Čitam na stranicama Grada da se ide u „ Zeleni projekt za zeleni grad“ i to vele
(citiram)“ – Jedan od zelenih projekata na kojima radimo je i projekt zelene transformacije zaštićenog prostora utvrde Stari grad koji obuhvaća uređenje okoliša oko cijele utvrde, uređenje sportske infrastrukture te povezivanje tih sadržaja sa ŠRC-om Đurđevac – rekao je gradonačelnik.
Sve ovo bilo bi pohvalno i zaista na mestu da taj isti „zaštićeni prostor utvrde Stari grad“ već prvotno isti gradonačelnik nije dal ostrugati i devastirati. Naime, ako se sečate, oko Starog grada bile su stoljetne vrbe, puno grmovlja i raznih samoniklih autohtonih stabala koja su posmicana u nezapamćenom ekocidu. Na tim livadama i uz kanal spavale su srne skrivene u vrbaku, no odlukom se to moralo sve porezati i sad imamo gologuz Stari grad koji budu evo spašavali zelenim projektom ti isti koji su sve devastirali i ta prirodna staništa razj… Nekom je lepše bilo taj dan da Stari grad bude ko na biljarskom stolu.
Da ne spomenem neprirodnu šetnicu uz kanal koja je osvijetljena potezom ravnala s tim da su osvetlili travu. Takva vrsta svjetlosnog zagađenja je sad valjda to zeleno kaj se bude implementiralo. Još jedna eko novotarija je nasilno izbrijavanje Borika da bi se došlo do peska pa tak su i dva breščeca do hostela isto gologuza jer je to tak valjda po standardu. Silovanje okoliša inače nije strano našoj gradskoj vlasti, zapravo, naša vlast voli motornu pilu jer da nije tak, onda ne bi uz nove betonske teniske imali gologuz parking nego bi ostavili onaj divni grabrovi šumarak koji je u polukrugu štitil igralište od vetra. Sad je valjda bolje jer je linjerom sve skockano.
„NE prirodnom“, bi se reklo, do sad je bil moto ove vlasti, a sad nagli zaokret u „zeleno“ s umjetnim jezerom. Čudi me šumica kod Starog grada na kraj Starogradske ulice kaj je još na životu ili je privatna pa ju nemre Grad dohvatiti svojim krakom motorne pile. Sve me strah novog projekta trga jer vjerojatno budu sve drevne platane prvo porušili pa onda sadili nove zelenije i eko prihvatljivije. Ispada da ljudi koji savjetuju gradonačelnika i projektiraju za grad u isto vrijeme kunu se u zeleno i vole miris dvotaktola koji ostavlja motorna pila. To je mojoj logici neprihvatljivo pa zato eto pitam i Vas jel je to normalno pri nas?
Zar baš sve staro i tradicionalno se mora porušiti u svrhu novog vizualnog identiteta Đurđevca? Zar Đurđevac nije postojal prije „ljubavi“? Zar su vrbe i samonikla drva koja su stvarala vizure i identitet utvrde od doba Turaka sad manje moderna?
Nekad je bila močvara i bila je eko i zelena bez tobogana i suncobrana na umjetnom jezeru. Možda bude i autohtonih crvenih japanskih šarana u jezeru i pokoji dupin.
Sve ovo odaje mi dojam da se ne radi planski, nego se baca na glavu da se dohvate pošto poto sredstva iz EU fondova, a ako je vizija samo estetika nacrtana na papiru, onda vizije ni nema.
Da nema reda vožnje dok je zelenilo u pitanju dokaz je i izjava gradonačelnika na temu nepokošene livade preko puta Srednje škole di se navodi da su nepokošena trava zapravo „cvjetne livade koje doprinose bioraznolikosti i očuvanju pčela „ pa tako je i INA pred svojom zgradom imala do neki dan previsoku travu, no njihova trava i nered su popili (navodno) opomenu od Grada jer „bioraznolikost“ je valjda samo u slučaju da Komunalije ne stignu pokositi.
Toliko o „zelenoj„ viziji, nadam se da nitko ne bu pozelenel od čitanja ovog teksta. Ili?