete, mora se reći da smo dobili alarmantne podatke. Dvije trećine žena iskusile su fizičko nasilje, a gotovo svaka peta više puta. Također smo doznali da samo 18 žena ima vlastiti stambeni prostor i tu se vidi materijalna ovisnost žena o muškarcima – kazala je šefica Here.

Pitamo je zbog čega je uopće potrebna udruga poput Here, zar ne postoje državne institucije zadužene za zaštitu žrtava nasilja u obitelji.

– Da se meni dogodi slučaj nasilja, znala bih što učiniti, zato što znam kako funkcionira sustav. No, žrtve to najčešće ne znaju i za njih je šok kada dođu u instituciju, a tamo nema razumijevanja za njih, pa ih pošalju nekamo drugamo ili ih ostave da čekaju ili im daju pogrešne informacije. I zato žrtvama trebamo mi, da ih možemo voditi kroz sustav i institucije i da ih upoznajemo s njihovim pravima. Moram reći da u institucijama, nažalost, rade ljudi koji nisu bogznašto senzibilizirani za žrtve – ustvrdila je M. Švagelj-Jažić.

Domeće kako je veliki problem dvostruko kažnjavanje. Radi se o tome da će policija, kad dođe na poziv o nasilju u obitelji, najčešće prekršajno prijaviti i muškarca koji je dignuo ruku na ženu, ali i samu ženu, jer mu je možda uputila neku psovku.

Ilustracija / Sve više prijava za obiteljsko nasilje u županiji

– Njima je tako lakše. Kad bi išli na prepoznavanje primarnog počinitelja nasilja, imali bi puno više posla. Morali bi žrtvu obraditi, upoznati je s njezinim pravima i nasilnika izdvojiti iz kućanstva, obavijestiti Državno odvjetništvo, pa se nasilnik mora ispitati u roku od 24 sata… – objašnjava ona.

Osim putem SOS-telefona, Hera je na usluzi žrtvama nasilja i svojim savjetovalištem, u kojemu su na raspolaganju psihologinja, socijalna radnica i pravnica. U udruzi su se susreli s vrlo brutalnim slučajevima. Često se radi o teškim tjelesnim ozljedama koje žrtve pokušaju na neki drugi način prikazati – kao slučajan pad ili nešto drugo.

– Žena stara 58 godina uz troje odrasle djece tek je nedavno pokrenula brakorazvodnu parnicu. Suprug je alkoholičar i zlostavljanje je trajalo više od 25 godina. Dosad su mu sedam puta izricane mjere obaveznog liječenja od alkoholizma, ali nijednom se nije javio na liječenje. Bilo je mnogo nasilnih epizoda, koje su rješavanje prekršajno i tek je zadnji slučaj kazneno procesuiran. Muškarac je dosad najviše dobio 15 dana zatvora. Kad bi se vratio, opet bi tukao suprugu. To je samo jedan od drastičnih slučajeva s kakvima se susrećemo – rekla je M. Švagelj-Jažić.

Dodaje kako se žene teško odlučuju prijaviti nasilje stoga što se boje da će, kad nasilnik izađe iz zatvora i vrati se doma, još teže proći. U mnogim slučajevima radilo se o visokoobrazovanim osobama, koje bi trebale biti apsolutno senzibilizirane, ali im je ipak bilo bitnije da nitko ne dozna što se događa. Kod nas je još uvijek veća sramota da se dozna za nasilje u obitelji nego nasilje samo.

Lani su se na Herin SOS-telefon javila i četiri muškarca, ali nije se radilo o prijavi nasilja, nego o upitima u vezi s nekim neriješenim odnosima ili zbog kršenja roditeljskih prava. No, to ne znači da i muškarci ne mogu biti žrtve zlostavljanja, fizičkog ili psihičkog. U Heri su izloženi i prijetećim pozivima samih nasilnika. Kada doznaju da je žena prijavila slučaj, nazvat će i vrijeđati.

– U takvim situacijama kažemo im da ćemo prijetnje prijaviti policiji i tražiti blokadu poziva i najčešće nas potom više ne zovu. Nisam primijetila u takvim razgovorima da bi nasilnici priznali da su oni pogriješili. Nažalost, kod nas nije zaživjela podrška nasilnicima. Zakonski je zamišljena, ali u praksi ne funkcionira – reći će šefica križevačke udruge.

A kako su stvari riješena u razvijenijim zemljama?

– Bili smo na studijskom putovanju u Beču i doznali da Grad Beč ima 50 stanova za žrtve obiteljskog nasilja, u kojemu žrtve mogu biti do tri godine. U te tri godine sve su institucije uza njih. A nasilnik ide van iz obitelji. Ako se pojavi i uznemiruje žrtvu, neće se dobro provesti. Podrška žrtvama je nemjerljivo bolja nego kod nas – rekla je Marina Švagelj-Jažić. (hš)

FOTO: NIKOLA WOLF