Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Problem preopterećenosti hitnog prijema traje godinama, a razlog tome su pacijenti koji zlorabe usluge koje im sustav pruža. Struka trenutno traži najbolji model organizacije rada prema kojem hitne bolničke prijeme ne bi opterećivali nehitni pacijenti, odnosno kako bi reorganizirali bolnički sustav u tom dijelu na korist samih pacijenata. Na stolu je nekoliko modela, a za sada se ističe onaj u kojem bi obiteljski liječnici pacijentima izdavali uputnice za hitni bolnički prijem, kao i trijaža u bolnicama, koja je prema zdravstvenim djelatnicima već prisutna. Kakvo je stanje u Zavodu za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije provjerili smo s ravnateljicom Zlaticom Kučko Gudelj. U praksi se pokazuje da skoro 70 posto pacijenata ne zahtijeva hitnu obradu na hitnom prijemu, u samom je uvodu rekla ravnateljica za RKC.
– Prošle smo godine u naše tri ispostave u ambulantama Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu pregledali oko 17.500 pacijenata, od čega je više od 70 posto njih bilo nehitnih, koji su došli zbog raznoraznih razloga. Naravno da su si ljudi kad procjenjuju svoje stanje sami sebi najhitniji i ne mogu biti objektivni, a mi kasnije, na temelju brojki i stanja te konačnog ishoda, možemo ocijeniti je li on bio ili nije hitni slučaj, no brojke kažu da ih je velika većina došla bez opravdanog razloga – pojašnjava ravnateljica Kučko Gudelj.
Pacijenti se tako Zavodu za hitnu obraćaju iz raznih razloga. Dođu k njima vaditi krpelja, zbog sitne porezotine, temperatura koje prekratko traju i koje su se mogle doma liječiti, glavobolje, bolova u želucu, vrtoglavice.
– Dođe jer ga ruka boli pet dana, zuji mu u ušima dva mjeseca i onda dođe k nama vikendom kad njegova obiteljska liječnica ne radi – kaže ravnateljica te dodaje kako Zavodi za hitnu medicinu na zajedničkim kolegijima pokušavaju pronaći način i model kako smanjiti pojačani broj pacijenata koji se javljaju vikendom, kad ne rade ordinacije liječnika opće medicine.
– Mi smo tu za najteže slučajeve gdje je potrebno reanimirati, kad je ugrožen život i zdravlje pacijenta je u visokom riziku. S druge strane, pacijenta koji nam dođe ne možemo ni odbiti, jer ne možemo isključiti da mu doista ne može biti nešto opasnije, pa tako svatko tko dođe u našu ambulantu bude obrađen u potpunosti – pojašnjava. Zadaća Zavoda za hitnu medicinu primarno je izvanbolnička hitna medicina.
– Mi nemamo ambulantu nego se naši prostori zovu prostori za reanimaciju u kojem se otklanja neposredno ugroženo životno stanje. Čekaonica nam zna biti popunjena sa desetero ljudi, mi nemamo trijažni sustav u ambulantama jer on postoji u bolničkoj hitnoj, no mi ćemo svakog pregledati. Ako je pacijenata više, pitat ćemo kome je što, ako netko ima bol u prsima i sumnja se na srčani udar, taj ima prednost pred ostalima, ali ako je tim hitne medicine na terenu, što je naša primarna zadaća, nitko od pacijenata u čekaonici neće dobiti zdravstvenu zaštitu dok se tim ne vrati s terena – kaže.
Model uvođenja uputnica za hitne slučajeve ravnateljica ne smatra najboljim rješenjem, jer za to ne postoji ni zakonski temelj.
– Uputnice postoje za upućivanje na specijalističku i bolničku zdravstvenu zaštitu koja se planira, a hitni se obavljaju bez uputnice. Nisam za to da se propisuju uputnice za hitnu zdravstvenu zaštitu, ali podržavam model kažnjavanja pacijenata koji nisu hitni. Ima ih puno koji koriste naše prostore za reanimaciju, jer znaju da će im tu zdravstvena zaštita biti pružena i da će dobiti terapiju, recepte i tako dalje. Zavodi imaju problem s visokom udjelom nehitnih pacijenata koji često ne razumiju da će dolaskom u ambulantu usporiti tim koji zbog njih možda ne može unutar dvije minute izaći na teren i pružiti pomoć nekom kome je ugrožen život i zbog te minute koje će oduzeti liječniku u ambulanti sa svojim nehitnim stanjem ugrožava tuđi život. To je ono najvažnije što pacijenti moraju shvatiti! Kad ih pitamo zašto nisu otišli svome liječniku, često dobijemo odgovor da kad se jave obiteljskoj medicini, tamo moraju čekati da ih doktorica pregleda, uputi u laboratorij gdje čekaju s drugim ljudima pa se upisuju na listu čekanja za određeni pregled, da bi tek onda nakon dužeg vremena dobili terapiju. Kod nas brže dobiju zdravstvenu zaštitu, ali ne razmišljaju da na taj način zadržavaju tim koji se bavi s njima umjesto nekim drugim – govori ravnateljica.
