piše: Stjepko Gambiroža
Često u javnom diskursu možemo čuti da se netko poziva na tradicionalne vrijednosti. Obično takvi pozivi dolaze s konzervativnog političkog spektra ili nečeg što bismo nazvali desnicom, no nikad mi baš nije bilo precizno jasno što bi bile te tradicionalne vrijednosti. I iz kojeg perioda naše povijesti. Možemo tako čuti da su se članovi obitelji nekoć okupljali u domu zajedno i nešto radili skupa, no pitanje je želimo li se stvarno vratiti u taj period jer puna je istina da su obitelji tada praktički stalno bile skupa pošto drugog izbora nisu ni imali. Ta nuklearna obitelj okupila bi se za stolom za objedom koji je obično imao slabu ili nikakvu nutritivnu vrijednost, a meso se jelo tek u posebnim prigodama.
Umiralo se od običnih prehlada, smrtnost novorođenčadi bila je ogromna, a nije bilo neuobičajeno da jedno ili više djece u pojedinoj obitelji umre u tim ranim godinama. Ni higijena tada nije bila na nekim razinama, ali nije ni mogla biti jer je većini ljudi tada bilo preče razmišljati o tome hoće li preživjeti i hoće li imati što dati djeci za ručak poslije napornog radnog dana. Kad bi došao onaj dan u tjednu ili mjesecu za kupanje, cijela obitelj obično bi se prala u jednom koritu, jedno za drugim s tim da bi čista, ali vrlo vjerojatno hladna voda bila namijenjena pateru familiasu. Grijali su se naši preci uz primitivne peći, a nerijetko su u podrumskim prostorijama imali stoku od koje im je toplina onda dolazila u sobičke u kojima bi boravili.
Velika većina tadašnjeg puka bila je nepismena jer se školovanje smatralo privilegijom, a osnovno školovanje obavezno je postalo tek prije nešto više od stotinu godina. Nisu ti naši preci imali ni pravo glasa na izborima, zapravo nisu ni znali što bi to uopće bili izbori, već su bili podložni hirovima i volji feudalaca na čijem su posjedu živjeli. U velikoj većini naši preci bili su kmetovi, odnosno seljaci koji nisu slobodni, nego su vezani za zemlju i obvezni raditi za feudalnog gospodara, a takvo se živjelo u nas sve do sredine 19. stoljeća. Taj tradicionalni život naših predaka bio je sve samo ne ugodan i nisu oni bili previše udaljeni od statusa robova, jer iako kmetovi nisu poput robova bili vlasništvo svog gospodara, nisu oni smjeli napustiti zemlju ili selo bez dopuštenja gospodara. A što tek reći za kmetkinje, čiji je život mogao izgledati kao najgori horor. Ako bi neka seoska snaša zapela za oko gospodaru, praktički ga ništa nije zaustavljalo u tome da je seksualno zlostavlja jer isti taj zlostavljač obično je imao kontrolu nad sudstvom. Svedene su žene tada gotovo doslovno za strojeve za rađanje jer vrlo brzo ona dječica koja bi uspjela preživjeti postajala su dijelom radne snage na gospodarevoj zemlji. I ostajala bi raditi na istoj toj zemlji obično sve dok ne bi umrli i to nerijetko mladi, pogotovo u odnosu na današnje standarde, i to potpuno izrađeni i fizički uništeni.
Naravno da je feudalnim gospodarima pa i Crkvi tada bilo u interesu da djeca kmetova odnosno kmetići ne idu u školu i da se ne obrazuju jer je neškolovan puk puno lakše kontrolirati. Pobožnost i poslušnost bili su tada osnovno sredstvo očuvanja društvenog poretka jer kad im već ovozemaljski život prolazi u patnji, mukotrpnom radu, nerijetko zlostavljanju i brutalnom kažnjavanju, ako budu dobri i poslušni, kada umru i odu na drugi svijet, tek tada ih čeka nagrada! Kad čujem taj izraz za željom ka povratku tradicionalnim vrijednostima, uvijek mi nedostaje kontekst i vrijednostima iz kojih točno vremena bi se to trebali vratiti. Vremenu kada je većina naših predaka bila nepismena i u čijim životnim uvjetima bi većina nas vjerojatno umrla već kroz nekoliko mjeseci kada bi nas netko vratio u prošlost i stavio na njihovo mjesto?
Po toj logici oni koji se zalažu povratku tradicionalnim vrijednostima, ispada da žele povratak u vremena kada smo bili nepismeni, poslušni, gladni, prljavi, promrzli i bolesni. Ili možda žele povratak vrijednostima iz nekih drugih vremena? Možda vrijednostima iz ranog srednjeg vijeka, kasnog brončanog doba ili nedajbože Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca? Nekako mi nije fer paušalno uzimati određene stvari iz pojedinog razdoblja, a prešućivati i odbacivati one koje im ne pašu. Jer bez tih vrijednosti određenog vremena, ni one prve jednostavno ne bi mogle funkcionirati. Samo ne znam tko bi želio živjeti u takvim vremenima. Vjerojatno jedino oni koji se nadaju da bi imali status feudalnih gospodara i da bi svi ostali morali biti poslušni, ponizni, služiti njihovim interesima i bespogovorno pristajati na sve, skrušeno čekajući nagradu u nekom drugom životu.
