Nepravomoćna presuda Draženu Dediju, bivšem čelnom čovjeku ludbreške farmaceutske tvrtke Farmal, kruna je ogromnog kaznenog procesa u kojem je optuženo 364 liječnika, ljekarnika i čelnih ljudi Farmala. No, ono što je možda najvažnije u cijeloj priči, ova afera značila je kraj i za ludbrešku farmaceutsku industriju jer se Farmal od te afere nikad nije oporavio.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Dražen Dedi osuđen je na četiri godine uz kaznu od 120.000 kuna. Mnogi kažu i danas da je Farmal nastradao zato što je tada bio najmanja farmaceutska industrija, s tržišnim udjelom od dva posto, ali s naglom tendencijom rasta. Inkriminirani Dedi i još 363 druga teretili su se za radnje koje su se dogodile između 2010. i 2012.godine. Podsjetimo, optuženima se stavljalo na teret da su uz pomoć svojih suradnika posjećivali liječnike te im u zamjenu za prepisivanje njihova lijeka isplaćivali novac ili davali bonove, darove i plaćali putovanja i slično, a optuženi su za nekoliko kaznenih djela, među kojima je i udruživanje radi počinjenja kaznenog djela. Liječnike se pak teretilo za uzimanje mita. Većina optuženih priznala je kazneno djelo te su se USKOK-om dogovorili za blažu kaznu te su tako izbjegli zatvorske kazne i vratili iznos koji su primili od Farmala. Dražen Dedi nije do kraja pristajao na nagodbu jer je smatrao da nikakvo kazneno djelo nije počinjeno.
– Potpuno je neživotno i nelogično da se pod korist u smislu kaznenog zakona u odnosu liječnika i farmaceutske tvrtke ima smatrati svaki odnos koji podrazumijeva neki oblik razmjene, kao da postoje farmaceutske tvrtke koje plaćaju liječnicima kongrese i vrše druge oblike prijenosa vrijednosti prema zdravstvenim djelatnicima iz, ne znam ni sam kako to nazvati, humanih razloga ili bez razloga. Naprosto je neživotno i nelogično da neka farmaceutska tvrtka potroši na kongrese nekoliko milijuna kuna, a da pritom ne očekuje neki oblik razmjene – naveo je Dražen Dedi u svojoj obrani.
Također, u vrijeme podizanja optužnice razgovarali smo s nekoliko ljudi iz farmaceutske industrije, a i samog Farmala, koji su nam govorili da je jedina greška Farmalovih menadžera u detaljima, da je u to vrijeme vladala sveobuhvatna korupcija u tom sektoru i da se u javnosti pojavila informacija da je tužiteljstvo prikupilo i neke dokaze protiv drugih farmaceutskih kompanija, ali ništa od toga službeno nije potvrđeno niti je podignuta bilo kakva optužnica. Dakle, Dedi se branio tvrdeći da su on i zaposlenici Farmala činili ono što stalno čine i veće farmaceutske tvrtke, koje organiziraju velike kongrese i plaćaju liječnicima sve troškove, ali ih i daruju prigodnim poklonima, te da je jasno da i te tvrtke nešto očekuju od tih liječnika. U razgovoru u jeku afere Hipokrat s nekima djelatnicima Farmala doznali smo da su oni stvarno mislili da ne rade ništa za što bi moglo kazneno odgovarati, te da je darivanje liječnika sasvim normalna praksa kod svih farmaceutskih kompanija.
Umjesto velikih kongresa, zaposlenici Farmala liječnicima su neposredno nudili financijske benefite ako prepisuju njihove lijekove. To su to smatrali direktnim marketingom, ali sud je to vidio kao kazneno djelo mita. Također, obrana je tvrdila da liječnici nisu službene osobe te da u tom slučaju mita ne može biti, ali sud je to opovrgnuo. No, postojala je još jedna bitna razlika. Naime, kako je tužiteljstvo uspjelo dokazati, u Farmalu su vodili posebne tablice u kojima se vidjelo koliko je koji liječnik primio novca ili darova čija je vrijednost bila preračunata u novac i koliko je lijekova tvrtke Farmal isti liječnik prepisao. To, ali i razgovori čelnih ljudi Farmala, koji su bili prisluškivani, bili su dovoljni dokaz da se dođe do osuđujuće presude. Nedavno su osuđeni i drugi menadžeri tvrtke Farmal te je tako ova pravosudna trakavica od 10 godina došla blizu svog kraja. Naravno, Dražen Dedi ima pravo na žalbu vezanu uz presudu Županijskog suda u Zagrebu.
No, kako pojedini mediji pišu, dobitnik ove sudske trakavice od deset godina je državni proračun koji je uplatom svih onih koji su se nagodili i vratili ono što su primili kao mito i uplatom ovih koji su nedavno osuđeni uprihodio oko milijun eura.
No, mora se reći da je istina upravo suprotna i da je rezultat ovog procesa, osim vrlo vjerojatno parcijalnog otkrivanja korupcije, i gašenje farmaceutske tvrtke Farmal. Ona je u najboljim danima zapošljavala 120 radnika te je 2011. godine tu ludbrešku tvrtku kupila njemačka korporacija Dermapharm, koja danas ima prihode oko milijardu eura, dakle sedam puta više nego Belupo ili JGL. Dermapharm je tada najavio da će kroz Farmal pokušati napraviti ekspanziju na ovaj dio europskog tržišta. No nakon ove afere Farmal, točnije njegovo poslovanje, krenulo je nizbrdo te se kompanija nikad nije oporavila od afere. Tako je Farmal prvo, nakon uhićenja, otpustio nekoliko desetaka radnika.
Tada je nakratko došlo do konsolidacije, ali podizanjem optužnice došlo je do ponovnog urušavanja ugleda. Kasnije se dogodilo i gašenje proizvodnje, a na kraju u potpunosti gašenje tvrtke, čije su nekretnine nedavno, tj.prošle godine dobile novog vlasnika, koji je također u farmaceutskoj branši. Tada su se opet pojavile i glasine da bi se farmaceutska proizvodnja opet mogla probuditi u Ludbregu, jer tvrtka koja je kupila nekretnine bivšeg Farmala bavi se i istraživanjem lijekova. Radi se o procesima visoke tehnologije koji za sobom povlače i mnoge druge grane gospodarstva. No, što će biti s tim, tek će se vidjeti.
