ŽIVOT PRVAKA ‘Dvaput sam bio najbolji u Jugi i treći u Europi, a sad me moraju uzdržavati kći i zet’

Praktički s ulice završio je u omladinskoj reprezentaciji bivše države


Autor: podravski.hr — 28.10.2018. / 10:54 Stil

S Gagom smo razgovarali na križevačkoj špici / Nikola Wolf

Čovjek koji je prije svoje 20. godine osvojio dva jugoslavenska državna prvenstva u košarci, a s omladinskom i kadetskom reprezentacijom bivše države pregršt europskih medalja – ujedno sa svoja 202 centimetra i najviši Križevčanin, ako ne i šire – danas je nezaposlen i bez ikakvih primanja.

Dragan Pribanović Gaga, rođeni Zadranin, kršni Dalmatinac danas, u 52. godini života narušena zdravlja, reći će da bi se o njegovoj karijeri i životu dao snimiti dobar film. Veli kako je njegov ulazak u košarkaški svijet bio jedinstven u svjetskim razmjerima. Praktički s ulice završio je u omladinskoj reprezentaciji bivše države, a uskoro se kao 17-godišnjak našao i u ekipi KK Zadra koja je 1973. godine osvojila državno prvenstvo, pa iduće još jedno.

I danas se na Fibinim službenim stranicama može pronaći statistika s europskog kadetskog prvenstva održanog 1973. godine u Italiji, gdje je ekipa predvođena Pribanićem i Androm Knegom osvojila broncu.

– Ja nisam bija na razini Rađe ili Kukoča, ali sam bija u svoje vrime odličan igrač. Ja sam vam generacija s Skročom, Peričićem, Ostarčevićem, Krešom Čosićem, Knegom, Sunarom… – zadržao je Gaga zadarski govor i nakon 27 godina života u Križevcima, više od polovice.

Naš sugovornik iskače iz prosjeka, visinom

Pripovijeda kako je odmalena volio baciti „basket“ na ulicama rodnog grada

– Vidija me Učo Pulanić, najbolji trener u Jugi za napravit igrača, krajem 70-te, kad sam krenija u prvi razred srednje škole. Vjerojatno je nešto vidija u meni. Zva me da dođem na trening KK Zadra. No, tamo me niko nije šljivio, bio sam vodonoša, pa mi je nakon 15 dana dodijalo i presta sam dolazit. A vani kad sam igra, od kud sam god potega, ulazilo je. Imo sam taj talent – prisjeća se Gaga početka karijere.

No, nastavio je igrati košarku na ulici, a stalno se motao u blizini dvorane Jazine te ga je jednom ponovno spazio legendarni Učo i pozvao ga da se idući dan pridruži pripremama omladinske reprezentacije. Tako je počela epopeja koja ga je dovela u prvu ligu i do dviju titula državnog prvaka, a potom je igrao u Sloveniji, u Mariboru i Celju.

– U Mariboru je sa mnom igrao Sunara i tamo sam proveo dvi sezone. Nisu mi platili sve što je tribalo, pa sam reka da se vraćam u Zadar. No, javili su se iz Celja, pa sam otiša tamo. Dva miseca prije kraja prvenstva razbolija sam se od hepatitisa i bija sam 56 dana u bolnici, a onda nisam smija šest miseca mirovat – pripovijeda Gaga.

I toga ljeta u Zadru je, na plaži, upoznao jednu „malu“ iz Križevaca. Najesen se vratio u Celje i trebao je nastaviti s igranjem u klubu, no prije toga otišao je u Zagreb na liječnički pregled.

– I čekam tako na kolodvoru autobus za natrag, ide on oko devet navečer, a bilo je oko tri. Ne znam šta ću, jel bi otiša do Trga republike il bi sidija i čita novine. I čujem na razglasu da taman polazi autobus za Križevce, a prije koji dan me bila zvala cura koju sam upozna jel mogu doć k njoj na vikend. I tako sjednem u bus i evo me u Križevcima. Drugi dan slučajno vidim plakat za utakmicu Križevaca i Čelika. I odemo mi na utakmicu, sretnem dečke koje sam zna, oni mi rekli nek ostanem s njima igrat, i tako sam osta – prisjeća se Gaga.

Cura s plaže postala je njegova supruga i tako je Dalmatinac krajem 1981. godine postao Križevčanin. Zaposlio se u svojoj električarkoj struci, a paralelno je igrao za KK Križevce sve do igračkog umirovljenja 1992. godine.

– Požalija sam samo jednom, odmah nakon početka, nakon prve utakmice koju smo izgubili. Vidim dečke, njima svejedno, oni se zajebaju, a mi u Zadru bili naučeni da ako igramo i za gajbu govana, želimo pobijedit i dobit tu gajbu. Mislija sam si: Gdi sam ja to doša. Mentalitet je skroz drukčiji. No, više nisam ima kud – šali se Gaga.

Manje je šaljivo ono što mu se događalo na poslu. Pripovijeda kako je 2005. godine nepravedno dobio otkaz u Radniku kao tehnološki višak, jer se zamjerio šefu. Potom se zaposlio u jednoj vrbovečkoj tvrtki i bilo mu je, kaže, sjajno sve dok jednog jutra 2011. godine nije osjetio oduzetost u nozi. Ponovno je bio ostao bez posla.

– Nemam mirovine, nemam ništa. Proglašen sam radno nesposobnim i zato nemam pravo na socijalnu pomoć. Pazite paradoks hrvatskog društva: onaj koji je radno sposoban ima pravo na socijalnu pomoć, a onaj koji je radno nesposoban – nema. Nemam ni stana, ni auta, ni zemlje, čisti sam proleter. Supruga je u međuvremenu umrla, izdržavaju me kći i zet – govori proslavljeni košarkaš.

Domeće kako mu je najžalosnije to što nikome u Križevcima nije palo na pamet da njegovo znanje i iskustvo iskoristi u gradskom košarkaškom klubu.

– Evo, mogo bi radit nešto honorarno, da dobijem neku kintu, jer nemam ništa, ali niko me nije nikad pozvao – past će nakratko Gaga u depresiju, ali će brzo opet okrenuti na šalu: – Da sam bija malo dalekovidniji, triba sam autorizirat svoj nadimak i danas bi Lady Gagu tužija i dobija lipe šolde. (hš)