piše: Robert Mihaljević
Slučaj Agrokor s Todorićevom arbitražom protiv Hrvatske u SAD-u i slijepom ulicom u koju su upali tužitelji s megaotpužnicom protiv njega – nećete nam vjerovati, ali je živa istina – mogao bi imati izravne veze s gradnjom brze ceste prema Koprivnici. Agrokor, dakle, i brza cesta prema Koprivnici. I dalje nam ne vjerujete? A kaj ako vam velimo da to ne tvrdimo mi, nego premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković glavom i bradom? Rekao je to predsjednik Vlade, urbiet torbi, na prošlotjednom aktualcu Sabora odgovarajući na izravno pitanje gradonačelnika i saborskog zastupnika SDP-a Mišela Jakšića.
Jakšić ga je, ukratko, na saborskom aktualnom satu, kao zadnji od prijavljenih zastupnika, pitao kakav je zapravo pravni status naše premile države u arbitraži u slučaju Agrokor, koju je protiv Hrvatske pokrenuo bivši gazda najveće nam kompanije Ivek Todorić Zoro. Jakšića je to zanimalo u svjetlu Todorićevih tvrdnji kako, eto, arbitražu zbog „ukradene firme“ samo što nismo izgubili pa bi ga, prema njegovu pravnom tumačenju, država – odnosno svi mi – mogla obeštetiti za više milijardi eura. Jasno je da osvetnik Ivica Todorić Zoro, sa svetom misijom da sruši Plenkovića, tjera vodu na svoj mlin koristeći svaku javnu prigodu da ocrni premijera i Vladu i optuži ih za težak krimen protiv njega i njegova privatnog vlasništva.
No, Jakšića je u toj priči zapravo zanimalo kako naša država uopće stoji u tom predmetu i kakve bi posljedice za sve nas to moglo proizvesti. Plenković je, dakako, bio prava adresa na koju je trebalo uputiti to pitanje. I što se onda dogodilo? Umjesto odgovora na zastupničko pitanje o arbitraži, premijer se pohvalio kako on zapravo jako pomaže Jakšićevoj i našoj Koprivnici kojoj, nećete vjerovati, gradi i famoznu brzu cestu.
– Nekako mi djelujete simpatični… Kad god dođemo u Koprivnicu, puno pomažemo. Evo, i brza cesta se gradi nakon puno inzistiranja. Jel to istina? Je. Dobro, cesta Križevci – Koprivnica – Kloštar Vojakovački. A gradi se i prema Bjelovaru pa je i saborski zastupnik Hrebak zadovoljan. A bit će toga još – nije se dao smesti Plenković odgovarajući prošli tjedan na Jakšićev upit i slušajući žamor i negodovanje iz oporbenih klupa.
O arbitraži zbog Agrokora u Washingtonu Plenki nije prozborio ni riječi. Jedne jedincate riječi. Ako ne vjerujete, pogledajte video sa saborskog aktualca. Samo dan poslije, premijer je predsjedao sjednicom Vlade RH na kojoj je utvrđen nacrt prijedloga državnog proračuna za 2024. godinu. Među ostalim, Vlada je utvrdila i prijedlog financijskog plana Hrvatskih cesta za iduću godinu s projekcijama za još dvije godine. Dakle, do 2026. I taj dokument – financijski plan Hrvatskih cesta za iduće tri godine – najbolje pokazuje koliki Plenki voli Koprivnicu. Jer u njemu se niti jednom jedinom – ali baš nijednom riječju – ne spominje Koprivnica. Inače sjedište županije i grad koji je premijeru, kako sam kaže, prirastao srcu.
Kada, dakle, šef Vlade po političkom protokolu i pristojnosti treba govoriti o Agrokoru, onda spominje brzu cestu do Koprivnice. A kad treba – opet po logici stvari i dnevnog reda – govoriti o toj brzoj cesti, onda će temu skrenuti na Agrokor. U trogodišnjem planu Hrvatskih cesta izrijekom se, tako, spominju upravo i brze ceste. Pa se tako taksativno nabraja brza cesta Farkaševac – Bjelovar, Bjelovar – Virovitica –Terezino Polje, spojna cesta Gudovac – Bjelovar, Varaždin – Ivanec – Krapina, Slatina – Našice, Daruvar – Lipik, Suhopolje – Slatina, Kloštar Vojakovački – Križevci…
Primijetiste, dakako, da će Bjelovar tim planom dobiti čak tri nove ceste o državnom trošku. Koprivnice nema ni u tragovima. Isti je slučaj i s obilaznicama koje su u mjerodavnosti državnih cestograditelja. U tom poglavlju financijskog plana HC-a spomenute su obilaznice grada Preloga, Nedelišća, Šenkovca, sjeverna obilaznica Čakovca, cesta Zabok – Krapina, istočna obilaznica Varaždina s izgradnjom drugog kolnika. Koprivnice, pogodili ste, opet nema. Ni u fusnoti. Toliko o tome koliko nas Vlada voli. Istinabog, u tom se slučaju nešto vjerojatno moglo pitati i županijske vlasti predvođene županom Darkom Korenom, koji je čvrsti, vjerni i višegodišnji HDZ-ov partner. Odnosno, koliko je lobirao i utjecao na svoje političke frendove. Uostalom, svejedno je na koncu čiji je krimen veći – Koprivnica se u tom važnom proračunskom dokumentu ne nalazi ni povećalom, što dovoljno govori o sveopćoj ljubavi centralne vlasti prema našim najmokrijim željama i snovima.
