ŽIVOT KOJI TO NIJE Siroti i bolesni Božo: Pola kuće mi se srušilo, a uskoro bi mogla i druga polovica

Ne znam kako si mogu pomoći - očajan je Božo


Autor: podravski.hr — 21.02.2018. / 13:16 Aktualno

Božo Krušelj vadi vodu iz bunara, u pozadini je ruševina u kojoj živi

Stara kuća u kojoj živi Božo Krušelj (42) napola je urušena, a druga polovica, koja još donekle stoji, svakog bi koji u nju uđe mogla ugušiti mirisom ustajale vlage koja se uvukla u zidove i namještaj.
U mračnom i hladnom sobičku, kojim se širi miris trulog drveta i koji razara sveprisutna vlaga, u krajnjoj neimaštini živi Božo, stanovnik Struge, naselja u općini Sveti Đurđ kod Ludbrega.
Njegova životna priča nabrajanje je turobnih uspomena, koje nam daju tek obrise onog što bismo mogli prepoznati kao priču o čovjeku koji se nije mogao snaći i čovjeka kojeg je život „prožvakao“ i ostavio, koliko god to grubo zvuči. Prolazeći kroz Strugu vidjeli smo ruševnu kuću i na prvi pogled pomislili da se radi o napuštenoj starini kakvih je po našim selima, nažalost, sve više. No, tad smo ugledali tragove u snijegu koji vode do ulaznih vrata i shvatili da se ne radi o napuštenoj seoskoj kući, nego o nečijem domu.
Za Božu Krušelja, koji je cijeli život proveo u siromaštvu, sve je krenulo naopako prije dvije godine.
– Pomagao sam susjedima pospremati kukuruz te sam pao s prikolice i oštetio kralježnicu. Morao sam ići na hitnu operaciju i od onda više nisam dobra zdravlja – objasnio je Božo te dodao da mu se kuća sama pomalo urušava od starosti i neodržavanja.

Teško je stradao pa više ne može ni raditi

– Prvi dio urušio se sam od sebe. Drugi dio još uvijek stoji i u nešto je boljem stanju i čvršće građe. Kako će dugo stajati, ne znam – sliježući ramenima i sa sjetom objašnjavao nam je Božo.
Svoju ‘koricu kruha i zdjelu leće’ do nesreće Božo je zarađivao pomažući na poljoprivrednim radovima u susjedstvu, ali sada i nakon kraćeg fizičkog rada trpi užasne bolove u kralježnici.
– U isto vrijeme kada sam nastradao, umro mi je otac i ostao sam sâm. Sad više ne mogu raditi i ovisim o socijalnoj pomoći. Za popravke na kući nemam novca, a jedino što uspijem je podmiriti račune za struju i kupiti si pokoju namirnicu u trgovini – tužno je objasnio Božo Krušelj.
Posebno su za Božu teške zime. Iako si je uspio nabaviti nešto drva, to mu nije dovoljno da se stalno grije, pa tako i pokoji blagi zimski dan zna provesti zamotan u poplun i deku kako bi prištedio pokoju cjepanicu.
Njegovi susjedi, iako mu ne mogu pomoći oko stambenog pitanja, donesu mu topli obrok kako bi mu barem na taj način uljepšali tužnu i usamljeničku svakodnevnicu.
– Živim kako znam i umijem. Bilo mi je ljepše dok je otac bio živ jer nisam bio sam. Posla za mene nema i ne znam kako si mogu pomoći – završio je svoju tužnu priču Božo Krušelj. (md)
FOTO: NIKOLA WOLF