razgovarao: Vedran Tkalec
Nedavna brutalna pljačke ljekarne u središtu grada, nedavno ubojstvo susjeda u Zagorskoj ulici, brojne provale u kvartovima napučenima ljudima, pljačke i ulasci u dvorišta sumnjivih osoba i vozila, prilično su uzdrmala podravsku javnost. Grad koji je slovio za primjer odjednom je za neke postao prilično nesiguran za život, a razni, negativni komentari na društvenim mrežama samo šire paniku. Postoje li za sve to opravdani razlozi, odnosno je li Koprivnica uistinu postala grad nesiguran za život pokušali smo razjasniti s Romanom Vaupotićem, voditeljem Službe kriminalističke policije u našoj PU. Na ovoj odgovornoj funkciji nalazi se već desetak godina te je sukladno tome itekako dobro upućen u zbivanja u gradu, ali i županiji, posebno ona vezana uz kriminalitet. Što nam je sve otkrio pročitajte u nastavku.
PL: Je li Koprivnica, s obzirom na nedavnu pljačku ljekarne, brutalno ubojstvo susjeda u Zagorskoj ulici i učestale provale, postala nesiguran grad? Imaju li građani s pravom razloga za brigu?
Stav policije i mene kao stanovnika grada je da su Koprivnica i naša županija sigurni. Istina je da ovakvi izolirani slučajevi potresu javnost i izazivaju povećanu pažnju medija, ali to nije učestalo i ovisi o pojedincima, a ne o navikama društva. Ima godina kada takva djela uopće ne bilježimo i rekao bih, prije svega, da su ovo bili izolirani slučajevi, koji nisu obilježili neki kontinuitet.
PL: Zanimljivo je to da ta najteža dijela nisu vezana, kako mnogi misle, uz romsku populaciju ili ‘slučajne prolaznike’, već mlade ljude iz susjedstva, poznate građanima. Kako to objasniti?
Prije svega, ne bih nijednu grupaciju ili manjinu izdvajao posebno. Neke stvari jesu istaknute, ali pravila nema i mnogo toga ovisi o percepciji građana, koji u pogledu pomoći policiji imaju veliku ulogu u tome svemu. Ovo što se dogodilo nije se moglo predvidjeti, iako je težište našeg svakodnevnog rada na prevenciji i proaktivnom radu, ipak postoje i stvari poput ovih, koje se ne mogu prepoznati i koje mi, sukladno tome, ne možemo spriječiti. Takvih događaja je, nažalost, uvijek bilo i bude.
PL: Postoji li struktura vezana uz provale i kaznena djela, tko ih najviše čini ili pravila jednostavno nema?
Takve strukture postoje, kolokvijalno ih nazivamo mobilnim skupinama počinitelja kaznenih djela i to se u prvom redu odnosi na opći kriminalitet, odnosno na krađe, provale, razbojništva i sve ono što najviše pogađa građane. Mi na sreću, na području naše PU, nemamo detektirane takve skupine niti imamo saznanja da postoje. Međutim, posredstvom drugih policijskih uprava ili međunarodne suradnje, dolazimo do saznanja za neke pojedince ili grupacije iz drugih županija, kojima se onda sustavno bavimo. Te grupacije su uglavnom u tranzitu, ali brojke su vrlo male da bismo mogli reći da su Koprivnica, Križevci ili Đurđevac na njihovoj meti.
PL: Idemo se vratiti na nedavnu pljačku ljekarne, odnosno ubojstvo u Zagorskoj ulici. Počinitelji se znaju i poznati su lokalnoj javnosti, a nas zanima jesu li od ranije poznati i policiji?
Postoje zakonska ograničenja koja se moraju poštivati kad se radi o detaljima iz kriminalističkih istraživanja, kao i identitetu počinitelja. No nije tajna da je većina počinitelja težih kaznenih djela od ranije poznata policiji. Rijetki su slučajevi ozbiljnih kaznenih djela, a da počinitelje ranije nismo evidentirali na bilo koji način.
PL: S obzirom na to da ta kaznena djela možemo povezati s drogom, postoji li u Koprivnici problem s tim opijatom? Odnosno, je li u porastu broj kaznenih djela vezanih uz drogu?
Problemu droge pristupamo puno kompleksnije nego što to većina misli, ali se ne vodimo samo statistikom već npr. činjenicama o kojim se vrstama droge radi, populacijom konzumenata i sl. U najvećem dijelu je to i dalje marihuana, koja je sve lakše dostupna, a problem kod droga predstavlja upravo ta dostupnost, kao i relativno niska cijena. Također, zabrinjava i dostupnost sintetičkih droga, koje su znatno štetnije od onih s kojima smo se sretali u ne tako dalekoj prošlosti. Porast otkrivenih kaznenih djela vezanih uz zlouporabu droga, kao broja zapljena posljedica su proaktivnog rada policije i prodora u tamnu brojku kriminaliteta, posljedica ispravnog planiranja te dugotrajnog i iscrpnog istraživanja.