Na povećani priljev pacijenata također utječe i nedostatak liječnika, zbog čega Domovi zdravlja imaju problema s popunjavanjem liječnika obiteljske medicine.
– Teško im je popuniti svoju mrežu pa iz tog razloga ne mogu organizirati dežurstva vikendom i tad se osjeti taj veći pritisak na nas. Imali smo pacijente koji su nas tri-četiri puta zvali jer su oni mislili da moraju biti prevezeni, iako njihovo zdravstveno stanje pri pregledu nije upućivalo na to. Imamo i one koji preuveličavaju simptome da bi nas dobili k sebi doma. Naš tim dođe k njima, a u isto vrijeme imamo drugu intervenciju gdje ne stižemo doći, jer smo se bavili pacijentom koji nas je zvao bez opravdanog razloga – navodi ravnateljica Kučko Gudelj. Na koji način smanjiti navalu pacijenata ni sama nije sigurna.
– Apsolutno je nužno smanjiti broj tih pacijenata. Dugo se govori o sustavu kažnjavanja pacijenata koji zloupotrebljavaju svoja prava. Zanimljivo, svi oni imaju prava, a nitko nema obaveze. Škakljivo je pitanje hoće li početi naplaćivati tu zdravstvenu zaštitu. U zakonu već postoji mogućnost da se nehitni pregledi mogu naplatiti u hitnoj medicini, ali to je mrtvo slovo na papiru jer to nitko ne primjenjuje. Tu treba dobro odvagnuti tko će biti taj koji će prvi pacijentu naplatiti rješavanje uraslog nokta, ili onaj koji je došao da mu se izvadi krpelj, može reći da je mogao dobiti meningitis da nije došao k nama. Tko će biti taj koji će procijeniti je li to stanje moglo kasnije teže ugroziti njegovo zdravlje ili ne? Onda nam je lakše to stanje odraditi pod pritiskom. Bilo bi dobro da se onda Zavodima za hitnu priznaju dodatni dijagnostički postupci, jer mi ništa od toga ne možemo naplatiti, timovi su plaćeni glavarinom za timove i sve takve nehitne postupke odrađujemo ispod radara – govori ravnateljica koja s druge strane smatra kako ni uvođenje naplate nije pravo rješenje, jer će uvijek biti onih koji će biti spremni platiti uslugu, no opet će usporavati rad liječnika kojem primarni posao nisu takvi slučajevi.
Na kraju Kučko Gudelj apelira na stanovništvo da dobro razmisli ako ih nešto boli tijekom vikenda je li nužno dolaziti na hitnu medicinu ili može pričekati ponedjeljak i otići svome liječniku.
– Zanimljive su brojke koliko nam se pacijenata javlja zbog bolova u leđima, s hipertenzijom, posljedicama šećerne bolesti… to su sve stanja koja se moraju rješavati kod obiteljskog liječnika. U konačnici ni mi ne možemo puno, zapisat ćemo određene parametre, napraviti EKG, no mi nemamo laboratorij, ne možemo vidjeti krvnu sliku, izmjerit ćemo temperaturu, tlak, eventualno propisati recept, za sve drugo poslat ćemo ga u objedinjeni hitni bolnički prijem ako je hitno. Ako nije, a to je više do 70 posto slučajeva, upućujemo da se jave svom obiteljskom liječniku i tako se vrtimo u krug. Ako ništa drugo, možemo se barem pohvaliti da smo u odnosu na druge Zavode jako dobro opremljeni timovima i vozilima i svima smo na raspolaganju, no kad je pritisak nehitnih pacijenata tako velik, teško je to izdržati – zaključila je ravnateljica.
FOTO Nikola Wolf/ilustracija
