Tema 1.
Supruga predsjednika Milanovića Sanja M. M. pisala je ravnateljici škole za kao nepravilnosti u školovanju njenog sina jer je malac dobil četvorke. Možemo tolerirati da je to napravila iz majčinske pobude da zaštiti svog sina, ali nikako ne možemo šutjeti da iz pozicije prve dame vrši pritisak na neke učitelje.
Porazno je to da svako naše malo misto ima nekog bahatog Milanovića i neku svoju Sanju M.M. koja koristi muževe zasluge. Ljudi se ne bi šteli zamerjati bogovima na vlasti pa rajše daju peticu malom od vlasti nego se s budalama natezati.
Svaki čovjek je jad jadni ako ne prihvaća mogućnosti svojeg djeteta bilo da su one nadprosječne, prosječne, ograničene ili smešne. Koliko moraš biti glup da žudiš da ti dijete ima 5,0, a ni ti to imo nisi? Koliko moraš biti jadan da upišeš dijete na sve moguće izvannastavne aktivnosti jer ti tu mogućnost imo nisi?
Koliko moraš biti sprčen u glavi i misliti da sve slobodno vrijeme koje si ti ko mali potrošil vutaman po prašnjavim putovima i livadama tvojem detetu pasalo ne bi? Ja ne velim da ambicije nisu dobre, ali opsesija ambicijama je bolesnoća.
Sve ovo gore navedeno mi je dalo nit za temu ove kolumne da vam objasnim na primjeru iz Đurđevca kakva su to posla.
Naime, moj prijatelj aka Mile, Picok, stavil je na facebook sliku diplome svoje kćeri o završenoj maturi s vrlo dobrim uspjehom tu u frizerskoj školi. Ponosan čovjek na uspjeh svojeg djeteta. Mile nije sigurno zivkal i pisal mailove da bi petica bila bolja, on je jednostavno sretan čovjek, čovjek normalen i svoj. Njegova supruga nije (nit joj je na kraj pameti bilo) pisala mailove iz pozicije supruge radnika u građevini jer je normalno za prihvatiti uspjeh djeteta, vrlo dobar uspjeh djeteta kojeg bi Sanja M.M. išla osporavat.
Tema 2.
U javnost je ovih dana isplivalo i hapšenje nesretnog hadezeovca koji je kral željezo za svoje plemenite potrebe jer mu se isto tak samo može. Ne moram vam govoriti da se to događa i svud oko nas pa čak određena stranačka pripadnost nije bitna (svi vole ćapat). Neki željezo cimnu, neki benzin za kosilicu, nekima službenim vozilima namještaj sele, neki ručaju i neki piju barem kavu na naš račun, itd, itd…
Ljudi u strankama se moraju osvijestiti i mijenjati stranke iznutra, terati lopine na čistac ili napustiti stranke jer budu svi ostali omuljani.
Krađu gore navedenog člana stožerne stranke pak je super opisal jedan naš sugrađanin navodeći u jednom komentaru – „Pa HDZ više ni Ciganima ne da da zarade. Sad oni kradu železo… Susjed mi je HDZ-ovac idem maknut železo iz dvorišta.“ Kratko i jasno poručuje on.
Rasplet.
Ova dva dobra čovjeka koja navodim u primjerima su, kak volimo reći, „normalni mali ljudi“ koji imaju svoj stav i kak vidimo kod ovog drugog navedenog, smisao za humor. Prihvaćaju život kakav je i tom istom se vesele. Nisu zaluđeni dužnostima i funkcijama koje obnašaju niti misle da im se radi toga treba pogodovati. Od njih možemo puno naučiti i svijetli su primjer naše zajednice. E da, da ne zaboravim napomenuti, ova dva moja jarana iz priče, osim kaj su Picoki, još su i Romi. Vidite da od njih moremo puno naučiti. Tak da ako Mileta pitate sve ovo kaj rade narodu, kaj su si umislili da su iznad i kaj kradu, su ciganska posla belih cigana.