A ova brza cesta od Križevaca do Kloštra Vojakovačkog koja se navodno počela graditi… Da je Zdravko Mamić kojim slučajem involviran u taj slučaj i da je u naponu političke snage i moći, uvjereni smo kako bi odlučno i u svom stilu otpovrnuo: „Ma, i tu vam cestu nabijem na k…“! Podsjećamo vas, naime, kako je taj ficlek ceste – kojeg naši smjerni političari predstavljaju kao čudo u Poskokovoj Dragi – dugačak cijelih sedam kilometara. I da je cesta dvotračna, dakle dvosmjerna. Jer nam Vlada i Hrvatske ceste obećavaju da je to, eto, tek prva faza velebne brze ceste prema Koprivnici, a da će se druga faza – još dva traka – graditi kad se za to steknu uvjeti. Odnosno, kad na vrbi rodi grožđe.
Nama Podravcima brzu je cestu od Zagreba prema Goli i Mađarskoj ukrao Ratko Čačić onog časa kad je s moćnim varaždinskim lobijem progurao projekt autoceste Rijeka – Zagreb – Budimpešta preko Varaždina. Nizinsku prugu od Budimpešte, dakle, najisplativije je graditi preko Koprivnice, ali autocestu, odnosno brzu cestu – nikako. Danas inzistirati na gradnji brze četverotračne ceste prema Koprivnici i mađarskoj granici nema previše smisla. Gdje bi ta cesta, zaboga, trebala završiti? U nekom polju prema Ždali? I još nam je samo falilo da prođe onaj suludi prijedlog opsjenara Sanadera koji nam je 2007. godine obećavao pravu pravcatu autocestu. Na koncu je autocesta postala brza cesta te je nekako 2016. godine došla do Križevaca i krenula dalje prema Bjelovaru.
Otad, od 2016. godine, evo već sedam godina slušamo ostrašćena obećanja državnih i lokalnih političara kako brza cesta samo što nije krenula prema Kloštru i dalje prema Koprivnici. A mi ćemo ovdje, baš na ovome mjestu (da još jednom ostane zapisano) po tko zna koji put ponoviti da to čudo od brze ceste prema Koprivnici i dalje do Mađarske nema baš nikakvog zdravorazumskog, financijskog, prostornog i gospodarskog rezona. Ta se investicija ne može opravdati količinom prometa, a u prilog joj ne ide ni prekogranična susjedska nezainteresiranost da se trasa u posljednjoj fazi povuče dalje od Podravine prema sjeveru.
Uostalom, Koprivnica ima relativno komotan i blizak spoj na autocestu kod Ludbrega. Podravska magistrala prema Varaždinu i Virovitici zbog toga je mnogo važniji koprivnički, hrvatski i svepodravski prioritet. I ta prometnica ima itekakvog smisla i u europskim gabaritima. A pogotovo će brza cesta prema Križevcima izgubiti svaki smisao onog časa kad se izgradi drugi kolosijek pruge Koprivnica – Zagreb. I kad brzim, modernim vlakovima krenemo putovati do metropole na brzinsku kavu, kazališnu predstavu, shopping ili ručak. Za 40-ak minuta preugodne vožnje. Bez prometnih gužvi, točenja goriva, živčanjenja za volanom. O teretnom prometu prema Zagrebu, Sloveniji i riječkoj luci da se ne govori.
I unatoč svemu što smo nabrojili, nema baš nikakve sumnje da će upravo brza cesta do Koprivnice biti jedna od dominantnijih tema u izbornoj kampanji iduće godine. Bez obzira na to što većina birača – dali bismo se u to kladiti masnom svotom – na spomen te teme reagira poput nabrijanog Mamića: „Ma nabijem vam tu cestu više na…“. Znate već što.
FOTO Arhiva
