Znate li da je potok Koprivnica tekao Nemčićevim i Zrinskim trgom te Dugom ulicom?

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton dr. Hrvoje Petrić

Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka izvire na jugoistoku Kalničkog gorja, dvanaest kilometara od Križevaca. Porječje Koprivničke rijeke zauzima prilično veliku površinu s obzirom na njenu duljinu, što ukazuje na razgranatost pritočne mreže. Duljina Koprivničke rijeke (s kanalom Bistra) danas je 48,5 km, a svih tekućica u porječju 231 km, dok je površina porječja 380 km². Najveće tekućice u porječju Koprivničke rijeke su Komarnica i Zdela (Zdelja). Situacija iz starijih razdoblja do danas znatno je izmijenjena velikim hidrotehničkim radovima obavljenim u 19. i 20. stoljeću.

U opisu Đurđevačke pukovnije s kraja 18. stoljeća o izvoru Koprivničke rijeke piše, uz ostalo: “Rijeka Koprivnica koja teče kroz selo (Koprivnička Rijeka) i izvire nedaleko od njega do mlina podno kuće Čavić, nema važnosti i ljeti se preko nje posvuda može proći na konju i pješice. Odatle se proširuje u jarak širok dva do tri koraka i dubok dvije stope, koji ima ilovasto blatno dno. Njezinu vodu zaustavlja brana napuštenog mlina dalje nizvodno, a rijeka se proširuje u baru preko koje se može prijeći samo ljeti označenom pješačkom stazom. Nizvodno, do prvog mlina, tvori, podno kuće Žare, vodu široku 10 hvati i još širu, kroz koju se ne može prijeći, te onda do mlina Balkuše tvori veliku i prodornu močvaru koja se ni ljeti nikad ne osuši i preko koje se ne može prijeći. Ostale potočiće i izvore koji u nju utječu ne treba razmatrati, a inače je voda te rijeke i tih bara pitka za ljude i stoku.»

Od izvora uz određena krivudanja teče u smjeru jugoistoka, a od Lepavine i Kukavice (danas Sokolovac) prema istoku i zatim do Koprivnice u smjeru sjeveroistoka. U opisu s kraja 18. stoljeća, uz ostalo, o dijelu toga toka piše: «Male bare koje leže uz mlinove između dva mlina nemaju važnost. Preko rijeke se, međutim, nigdje ne može prijeći, osim peko izgrađena mosta kod Grabića mlina kolima, a kod ostalih mlinova, kao što su Grdovača i Pintarača, može se prijeći samo pješice preko tamošnjih malih nasipa… Rijeka Koprivnica koja teče ispod malih blagih padina te uzvisine jako se sužava na 600 koraka duljine prema potoku Kraljevcu koji se u nju ulijeva… Preko nje se nigdje ne može prijeći, osim na označenim mostovima i gazovima. Gazovi imaju kamenito dno… Rijeka Koprivnica, koja teče uzduž sela (Nova Mučna) od zapada prema istoku, od ovog je sela do sela Reke široka dva do četiri hvata, duboka dvije do četiri stope i ima muljevito dno. Preko nje se samo za najveće suše može prijeći… od utoka je potoka Jankuše u nju pa do označenog mlina na polovici sela (Reke) široka četiri do pet hvati, duboka tri do pet stopa. Uzrok tome je izgrađeni nasip. Za kišna vremena postane još i veća i preko nje se sve dok voda ne odtekne, ne može prijeći, a za suha vremena i za dugotrajne suše može se prijeći preko nasipa tih mlinova i pored označenih gazova… Mnogi nasipi i mlinovi izgrađeni na njoj uzrokuju za kišnog vremena velika izlijevanja po obližnjim livadama, koje time postaju stalno muljevite. Cijelom svojom duljinom rijeka ima tromi tok i muljevito dno i stoga se preko nje nigdje drugdje ne može prijeći, osim preko mostova i na izabranim, ponešto kamenitim gazovima. Ipak, posvuda se može rabiti za piće.»

