Izvještavaju: Matija Dolenec i Karlo Eisenbeisser
Nesvakidašnja, ali vrlo stvarna priča, ispričana je nedavno na Općinskom sudu u Varaždinu čijom je presudom ispravljena velika nepravda kojom su se bešćutni pojedinci pokušali domoći obiteljske kuće Dragutina iz Sigeca Ludbreškog. Presudom Općinskog suda pobijen je kupoprodajni ugovor obiteljske kuće između vlasnika Dragutina i Siniše iz obližnjeg Karlovca Ludbreškog. Prema tom ugovoru Dragutin je za 75.000 kuna Siniši prodao nekretnine u Sigecu, no on to nije mogao prodati zato što je kao osoba starije životne dobi bio pravno neuk, ali i kronični ovisnik o alkoholu. Istražujući pozadinu priče, kontaktirali smo Dragutinova brata Slavu Jadanića, koji nam je otkrio što se dogodilo.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Namjerno ga napijali
– Oni njemu nisu niti isplatili ništa od cijene navedene u ugovoru. Napijali su ga i iskoristili kako bi ga udobrovoljili da im potpiše ugovor. Pa i ja sam imao jednu četvrtinu kuće i nisu me pustili unutra.
Imao sam tamo stare obiteljske fotografije i uspomene i sve su uništili – rekao je Dragutinov brat Slavo.
Pod ‘oni’ mislio je na romsku obitelj iz Karlovca Ludbreškog čiji je član Siniša tuženik u ovom predmetu. Spor je izgubio zasad nepravomoćno, ugovor o kupoprodaji kuće je pobijen, a osim toga mora platiti i 13.000 kuna troškova suda. Ovaj je slučaj, kako smo doznali u Sigecu Ludbreškom, na noge dignuo cijeli mjesni odbor pomoću kojeg je Dragutin pokrenuo postupak na sudu vezan uz pobijanje kupoprodajnog ugovora. Ljudi s kojima smo pričali, osobno, kažu nam, nemaju ništa protiv Roma, no imaju protiv takvog nepoštenog načina stjecanja nečije imovine svjesni kako bi im život u Sigecu nakon toga bio znatno drugačiji nego što su ga do sada imali.
Kako je navedeno na sudu, tužitelj Dragutin u vrijeme potpisivanja ugovora krajem svibnja 2019. Godine, zbog stanja u kojem se nalazio, nije bio sposoban shvatiti što čini kada je potpisao kupoprodajni ugovor za kuću. To je potkrijepljeno njegovim zdravstvenim kartonom iz kojeg je vidljivo da je došao svojoj liječnici primarne zdravstvene zaštite u izrazito zapuštenom stanju, neuredan, širio se miris po fekalijama, zanosilo ga je u hodu, i naznačen mu je bio psihoorganski sindrom.
Bio u zapuštenom stanju
Bio je nesposoban shvatiti u kakvom je stanju pa mu je zakazana kontrola zbog razgovora o problemu alkohola i uzimanja terapije. Kako nije mogao shvatiti ništa što mu je liječnica govorila, navodi se u tužbi, nije bio sposoban shvatiti ni značenje i pravne posljedice potpisivanja kupoprodajnog ugovora kuće.
Osim toga, navodi se u tužbi, tuženi Siniša jako je dobro znao za Dragutinovu sklonost piću pa ga je “namjerno dovodio u stanje alkoholiziranosti kako bi na taj način utjecao na njegovu odluku glede otuđenja nekretnina”. U tužbi se još i navodi kako je tuženi Siniša obećao Dragutinu kako će se brinuti o njemu i njegovim potrebama pod uvjetom da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju, a na kraju su samo sklopili ugovor o kupoprodaji. Takvo ponašanje Siniše, tvrdi se u tužbi, upućuje na to da on ni u jednom trenutku nije imao na umu Dragutinovu dobrobit, već da je isključivo postupao “s nedopuštenom pobudom da sebi pribavi imovinsku korist”.
U odgovoru na tužbu tuženi Siniša osporio je sve navode tužbe i rekao da Dragutin ne može biti pravno neuk u kontekstu potpisivanja ugovora, jer kako je onda bio sposoban sada pokrenuti ovaj postupak protiv njega.