PL: Znači, danas je drogu prilično lako kupiti na ulicama Koprivnice?
Uvjetno rečeno, tako je. Drogu je relativno lako nabaviti i tome doprinosi niz različitih činjenica, sve je više raznih okupljanja i manifestacija mlađe populacije, dnevnih migracija stanovništva, blizina većih gradskih sredina i sl. Također, svoju ulogu u tome nosi i sve raširenije korištenje društvenih mreža, a posebno zabrinjava, i mi se time sustavno bavimo već godinama, dostupnost droge kod mlađe populacije. Droga je nekad bila najprisutnija u godinama rane punoljetnosti pa nadalje, a sad je to prisutno već i kod srednjoškolaca. Nažalost, danas se neke vrste droga u manjim količinama mogu kupiti za prosječni džeparac, preciznije gram bilo koje jeftinije droge možete kupiti za desetak eura, ako ne i manje. To je najveći problem. Međutim, ocjenjujemo da je stanje vezano uz problematiku droga stabilno. Kod nas nema tzv. „otvorenih narko scena“, kao što ni nema značajnije proizvodnje droga.
PL: Je li, općenito gledano, u porastu broj kaznenih djela?
Zavisi o kojem periodu govorimo. Ako uspoređujemo prvih devet mjeseci ove i prošle godine, onda je broj takvih djela čak u blagom padu.
PL: Idemo se malo maknuti od droga. Ljudi po selima sve se više žale da im nepoznate osobe s nepoznatim vozilima ulaze u dvorišta, viđeni su i neki sumnjivi kombiji. Ima li to sve veze s već spomenutim Schengenom, odnosno slobodnim prijelazom granice?
U jednu ruku sigurno ima. Takvih slučajeva i dojava je bilo i prije, a sad su možda nešto izraženiji. Toga smo bili svjesni i prije ulaska u Schengen i za to smo se pripremali. Moram naglasiti da tu veliku, neprocjenjivu ulogu imaju građani koji nam redovito javljaju o sumnjivim osobama, vozilima i ponašanjima. Uglavnom, takve skupine ljudi sa sumnjivim namjerama znaju što rade, biraju područja gdje se najmanje može očekivati policija, biraju osobe starije populacije, samce, nude na prodaju razne predmete i pritom snimaju situaciju. Treba im jako malo vremena da iskoriste nepažnju ukućana i ukradu nakit, novac ili neki sličan predmet. Kao što sam rekao, toga je bilo i ranije, ali sad su te situacije nešto češće i možemo ih povezati sa slobodnim prijelazom granice.
PL: S obzirom na tu činjenicu, razmišlja li se u smjeru da se na ulazu u grad ili neka druga mjesta postave kamere koje će evidentirati svako vozilo i možda na neki način umiriti mještane?
Veći broj jedinica lokalne samouprave poseže za tim alatom u smislu komunalne prevencije i mi to pozdravljamo. Zbog bilo kakvog vida prevencije. Jasno, ne znači da se tim kamerama prate građani, što rade i kuda se kreću, sve je to regulirano zakonom, ali to je dobra stvar koja ima preventivni učinak i znatno nam pomaže u rješavanju kaznenih djela. Postoje primjerice i lažne kamere koje se mogu postaviti na kuću i spriječiti eventualnog počinitelja da provali, otuđi nešto iz dvorišta ili nešto treće. To je, također, dobra stvar.
PL: Kako komentirate činjenicu da su pojedinci za ozbiljan prekršaj kažnjeni samo prekršajnom, a ne kaznenom prijavom. Imali smo, primjerice, nedavno žestok obračun u Đurđevcu, gdje su se u masovnoj tučnjavi u jednom objektu koristile letve, a nije bilo kaznene odgovornosti. U tom dar-maru sudjelovali su pripadnici romske manjine pa građani sumnjaju da su oni u neku ruku povlašteni?
Jedno je percepcija građana, drugo percepcija policije, a treće percepcija pravosuđa. Da bi nešto bilo kazneno djelo, mora biti ispunjeno dosta uvjeta, a nekad se radi o nijansama. Svaki slučaj se detaljno analizira, a to što je u nekom događaju sudjelovao veći broj osoba ne znači nužno da je bilo i kaznene odgovornosti. U prvom redu se gledaju ozljede, sredstvo kojim je nešto počinjeno, a tu, pak, ima puno elemenata koji odlučuju o tome što je, a što nije kazneno djelo. Primjerice, nije isto kada netko posegne za nečim što se nalazi u prostoru u kojem je nastao metež ili kad počinitelj već dođe, primjerice, s bejzbol palicom kako bi nekoga ozlijedio. U ovom drugom slučaju postoji jasna namjera i to su neke od razlika o kojima pričam.
