ŽIVOTNA KALVARIJA Kao beba ostao bez roditelja, kao dječak postao šećeraš, a kao mladić oslijepio

Ivanu Hasanu (28) jedina je nada operacija koja bi mu mogla vratiti vid, ali on i bolesna baka Marija (84), koja skrbi o slijepom unuku, s 900 kuna bakine penzije o toj operaciji mogu samo sanjati


Autor: podravski.hr — 07.04.2013. / 19:46 Aktualno

ĐURĐEVAC, MOLVE LEDINE – “Kad mi je bilo devet mjeseci ostao sam bez oba roditelja. Baka Marija (84) cijeli mi je život bila i otac i majka. S deset godina obolio sam od dijabetesa, a prije desetak dana potpuno oslijepio. Ipak, postoji mala, ali skupa nada da ću jednog dana ponovo vidjeti”.
Svoju životnu kalvariju Ivan Hasan, 28-godišnji mladić iz Molve Ledina kod Đurđevca, danas priča mirno. No, žalostan je i očajan što se o njemu mora brinuti onemoćala baka Marija.
Problemi s vidom počeli su prije nešto više od godinu dana. Šećerna bolest uzimala je danak malo po malo. Situacija se počela pogoršavati, no naočale su bile spas. Na žalost, istaknuo je Ivan, od prije desetak dana ni one ne pomažu jer na svega desetak centimetara od očiju vidi samo mutan obris predmeta.
Za operaciju 30.000 kn
Liječnici su mu dali nadu da će jednog dana možda ponovo progledati, no kako bi se to dogodilo potrebno je mnogo novca. Prema nekim informacijama, istaknuo je Ivan, operacija bi mogla koštati oko 16.000 kuna, a u goroj opciji, čak 30.000 kuna po oku.
– Ovih dana idem kod liječnika pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Ako će i biti moguća opcija koja bi mi vratila vid, ne znam kako to izvesti kad nemam novca. Živimo od bakine mirovine koja iznosi mršavih 920 kuna, a režije su nam za prošli mjesec bile 895 kuna. Da nema dobrih ljudi, ove se zime ne bismo grijali – rekao je Ivan Hasan.
Srećom, zima je pri kraju pa će i režije biti jeftinije, no to neće pomoći Ivanu da prikupi novac za operaciju. Već nekoliko mjeseci, kaže, o njemu se brine baka umjesto da se on brine o njoj.
– Otkad sam oslijepio, sve je obrnuto. Ljut sam i žalostan što se moja baka koja ima 84 godine mora brinuti o meni, a nemoćna je i stara. Kad sam bio zdravih očiju, radio sam i zaradio za nas dvoje i bilo je lakše. Danas smo praktički bez kune, umjetnici u preživljavanju – rekao je Ivan Hasan.
Dodao je kako se školovao za tehničkog crtača, bio je jako dobar u struci, no posla nije bilo nigdje od Koprivnice, Bjelovara do Zagreba. Zbog toga se prihvatio posla soboslikara iako za to nije imao nekog predznanja. U kratkom vremenu radio je kao majstor, no bolest ne pita i danas više ne može raditi. Iako su mu potrebne tisuće kuna za operaciju, kada smo ga pitali na koji način pomoći, ni trenutka nije dvojio. U prvi plan nije stavio sebe i svoje potrebe, već baku Mariju.
Nemaju ni sudoper
– Ne mogu od nje tražiti da pere odjeću, iako ima prljavog rublja za desetak perilica. Sudoper u kuhinji star je i neispravan, a higijena zbog toga očajna. Pokvario mi se i usisivač pa me sram kad netko od prijatelja dođe kod mene. Ono što bi nam trebalo je sudoper, ne treba biti novi, ali trebao bi nam i majstor koji bi ga montirao. Nemamo ni perilicu rublja i usisivač kako bismo mogli barem higijenu održavati – žali se Ivan.
Baka Marija kaže da bi, da može, još uvijek rado pomogla svojem unuku bez obzira na godine, no zdravlje je već slabo služi.
– Boli me kuk, imam problema s tlakom, a ni bubrezi mi ne rade kako treba. Na žalost, jedva sama sa sobom vladam. Kamo sreće da liječnici uspiju vratiti vid mojem unuku – priča baka Marija pogleda uprtog u nebo.
Čitatelji Podravskog lista koji su spremni pomoći Ivanu Hasanu mogu mu se obratiti na broj mobitela 092/291-8608.
Izvještava: Marko Murković