Potok Bistra

Od Koprivnice do ušća u Dravu Koprivnička rijeka držala se uglavnom smjera istoka, što je slično i danas. Od Hlebina nadalje se nosi novi naziv – potok Bistra. Danas Koprivnička rijeka od Koprivnice na dalje teče kao prava nizinska rijeka i tu je vidljiva određena paralelnost tokova Drave i kanaliziranog toka Bistre. Sličnu paralelnost tokova s tokom Drave imaju i susjedne tekućice, primjerice Gliboki. Razlog tome je što je Drava nanosila i akumulirala materijal na svoje obale te su obale rijeke Drave na višoj nadmorskoj visini od njenih pritoka. Tako je i u slučaju s Koprivničkom rijekom odnosno Bistrom. Porječje Koprivničke rijeke ima nepravilni izduženi oblik te se sužuje prema ušću. Desna strana porječja širi se kod sela Velika Mučna, a širenje se nastavlja dalje prema Koprivnici. Kod Koprivnice se lijeva strana porječja suzuje i tu je razvodnica između potoka Gliboki i Koprivničke rijeke najbliža gradu Koprivnici. Od Koprivnice do ušća u Dravu lijeva strana porječja je vrlo uska, dok je desna šira zahvaljujući porječju potoka Komarnice koji se spaja s Koprivničkom rijekom.

Potok Koprivnica južno od grada Koprivnice u 18. stoljeću

Na prostoru Križevačke županije Koprivnička rijeka je, u drugoj polovici 18. stoljeća, opisana sljedećim opaskama: «Potok Koprivnica, koji teče pored grada i vodom natapa jarak utvrde, u ovdašnjem je kraju širok tri hvata i dubok stopu do dvije stope, ima neprimjetne obale i dno od pijeska pomiješana s blatom. Preko njega su za putove koji vode iz grada izgrađeni drveni mostovi. Preko potoka se, ipak, na većini mjesta može projahati, a u suho doba prevesti kolima i bez mostova (…)» Kod sela Bregi (istočno od Koprivnice) je opisan: «Potok Koprivnica koji djelomično također tvori graničnu razdjelnicu Varaždinskoga generalata i Županije, širok je u ovom kraju četiri do pet koraka i dubok stopu do dvije stope, ima dno od pijeska pomiješano s blatom i neprimjetne obale. Preko njega se može prijeći samo na mjestima gdje su na planu označeni prolazni putovi. Mostovi izgrađeni preko potoka Koprivnice dugi su pet hvati i široki pet koraka, u lošem su stanju.»

Promjena imena

U opisu Đurđevačke pukovnije o promjeni imena ovog vodotoka piše: «Koprivnica, koja ovamo dotječe iz Civilnog dijela, protječe kraj ovog sela (Hlebine) i teče prema jugu, gdje mijenja ime te se zove Bistra.» U 17. stoljeću situacija nije bila identična današnjoj, ali je bila puno bliža onoj s kraja 18. stoljeća. Prema većini kartografskih prikaza 17. stoljeća potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka u Dravu je uticao znatno zapadnije, tj. južno od Peteranca. Na Cantellijevoj karti 17. stoljeća Koprivnička rijeka se ulijeva u stari tok Drave, a u 18. stoljeću koprivnički potok nije se direktno ulijevao u Dravu nego se razlijevao po močvarnom prostoru sjeverno od Đurđevca. Vjerojatno Stierova karta iz sredine 17. stoljeća prikazuje Koprivničku rijeku južno od grada.  (Coppreűniza fl.). Ona je tekla paralelno s rijekom Dravom u smjeru jugoistoka. U nju se ulijeva niz manjih vodotoka iz smjera juga. Ulijevala se u močvarni teren spajajući se sa starim tokom Drave i okružujući Đurđevac. Pod nazivom Bistica (Wistriza Fl.) na krajnjem istoku čini dijelom granicu između habsburškog i osmanskog imperijalnog sustava skrećući iz smjera sjeverozapad-jugoistok u smjer jug-sjever gdje prima potoke Katalena (Katalena F.) i Budancu (Budanza Fl.) ulijevajući se na imperijalnoj granici u rijeku Dravu. Na Koprivničkoj rijeci je nizvodno od Đurđevca ucrtano nekoliko mlinova.

