Sadnja češnjaka mnogima se čini kao jedan od jednostavnijih poslova u vrtu. Češanj se stavi u zemlju, zatrpa i čeka proljeće. No upravo način na koji ga posadimo može utjecati na to kako će prezimiti i nastaviti razvoj kada zatopli.
Kraj rujna i početak jeseni vrijeme je kada se i na sjeveru Hrvatske počinje razmišljati o sadnji ozimog češnjaka. Hrvatska Savjetodavna služba upravo je ovih dana međimurske proizvođače upozorila na pripremu za jesensku sadnju. Kod nas su rašireni domaći ozimi tipovi koji se sade ujesen, prezime u zemlji, a sljedeće godine razvijaju zelenu masu i lukovicu. Jedna od stvari na koju vrijedi obratiti pozornost jest dubina sadnje. Ako bismo iste češnjeve u istoj gredici posadili na dvije bitno različite dubine, uvjeti u kojima će provesti zimu ne bi bili potpuno jednaki.
Posebno problematična može biti preplitka sadnja. Češanj koji ostane gotovo na površini izloženiji je promjenama temperature i isušivanju površinskog sloja tla. Tijekom zime dodatni problem mogu predstavljati naizmjenično smrzavanje i odmrzavanje tla, zbog čega vrlo plitko posađeni češnjevi mogu završiti još bliže površini. No to ne znači da češnjak treba zakopati što dublje. Preduboka sadnja također nije cilj. Dubinu treba prilagoditi zemlji, sadnom materijalu i lokalnim uvjetima, a češanj treba imati dovoljno zemlje iznad sebe da bude zaštićen, bez nepotrebnog dubokog zakopavanja. Upravo zato nije dobro slijepo se držati jedne brojke koja bi navodno vrijedila za svaki vrt.
Važno je i kako se češnjak stavlja u zemlju. Češnjevi se odvajaju od zdravih glavica, a sade se tako da je šiljasti dio okrenut prema gore, dok donji, ravniji dio iz kojeg će se razvijati korijen ide prema dolje. Za uspjeh nije presudna samo dubina. Češnjaku odgovara zemljište koje ne zadržava višak vode, a veliku ulogu imaju kvaliteta sadnog materijala, vlaga, hranjiva i ono što je na toj površini raslo prethodnih godina. Upravo je plodored jedna od stvari na koju hrvatski stručnjaci posebno upozoravaju. Češnjak nije dobro iz godine u godinu saditi na isto mjesto, kao ni neposredno nakon luka ili poriluka. Savjetodavna za kontinentalnu Hrvatsku preporučuje da se na istu površinu vrati tek nakon pet godina jer se time smanjuje opasnost od pojedinih bolesti i štetnika koji mogu ostati u tlu. Razlika između dobro i loše posađenog češnjaka zato se može pokazati tek nakon zime. Jedan od čestih problema pritom je upravo češanj ostavljen preblizu površini. Ipak, bilo bi pogrešno tvrditi da će nekoliko centimetara razlike samo po sebi garantirati veće glavice ili višestruko veći urod. Na konačan rezultat utječe cijeli niz uvjeta.
Ako ovih dana pripremate mjesto za jesenski češnjak, zato nemojte samo napraviti rupicu i ubaciti češanj. Odaberite zdrave češnjeve, pazite na položaj i dubinu sadnje, izbjegavajte površinu na kojoj su posljednjih godina rasli češnjak, luk ili poriluk te vodite računa da se voda nakon obilnih jesenskih i zimskih oborina ne zadržava oko posađenog češnjaka.
FOTO ilustracija
