Županijski sud u Varaždinu nepravomoćno je osudio bivšeg direktora (48) preloške tvrtke Eurobeton na četiri godine i šest mjeseci zatvora zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Sud je zaključio da je tijekom nešto više od dvije godine iz tvrtke izvukao čak 2,16 milijuna eura koje nikada nije vratio, a novac je zadržao za sebe. Prema presudi, 48-godšnji diplomirani ekonomist koji danas radi u Austriji je kao direktor Eurobetona od ožujka 2021. do svibnja 2023. nalagao prijenose novca s poslovnih računa poduzeća na svoje privatne račune te podizao gotovinu iz blagajne pod krinkom zajmova. Sud je utvrdio da su ugovori o zajmu i brojni aneksi služili kao formalno opravdanje za isplate, iako optuženi nije imao namjeru vratiti novac poduzeću. Ukupno je na svoje račune prebacio više od 2,158 milijuna eura, a dodatno je iz blagajne podigao gotovo 1.400 eura. Sud je zaključio da je time sebi pribavio protupravnu imovinsku korist od 2,158 milijuna eura, dok je Eurobeton pretrpio jednaku štetu.
Zbog toga je proglašen krivim za kazneno djelo protiv gospodarstva zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, pri čemu je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta. Uz zatvorsku kaznu, sud je naložio i naknadu štete. Eurobetonu mora isplatiti nešto više od 1,05 milijuna eura, dok dodatnih 1,101 milijun eura mora nadoknaditi privatnom oštećeniku odnosno 64-godišnjaku. On je postao vjerovnik dijela duga koji je bivši direktor imao prema Eurobetonu pošto je tvrtka iz Preloga tijekom postupka dio svog potraživanja prema bivšem direktoru prodao 64-godišnjaku ugovorima o cesiji. Ukupno, riječ je o više od 2,15 milijuna eura koje će morati vratiti nakon pravomoćnosti presude. Slučaj je izbio na vidjelo tek 2023. godine, nakon što je interna kontrola poslovanja i revizija otkrila neuobičajeno velike pozajmice iskazane u financijskim izvješćima.
Novi direktor Eurobetona posvjedočio je kako je tijekom analize poslovanja utvrđeno da je tadašnji direktor sam sa sobom sklapao ugovore o zajmu bez potrebnih odluka nadzornih tijela društva. Prema njegovim riječima, takvo ponašanje optuženika trajalo je godinama, a kulminiralo je tijekom 2021. i 2022. kada su iznosi pozajmica dosegnuli milijunske vrijednosti. Računovotkinje koje su svjedočile na sudu opisale su kako su po nalogu direktora sastavljale ugovore o zajmu i njihove anekse. Tvrdile su da im je optuženi govorio kako je za sve upoznat vlasnik tvrtke te da će novac biti vraćen zbog čega nisu posumnjale da se radi o nezakonitim radnjama.
Istodobno, pozajmice su se godinama prikazivale u financijskim izvješćima kao krediti fizičkim osobama, bez navođenja identiteta korisnika pa se iz izvješća nije moglo vidjeti da je riječ upravo o direktoru društva. Posebno je zanimljivo da su svjedokinje navele kako je bivši direktor od njih tražio da njegove pozajmice ne budu prikazane u obrascima koji se dostavljaju Poreznoj upravi o transakcijama s povezanim osobama. Kako bi se zaštitile, zatražile su da takav nalog napiše vlastoručno, što je prema njihovim iskazima i učinio. Optuženi je tijekom postupka odbacio optužbe i tvrdio da nije prisvojio novac za osobne potrebe. U svojoj obrani tvrdio je da je novac koristio za podmićivanje osoba uključenih u građevinske projekte kako bi Eurobeton dobio poslove i povećao prihode. Naveo je kako je novac podizao preko kockarnica jer se tamo gotovina mogla preuzimati bez dodatnih objašnjenja, za razliku od banaka.
Tvrdio je da je novac odlazio projektantima, arhitektima, nadzornim inženjerima i drugim sudionicima javnih i privatnih projekata, no nije želio otkriti njihova imena. Prema njegovim riječima, upravo zahvaljujući takvim metodama Eurobeton je od tvrtke koja se nalazila na rubu opstanka postao profitabilno društvo s višestruko povećanim prihodima. U obrani je detaljno opisivao teško financijsko stanje koje je zatekao po dolasku na čelo tvrtke 2018. godine, tvrdeći da je preuzeo poduzeće opterećeno dugovima, predstečajnim problemima i gotovo bez izgleda za opstanak, no sud takvu obranu nije prihvatio. Ključnim je ocijenio činjenicu da novac nikada nije vraćen, kao i izjavu koju je optuženi 2023. godine ovjerio kod javnog bilježnika, a u kojoj je priznao da je samostalno donosio odluke o zajmovima bez odluka nadzornog odbora, a dodatnu težinu slučaju dali su iskazi članova nadzornog odbora. Nekoliko svjedoka navelo je da za pozajmice nisu znali sve dok ih na njih nije upozorila interna kontrola tijekom 2023. godine. Nakon što su suočili direktora s nalazima, tvrde da je pred članovima uprave i nadzornog odbora priznao da je uzeo novac.
Jedan od svjedoka izjavio je da je optuženi na sastanku rekao: „Krao sam“, dok je drugi naveo da je priznao kako je otuđio novac Eurobetona. Sud je na kraju zaključio da je kao direktor bio dužan štititi interese društva, a ne koristiti njegov novac za vlastite potrebe. Budući da je iznos premašio dva milijuna eura i da novac nije vraćen, izrečena mu je višegodišnja zatvorska kazna te obveza naknade štete. Presuda zasad nije pravomoćna te postoji mogućnost žalbe, a riječ je o jednoj od najvećih presuda za gospodarski kriminal posljednjih godina na području sjeverne Hrvatske.
FOTO ilustracija