Potok Koprivnica južno od grada Koprivnice u 18. stoljeću

U drugoj polovici 18. stoljeća opisan je taj močvarni prostor kao bara široka «punih četvrt sata, na nekim mjestima nešto manje… vodu dobiva od raznih potoka koji se u ovoj sekciji u nju izlijevaju na zapadnoj strani. Stoga i ta bara, iako tako često kao i spomenuti potoci, za jake kiše u gori brzo nabuja, no osobito kad se razlije Koprivnica ili Bistra, koja protječe povrh Molvi. Bara toliko nabuja da se prelijeva preko obala i zajedno sa spomenutim potocima poplavi ravnicu položenu u svom dijelu prema zapadu. Time je prolaz ponegdje vrlo teško moguć, a na drugim mjestima zadugo nemoguć. Sama bara, obrasla s mnogo gustog grmlja, nikada se sasvim ne osuši i u ovdašnjemu se kraju preko nje ni u koje doba ne može prijeći.» Bara je bila povezana s rijekom Dravom jer se kod opisa rijeke Bistre spominje da ona «kroz daljnje bare ide do rijeke Drave.». Koprivnička rijeka pod nazivom Bistra dijelom tekla je paralelno uz rijeku Dravu.

U ranije spomenutom opisu piše: «Stalne bare koje se prostiru s druge strane rijeke (Stražnice kod Kalinovca), kako prema sjeveru tako i prema istoku do rijeke Drave, ispresijecane s protječućom Bistrom, koja tvori razne otoke, te mnogim drugim jako blatnjavim jarcima.» Iako se danas Koprivnica odnosno Bistra ulijeva u Dravu sjeveroistočno od sela Molve, prije je ušće bilo istočno od Pitomače i Starog Gradca, na granici nekadašnje Đurđevačke pukovnije i Virovitičke županije.

Strug

Kraj Podravskih Sesveta su Koprivničku Rijeku odnosno Bistru nazivali imenom Strug. To se može vidjeti iz opisa: «Rijeci Bistri ili Strugi, koja teče posred ove sekcije od mlina Mikić, ne može se odrediti širina i dubina, na nekim se mjestima proširuje poput jezera te se kod Sesveta dijeli u razne tokove. Preko nje se, kao ni preko bare koju je stvorila rijeka Bistra i potok Stražnice, koja je istih obilježja, ne može prijeći nigdje drugdje nego u nuždi tamo gdje je opisano. Tok rijeke Bistre i Stražnice samo je tri do četiri stope dublji od Drave, što se može opaziti iz bijelih pruga koje voda ostavlja za sobom na drveću kada padne. Tok Bistre i Stražnice teško se može odrediti, jarak koji iz njih nastaje, isto kao i Blatni strug i Prederlina, isto su tako neodređeni jer teku neprohodnim barama. Kada se Drava prelije, a ovdje na zemlji nema kiše da bilo kakva voda teče iz ovdašnjega potoka tamo i dođe u bare, onda voda pritječe prema sredini rijeke Bistre. Ako je Drava pak mala i otprilike dva hvata niža od obale, onda se povećavaju i Bistra i rijeka Stražnica, te istiskuju vodu u isti jarak, ali ostavljaju u šumi puno vode u istoj širini i gotovo svako doba na istoj razini. Ta se voda tu i tamo širi u velika jezera…»

Parnica

Potok Koprivnica se za velikih kiša znao razlijevati i plaviti niže dijelove šireg gradskog područja. Ivan Plepelić je 1681. poveo zanimljivu parnicu zbog izazivanja poplava protiv Marka Korena optuživši ga da je uništio tužiteljevu hajdinu zbog prokopavanja kanala koji su doveli do poplave u kišno vrijeme. Optuženi se nije pojavio na ročištu pa je sud odlučio da sudac i prisežnici izađu na lice mjesta i ustanove štetu. To je i učinjeno pa je izvršen očevid suca i prisežnika na njivi tužitelja Ivana Plepelića da utvrde kolika je šteta nastala poplavljivanjem. Oni su odlučili da je šteta doista nastala krivnjom optuženoga koji je bio dužan platiti 12 i pol ugarskih forinti, od kojih su dva dijela pripala tužitelju, a jedan sudu, i još je morao nadoknaditi tužitelju nastalu štetu.

Istraživač Ranko Pavleš s pravom je upozorio da je u kasnom srednjem vijeku potok Koprivnica tekao zapadno od koprivničke utvrde što pokazuju planovi iz 16. stoljeća. U 17. stoljeću potok je promijenio tok pa je tekao južno od utvrde, gdje i danas teče. Prema njemu «razloge skretanja možemo samo nagađati. Postoji mogućnost da se to dogodilo prirodnim načinom tj. da je potok u nekoj od poplava sam našao novo korito. Vjerojatnije je ipak da su to napravili ljudi… Novo korito je sasvim ravno, dakle umjetno. Pretpostavljam da je ono na spomenutom planu tek planirano, a izvedeno tek kasnije, krajem 16. ili početkom 17. stoljeća, budući da su za ovako opsežne radove potrebna znatna sredstva kojih nije bilo ni u predkrajinsko, feudalno doba, a niti u vrijeme kada su počinjali radovi na tvrđavi.»