Siniša sve porekao
Porekao je i da je znao i iskoristio činjenicu da je Dragutin bio kronični ovisnik o alkoholu kao i to da u vrijeme potpisivanja ugovora nije bio proglašen poslovno nesposobnim te da njegov vanjski izgled ne može ukazivati na njegovu poslovnu sposobnost. No, unatoč svemu što je Siniša iznio na sudu kada se branio od tužbe, Općinski sud u Varaždinu nakon provedene rasprave odlučio je pobiti sklopljeni kupoprodajni ugovor. Utvrđeno je kako je kupoprodajni ugovor protivan moralu, propisima i ustavu Republike Hrvatske te da je kod tužitelja Dragutina postojala bitna zabluda te da nije bio sposoban shvatiti značenja svojih radnji kao i pravne posljedice. Tu odluku sud je donio ponajviše zahvaljujući nalazu psihijatrijskog sudskog vještaka dr. Nenada Horvata koji je ocijenio kako je Dragutina njegov psihijatrijski komorbilitet očitovan “u kognitivnoj limitiranosti, niskoj naobrazbi, alkoholizmu i psihoorganitetu učinio neopreznim, nepromišljenim, sugestivnim, lakovjernim i povodljivim te ga učinio iznimno lakom metom manipulacije i eksploatacije”.
Prošlo odvjetnicu i javnu bilježnicu
Kako je tuženi Siniša i to sporio, na sudu je posebno svjedočio psihijatrijski vještak i obrazložio svoj nalaz. Siniša je tvrdio kako je ugovor sastavila odvjetnica i da ga je potpisao u odvjetničkom uredu gdje je osobno iskazao želju za prodajom i primio kupoprodajnu cijenu te da je isti ugovor ovjeren kod javne bilježnice. Vještak je nakon toga jasno odgovorio kako ne može odgovoriti jesu li odvjetnica i javna bilježnica bili sposobni zamijetiti promjene u razmišljanju i ponašanju tužitelja Dragutina, ali i “da bi laik mogao uočiti da s njim nešto nije u redu”. Kod Dragutina je i uočena i demencija u takvom stadiju da nije moguće da je mogao imati i svoje lucidne faze. Uostalom, oduzeta mu je sposobnost i od 15. lipnja prije dvije godine stavljen je pod skrbništvo temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb u Ludbregu. Dragutin, odnosno Goran Gložinić, njegov pravnik iz odvjetničkog društva Mađarić i Lui, u potpunosti je uspio u svojoj tužbi i nasuprot tuženog Siniše dokazao sve što se tvrdilo u tužbi.
No, ono što je još čudnije, već neko vrijeme nitko nije vidio Sinišu i njegove kompanjone za koje je priča da su u Njemačkoj, a u kući sada živi muškarac
koji je ovdje došao s koprivničkog područja, a nitko ne zna kako i zašto on živi u ovoj kući.
– Čujem da je bio neki poduzetnik, a govore da mu je Bog rekao da mora prodati sve što ima, što je on navodno učinio, a kako je dospio ovdje, to ne znam – naveo je Slavo, s kojim smo o ovom neobičnom slučaju pričali pokraj sporne kuće.
Pokušali smo razgovarati i s gospodinom koji se uselio u kuću, a on nam je samo rekao: Pa što me pitate o tome, gospodin (Slavo op.a) zna kako sam ovdje došao, doveli su me Romi da živim u ovom svinjcu, kratko je odgovorio misteriozni stanovnik kuće.
– Osim kuće, oni su zaposjeli i oranicu iza kuće na kojoj sam također suvlasnik, tamo su izložili neke betonske elemente koje kao oni proizvode i prodaju. Također, ušli su u posjed šuma čiji smo vlasnik brat i ja. Ne znam što da radim, bio sam na policiji u vrijeme kad je brat imao poslovnu sposobnost i prije nego što sam mu postao skrbnik. Tada sam naveo da brat u bescjenje prodaje svoju imovinu, a tamo su mi rekli da sam dosadan te da on može sa svojom imovinom raditi što želi – naveo je Slavo Jadanić, koji se nada da će ovom presudom riješiti barem dio svojih problema i zaštititi svoju i bratovu imovinu.
FOTO Nikola Wolf
