Andrija Vitez iz Svetog Petra Čvrsteca, točnije zaselka Grabrovec, godinama živi u nehumanim uvjetima. Bivši je to branitelj Domovinskog rata čiji je život prožet nesrećama i tragedijama, a zbog nedavne ozljede teško se i kreće. Iako mu zdušno pomažu susjedi koliko mogu, zima koja je pred vratima sve više nagriza. Nešto drva za ogrjev za sada ima, no nedovoljno za zimu.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Prošlu je zimu, kako nam je rekao, jedva preživio. Susjedi su ga pronašli kako leži pothlađen i brzom reakcijom spasili mu život. U kakvim uvjetima živi, mogli smo se uvjeriti i sami. Andrija spava na kauču u sobi starije kuće, koja je prije desetak godina stradala u požaru. Iako je djelomično obnovljena, i dalje nedovoljno za dostojan život.
– Živim sam i nemam nikoga. Ne mogu ni raditi, a jedina primanja dobivam od socijalne pomoći. Prošli sam tjedan cijepao drva i ozlijedio se, jedno mi se drvo našlo pod nogama i pao sam, skroz sam se razbio. Noge su mi na nekoliko mjesta slomljene i ne mogu si više ni u dućan po hranu, sve me boli i ne mogu hodati – jada nam se Andrija.
– Jadan sam. Peć imam i sam si kuham, no baš previše hrane i nemam. Uglavnom konzerve toliko da imam nešto za jesti, da preživim mjesec. Nedavno sam morao baciti 30 kila mesa koje sam imao u škrinji jer mi se škrinja pokvarila. Ta mi je zaliha jednostavno propala – govori Andrija.
To je samo niz nesreća i tragedija koje su mu obilježile život. Prije devet godina, kako nam je rekao, u nepoznatim okolnostima smrtno mu je stradao sin.
– Samo su mi došli iz policije usred noći da me obavijeste da imaju žalosnu vijest, da mi je umro sin. Ni danas mi nije jasno što se dogodilo. Je li upao u neke nevolje, je li ga netko gurnuo ili je pao, nikad neću saznati. Imao je 24 godine – rekao nam je Andrija gotovo kroz suze.
Iako nema priključak na vodovod, vode ima, i to u bunaru. No, sve ostale potrepštine su i više nego dobrodošle, od odjeće, namještaja, hladnjaka, drva za ogrjev, kao i hrane.
– Kad bi mi netko samo došao i barem nekako pomogao, bio bih mu vječno zahvalan – tužno zaključuje Andrija. Iako ima mobitel, često mu je u kvaru i ne može ga se dobiti na telefon. No, zato svi koji mogu i žele pomoći, mogu to na broj susjeda, obitelji Đurasek: 048 859 018.
FOTO Nikola Wolf