Potok Koprivnica južno od Hlebina

Mogao bih se složiti s Rankom Pavlešom jer planovi Koprivnice iz 17. stoljeća, a i drugi izvori, pokazuju da je novi tok potoka Koprivnice bio južno od utvrde. K tome bih dodao da je bilo više promjena toka ovog vodotoka. Prema najstarijem poznatom tlocrtu nacrtanom nakon prve modernizacije sredinom 16. stoljeća, vidljivo je da potok Koprivnica teče u smjeru zapad-istok i to uz sjeverni rub koprivničke utvrde. Izgleda da je prva promjena toka bila skretanje potoka u smjeru jug-sjever (uz zapadni rub utvrde), a tek nakon toga vraćanje na smjer zapad-istok, ali južno od koprivničke utvrde.

Kao nadopunu spoznajama o potoku Koprivnici (Koprivničkoj rijeci) dodao bih razmišljanje o tome nije li skretanje toka potoka Koprivnice imalo i obrambenu namjenu. Naravno, ovo bih mogao pretpostaviti ako bih prihvatio mišljenje da je tok potoka skrenut ljudsko rukom. Stari tok zapadno od utvrde nije imao puno smisla za obrambene potrebe, dok je skretanje potoka južno od utvrde ovaj vodotok pretvaralo u prirodnu prepreku i štit od potencijalnih osmanskih napadaja. Regulacija je svakako izvršena početkom 17. stoljeća. U gradskim zapisnicima iz godine 1645. spominje se postojanje «piacza poleg ztare Kopriuniczae», što jasno upućuje na to da je nekadašnji, a 1645. već napušteni tok nekada tekao uz novoformirani gradski tržni prostor sjeverno i zapadno od koprivničke utvrde (današnji Zrinski trg i Nemčićeva ulica). «Potok sztare Kopriunicze tekucsi preko Duge Vulicze» spominje se u 1666. Kako se Duga ulica nalazila sjeverozapadno od utvrde, onda bi ovaj podatak mogao dodatno potvrditi ranije iznesene pretpostavke o starom i novom toku potoka Koprivnice.

Još od srednjovjekovlja Koprivnica je imala relativno razvijeno mlinarstvo na potoku Koprivnica. Koprivnički mlinovi spominju se na više mjesta u koprivničkim gradskim zapisnicima kao primjerice 1678. godine i kasnije.

Mlinarstvo

Izgleda da je mlinarstvo svoj puni razvoj ostvarilo tek od 18. stoljeća te je u drugoj polovici 19. stoljeća dobilo manufakturne oblike. Iz 1766. godine imamo spis u kojem se spominje mlinarstvo u gradu, a 1775. godine Varaždinsko vojno zapovjedništvo iz Bjelovara opomenulo je Gradski magistrat da se pridržava u vezi Stojanova mlina odredbi Hrvatskog kraljevskog vijeća. Također se spominje kao vlasnik jednog koprivničkog mlina Ivan Simanović 1790. godine, a 1805. godine spominje se navala vode na mlin nasljednika Komisaja, koji je tom prigodom bio oštećen, a zbog navale vode bile su ugrožene livade građana i stanovnika okolice.

Gradski magistrat posjedovao je posebni gradski mlin na potoku Koprivnici, koji je davao u zakup. U popisu poreznih obveznika spominje se 1846. godine pet mlinara u gradu: Aleksije Ivčić iz Ulice Ciglenice te Juraj Cmrk, Ludovik Šiketanec, Leopold Moellinger i Pavao Dobrović iz Špoljarske ulice, a u dokumentima ih se spominje još dvadesetak. Idući poznati podatak je iz 1847. godine kada jedan od mlinova na potoku Koprivnici kupuju Ivan Đurkan i žena mu Rozalija Sinjerec iz Legrada, te Mihael Lesjak i žena mu Ana Kanoti iz Koprivnice. Oni su za mlin  i “zemlju pri mlinu i na Cinderijanskom” platili 1100 forinti. Uloga mlinova na potoku Koprivnici je smanjena od druge polovice 19. stoljeća kada u Koprivnici počinje djelovati mlin pokretan parom, koji je utemeljio spomenuti Ivan Đurkan.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI