Sredinom 19. stoljeća u hrvatske domove ušao je običaj božićnog drvca, ali prije toga kuće su se kitile na sasvim drugačiji način. Umjesto bora, ljudi su ukrašavali glavnu gredu u kući, prozore i vrata prirodnim elementima poput cvijeća, oraha, lješnjaka i jabuka. Takvi ukrasi simbolizirali su život, plodnost i nadu u novo razdoblje koje dolazi nakon zime.
Na Badnjak se u domove unosila slama i veliki panjevi. Slama je podsjećala na mjesto Isusova rođenja, a često se prostirala po cijeloj kući. Djeca su se igrala u slami i ležala na njoj, dok su odrasli u ognjište unosili tri velika panja koji su simbolizirali Sveto Trojstvo. Panjevi su gorjeli cijelu noć, a njihova vatra smatrala se blagoslovljenom i zaštitničkom.
Na Božić su se darovi razlikovali od današnjih. Umjesto igračaka i skupih poklona, darivala se ukrašena jabuka. Ona je bila znak pažnje, prijateljstva ili ljubavi, a ujedno je simbolizirala zdravlje i obilje. Takav dar imao je veliko značenje jer je dolazio iz skromnih, ali toplih obiteljskih običaja.
U nekim krajevima djeca i mladi obilazili su kuće noseći jaslice i pjevajući božićne pjesme. Ovaj običaj jačao je osjećaj zajedništva i povezivao susjede, a domaćini su ih nagrađivali hranom ili sitnim darovima. Danas je taj običaj gotovo potpuno nestao.
Posebnu ulogu imala je i osoba koja bi prva ušla u kuću na Božić. Vjerovalo se da će ta osoba donijeti sreću, zdravlje i dobar urod u nadolazećoj godini. Obično se pazilo da to bude mlada i snažna osoba, kako bi simbolika bila što pozitivnija.
FOTO ilustracija
