pripremio: Zvonimir Kušenić
Zlatna boja horizonta, zujanje kombajna i prašina koja se diže iznad zrelih polja, klasičan prizor ljeta u Podravini. No, ispod idile krije se i priča o brojkama, kvaliteti i kruhu na našem stolu. Na 146 tisuća hektara, što je četiri posto više nego prošle godine, pšenica je dala više od milijun tona zrna, uz prosječan prinos od čak preko sedam tona po hektaru. Mnogi silosi su puni, a brojke djeluju ohrabrujuće, no kvaliteta ovogodišnjeg roda, ne prati zahtjeve domaće mlinsko-pekarske industrije. Proteini su ispod očekivanja, a većina uroda svrstana je u treću i četvrtu klasu.
Ivica Baranašić, poljoprivrednik iz Malog Otoka, već treća generacija u svojoj obitelji koja se bavi ratarstvom, podijelio je svoje viđenje ove situacije za RKC.
– Žetva je krenula relativno brzo, proljeće je bilo povoljno, a iako nas je kiša nakratko zaustavila, ona je dobrodošla za kukuruz i ostale jare kulture. Od naših 200 hektara pšenice, do sada smo završili oko 165, rekao je Baranašić, a prinosi su, kaže, iznad očekivanja.
– Imamo površina gdje se ostvaruje i devet tona po hektaru, negdje je i manje, ali ukupno očekujemo prosjek od 7,5 tona, što je više od kalkulativnog praga isplativosti od šest tona – dodaje Baranašić koji je na pitanje o otkupnoj cijeni jasan.
– Proizvodnja pšenice je burzovna igra. Prošlih godina, najbolja cijena bila je krajem svibnja i početkom lipnja. Ove godine krenulo je s 150–160 eura, ali se cijena pred žetvu podigla i sada se kreće između 175 i 185 eura po toni. Najveći trošak proizvodnje, bez dvojbe je gnojivo, uz sve češće oscilacije cijena zbog globalnih čimbenika poput rata u Ukrajini i sankcija Rusiji. No, racionalizacija troškova kroz modernu mehanizaciju i preciznu poljoprivredu daje nadu. Ulaganja se isplate, ali korak po korak. Poljoprivreda nije posao za nestrpljive. Trebaš imati plan, taktiku i obitelj koja stoji iza tebe. Kod nas su uključeni i sinovi i supruga, cijela obitelj živi od zemlje – istaknuo je Baranašić te dodaje kako veći prinos, niža kvaliteta pšenice i uvoz kvalitetne pšenice iz inozemstva ne bi trebao utjecati na cijenu kruha.
– Mislim da pšenica sama po sebi ne bi smjela biti razlog za poskupljenje. Prava cijena kruha više ovisi o energentima, radnoj snazi i troškovima prerade. Naravno, ako trgovci nanjuše priliku, mogu reagirati, ali s aspekta poljoprivredne proizvodnje cijena bi trebala ostati stabilna – zaključio je.
Ovogodišnja žetva pšenice pokazuje klasičnu sliku hrvatske poljoprivrede. Vrijedne ruke, solidni prinosi, ali sustav još uvijek bez jasne strategije kad je riječ o kvaliteti. A dok pšenica putuje u izvoz, pekarska industrija sve češće uvozi ono što doma ne može dobiti, brašno iz pšenice prve klase. Zlatna polja Podravine možda su atmosferična, ali nažalost, cijena kruha u dućanu ovisi o mnogo više faktora od podravske idile.
FOTO arhiva
