hrvatskog branitelja

Voljeni nikad ne umiru,
žive vječno u srcima onih koji ih vole.

Hvala svima koji posjećuju tvoj tihi, vječni dom.

Voli te tvoja mama

Veliko hvala rodbini, susjedima, kumovima i prijateljima kao i svima koji su izrazili sućut i prisustvovali posljednjem ispraćaju.

Posebno hvala Pčelarskoj udruzi Lipa Koprivnica i Veterinarskoj stanici Koprivnica.

Tugujući: kći Tatjana, sin Boris, zet Darko, Tanja te unuci Petra, Bruno i Josipa

Voljeni moj sine.
za mene ćeš
živjeti vječno.

Mama Marija

Čovjek umire tek kad ga svi zaborave.

Desanka, Goranka, Davorka

Vrijeme prolazi, tuga i bol ostaje.

Hvala svima koji posjećuju tvoje posljednje počivalište.

Tvoji najmiliji.

Prošla je tužna godina dana otkad te nema.
Previše je riječi, previše tuge
da Ti kažemo koliko Te volimo i koliko nam nedostaješ.

S ljubavlju,

obitelj Česi i ostala tugujuća rodbina i prijatelji

Draga naša bakice, draga majko,
prošla je još jedna tužna godina od tvojeg odlaska, a vrijeme nije učinilo ništa da se pomirimo s tim.
Jako nam nedostaješ.
Jedina utjeha su sjećanja i uspomene na sve lijepo i dobro što smo proživjeli zajedno.
Tako ćeš i dalje živjeti s nama.

Hvala svima koji su u mislima s tobom.

Tvoja obitelj

Nedostaješ nam sve više,
ne postoji utjeha ni riječ.
Sve podsjeća na tebe, tvoje dvorište, tvoja kuhinja, tvoja soba…
Sve si ti, a nema te.

Aleks i Franc još uvijek te traže na krevetu gdje su te zadnji puta pozdravili, sjećaju se.

Zauvijek ćemo te voljeti i boriti se s velikom tugom jer te više ne vidimo i ne čujemo.

Tvoji: Aleks, Franc, Rudolf, Eva, Dunja, Maja

Vrijeme koje prolazi tužno je,
ali ljubav prema tebi vječna je.

Brat Marijan s obitelji i sestra Šefica s obitelji