Nažalost, u Đurđevcu očito postoji negativna percepcije u odnosu na određenu populaciju, ali ponavljam, kod nas su svi isti i nikoga posebno ne gledamo zbog pripadnosti nekoj manjini. Pritom treba naglasiti da neke stvari koje se iznose prema javnosti obično nisu od samih svjedoka ili sudionika događaja, već se nerijetko temelje na prepričavanju, gdje se uvijek nešto i nadoda. Istina je da na nekim područjima ima više problema i mi to ne skrivamo niti na takve stvari žmirimo, ali ne možemo uvijek reagirati iste sekunde, pogotovo dok nam netko dojavi da susjed sluša glasnu muziku, a istovremeno postupamo kako bi primjerice zaštitili žrtvu obiteljskog nasilja. Rješenje postoji, temeljem dojava i suradnje s građanima usmjerava se svakodnevni rad policije i u budućnosti stvari ispadnu bolje.
PL: Jesu li, prema vašem gledištu, kazne premale, odnosno preblage? Treba li više raditi na represiji i poslati još više policije na ulicu, kako to neki zazivaju?
Represija nije rješenje bilo kakvog problema. Problemu treba pristupati proaktivno, a na našem području suradnja svih aktera koji tome mogu doprinijeti je na visokoj razini. Jesu li kazne male? Većina predviđenih kazni i nije tako mala, moguće je da ponekada preblage kazne ne djeluju dovoljno kako bi se počinitelja odvratilo od ponavljanja kažnjive radnje. Ne možemo zaključiti generalno da nam netko konstantno radi probleme zato što je prethodno bio preblago kažnjavan. Takvog primjera nemamo.
PL: Za kraj neka preporuka ili savjet građanima, što da rade, na što da se usredotoče kako bi bili što sigurniji i kako se panika ne bi nepotrebno širila?
U prvom redu, najvažnije je samozaštitno ponašanje, koje ima najveću ulogu kod imovinskih delikata. Problem današnjice su, i to raste, razne prijevare i druga kaznena djela iz domene kibernetičke sigurnosti, gdje ljudi nisu navikli da se vremena mijenjaju i olako iznose svoju privatnost i daju svoje podatke. Građani nikada ne bi smjeli davati svoje osobne podatke, sve dok nisu u potpunosti sigurni da razgovaraju s ovlaštenom osobom. Opasnost su i društvene mreže preko kojih se mnogo toga oglašava, što prevaranti često koriste i tim prevarama je teško stati na kraj, ali i ljudi vrlo lako „nasjednu“. Dakle, svijest građana mora biti na prvom mjestu, a tu smo onda i mi, nama je svaka dojava dobrodošla. Pritom bih se vratio na ono prvo pitanje, jesmo li sigurni? Sve dok ljudi ne zaključavaju automobile ispred dvorišta, dok u automobilima ostavljaju novčanike, a znamo i mnoge koji ne zaključavaju kuće, sve su to znaci da se komotno živi na našem području. No, vremena se mijenjaju i ljudi moraju biti oprezni. Živimo u graničnom području, prometno smo relativno dobro povezani i zato je samozaštita najvažnija. No kažem, sigurno smo područje, da nismo djeca se, primjerice, ne bi po mraku vraćala sama iz škole. Zato prostora za paniku nema, siguran smo grad, sigurna nam je i županija, ali oprez uvijek mora biti prisutan.
USPJEŠNA PRILAGODBA NA NOVI ŽIVOT I SREDINU
“S Nepalcima, Indijcima i ostalima koji doseljavaju nemamo nikakvih problema“
PL: U našu županiju posljednjih mjeseci i godina doseljava sve više Turaka, Nepalaca, Indijaca i tako dalje. Postoje oni koji zbog toga negoduju i brinu za svoju sigurnost. Imaju li razloga? Jesu li ti strani državljani bili uključeni u kakva kaznena djela, rade li ikakve probleme?
S našeg aspekta nemaju razloga negodovati. Naravno da uvijek miješanje različitih kultura i običaja izaziva određenu nelagodu kod građana, ali mi nemamo nikakve pokazatelje koji bi govorili u prilog tome da ljudi koji su ovdje doselili rade neke probleme koji bi nama bili izazov ili bi ugrožavali građane. Čak nemamo ni saznanja da takvi ljudi nisu prihvaćeni, odnosno nisu zabilježeni događaji u kojima bi takve osobe bile žrtve zbog svojeg porijekla, nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Mislim da je ta prilagodba prošla i više nego dobro i baš nikakvih problema nema po tom pitanju. Takav vid migracija se ne može uspoređivati s ilegalnim migracijama, ovi ljudi su došli ovdje raditi i prilagoditi se na život sredine u koju su došli. Takvi neće raditi probleme i ljudi ne moraju brinuti.
FOTO Nikola Wolf
