ZNAMO LI ŠTO JEDEMO Ovaj vodeći stručnjak tvrdi da se hranimo nekvalitetnim hibridima

Objašnjava kako su stare domaće sorte rezultat prirodnih spontanih križanja i pomnog odabira uglavnom vrijednih domaćica


Autor: podravski.hr — 16.09.2018. / 9:32 Aktualno

Dr. Zdravko Matotan promovira uzgoj starinskih sorata

Dok se u križevačkoj banci gena povrća pri Visokom gospodarskom učilištu čuva sjeme 350 tradicijskih hrvatskih sorata raznog povrća, na našim njivama i u plastenicima uzgajaju se znatno nekvalitetnije hibridne sorte ili, pak, sorte potekle iz drugih zemalja Europe i svijeta. Veli to dr. Zdravko Matotan iz Koprivnice, jedan od najvećih naših autoriteta s područja povrtlarstva.

On kaže kako se, za razliku od agrarno razvijenih država, u kojima se sustavna briga o očuvanju i održivom korištenju biljnih genetskih izvora vodi gotovo stotinjak godina, takav program provodi zadnjih petnaestak te je korištenje starih tradicijskih sorti u Europi, posebice u ekološkoj poljoprivredi, koja je u većini europskih država znatno raširenija nego kod nas, znatno veće.

– Neke od starih europskih sorti uz to što se uzgajaju u domicilnim državama iz kojih potječu, udomaćile su se i kod nas te se njihovo sjeme nalazi na hrvatskom tržištu, naprimjer holandski žuti luk, krastavac pariški kornišon, bečka bijela korabica, mrkva nantes i amsterdamska, erfurtska rana cvjetača, grašak čudo Kelvedona, paprika kalifornijsko čudo i niz drugih. Uz malo više sluha i potpore, mogle bi ih zamijeniti domaće tradicijske sorte povrća – uvjeren je dr. Matotan.

Objašnjava kako su stare domaće sorte rezultat prirodnih spontanih križanja i pomnog odabira uglavnom vrijednih domaćica, koje su uzgajajući povrće za potrebe domaćinstva primjećivale biljke u usjevu koje su se izdvajale po pojedinim pozitivnim svojstvima. Bile su, prije svega, ukusne i otporne na bolesti. Samo najkvalitetniji plodovi ostavljali su se za daljnju reprodukciju i one sorte koje su lokalnim agroekološkim uvjetima bile najprilagođenije, služile su za daljnju reprodukciju, a sjeme se uglavnom razmjenjivalo pa su se na taj način širile i održavale.

– Suvremena komercijalna proizvodnja povrća koje se danas većinom prodaje preko trgovačkih lanaca traži ujednačene plodove, privlačne svojim izgledom za potencijalne kupce i plodove koji mogu dugo zadržati postojanost na policama. Nažalost, nije lako u oplemenjivanju i stvaranju novih sorti postići sklad između prinosa i kvalitete, pa se zbog veće zarade u komercijalnoj proizvodnji koriste većinom visokoprinosne sorte i hibridi, što neminovno smanjuje njihovu kvalitetu – reći će dr. Matotan.

S druge strane, dodaje, veliki dio suvremenih sorti i hibrida uzgaja se u zaštićenim prostorima, često na inertnim supstratima, s točno doziranom hranjivom otopinom neophodnom za intenzivan rast i razvoj, što itekako utječe na kvalitetu proizvedenog povrća.

ILUSTRACIJA / Domaće je najukusnije, znaju to naši “stari”

Zahvaljujući projektu Očuvanja biljnih genetskih izvora, radna skupina za povrće kojoj je na čelu uspjela je u zadnjih desetak godina provesti proceduru neophodnu za upis 27 tradicijskih sorti povrća na Sortnu listu Republike Hrvatske, čime je omogućena legalna proizvodnja njihovog sjemena i stavljanje na tržište.

– No, u Hrvatskoj ne postoji ni jedna sjemenska tvrtka koja se bavi organiziranom proizvodnjom sjemena povrća već se gotovo sve sjeme povrća uvozi. S ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, tržište sjemena povrća je potpuno liberalizirano, tako da bez ikakve kontrole i prethodnih ispitivanja na hrvatsko tržište dolazi relativno jeftino sjeme gotovo isključivo stranog porijekla, često puta upitne kvalitete i nepoznatog porijekla proizvodnje, što je veliki rizik za male uzgajivače vezano za kvalitetu, prvenstveno klijavost i sortnu čistoću, a često puta ono je uzrok unosa nekih veoma opasnih biljnih bolesti kojih kod nas nisu bile poznate – upozorava dr. Matotan.

Zbog relativno niske cijene i malih količina, nastavlja, komercijalna proizvodnja sjemena domaćih tradicijskih sorti povrća nije ekonomski nikome interesantna. Ona bi se mogla razviti i održati samo uz potporu države i jedinica lokalne samouprave, koje bi trebale predvidjeti proračunska sredstva i za tu namjenu.

– Kao čuvane sorte na Sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se više iznimno vrijednih i kvalitetnih sorti kupusa, luka, češnjaka, graha i drugog povrća i na njihovoj komercijalizaciji bi se, uz podršku mjerodavnih, itekako isplatilo raditi. Sve te sorte su lokalnog karaktera i vezane su za uzgoj na određenom području Hrvatske. Od kupusa su zasigurno najznačajnije i najpoznatije sorte varaždinski, ogulinski i čepinski, od lukova međimurski dubravski crveni, turopoljski, slavonski ljubičasti te istarski žuti i crveni, od češnjaka imamo i naš podravski ozimi, pa slavonski ozimi, istarski crveni i još podosta drugih sorti – pobrojao je koprivnički ekspert za povrtlarstvo. (hš)

FOTO: Arhiva