Nogomet je i kod financijskih izdvajanja gradova i općina za rad sportskih škola sport broj jedan. No, unatoč tome što većina gradova i općina kroz zajednice sportova izdašno financira nogometne klubove, u pojedinim sredinama i roditelji moraju dati svoj obol ako žele da im se djeca bave nogometom.
Tako, primjerice, Koprivničanci koji žele da im dijete trenira u Školi nogometa Slavena Belupa plaćaju mjesečnu članarinu od 200 kuna. Članarine su oslobođeni roditelji čija djeca igraju Prvu hrvatsku ligu za pionire do 15 godina, kadete i juniore, kao i oni čiju su djecu Farmaceuti „skautirali“ i ponudili im da dođu u Slaven Belupo. Roditeljima tih mladih talenata Slaven Belupo podmiruje putne troškove u slučaju da ne žive u Koprivnici. No, tu svakako treba reći da je Slavenova škola nogometa pojedinačno najveći sportski kolektiv u našem kraju.
Ipak, situacija je mnogo zahtjevnija, u financijskom smislu za sportove koje nisu atraktivni i popularni kao nogomet.
U Rukometnom klubu Koprivnica roditelji također klubu plaćaju mjesečnu članarinu od 200 kuna. Klub, pak, jamči besplatan prijevoz na sve utakmice i turnire, iako za rad Škole rukometa dobiva skromnih 56.000 kuna, a kako mlađi uzrasti igraju Prvu hrvatsku ligu, troškovi odlazaka na gostovanje i organizaciju domaćinstva znatno su viši od iznosa koji se slijeva u klupsku blagajnu od gradske Zajednice sportova.
– Rukomet je u podređenom položaju u odnosu na nogomet, iako smo mi u klubu iznjedrili brojne kvalitetne igrače i imamo perspektivne generacije. Ne želimo opteretiti roditelje većim članarinama, a normalno da nas malo pogađa to što primjerice Škola nogometa Slavena Belupa od gradske Zajednice sportova dobiva 480.000, a naš klub 56.000 kuna. Njihovi najmlađi pionirski uzrasti natječu se u Županijskoj ligi i još ih roditelji voze na gostovanja pa i izdvajanja za rad sportskih škola najbolje ocrtavaju koliko je nogomet privilegiran. Također, u nogometu se za registraciju igrača godišnje izdvaja 20 kuna po igraču, a u rukometu po 100, što ocrtava koliko su zapravo veći naši troškovi – ističe Marko Sinković, tajnik Rukometnog kluba Koprivnica.
Atletski klub Koprivnica, pak, za svoju sportsku školu od gradske Zajednice sportova dobiva skromnih 28.000 kuna. Roditelji plaćaju mjesečnu članarinu od 150 kuna, a klub snosi troškove prijevoza na natjecanja, kao i kotizacije.
– Za početnike osiguravamo i opremu jer ne želimo roditelje opterećivati ako njihovo dijete još nije sigurno da se želi baviti atletikom. Za razliku od ostalih klubova, nemamo primjerene uvjete za treniranje jer Koprivnica nema pravu atletsku stazu, a i sad u zimskom razdoblju ne dobivamo dovoljno termina u dvorani. To pokazuje koliko je atletika marginalizirana, ali mi kao klub činimo sve što je u našoj moći da populariziramo kraljicu sportova i u našu sportsku školu privučemo djecu – kaže Sonja Rušak, predsjednica Atletskog kluba Koprivnica.
U Karate klubu Đurđevac roditelji plaćaju mjesečnu članarinu od 150 kuna. Do prije nekoliko godina bavljenje djece karateom od roditelja je iziskivalo i prijevoz do gradova u kojima se održavaju turniri, kao i podmirivanje troškova kotizacije koja se kreće između 100 i 200 kuna, ovisno o jačinu turnira. No, klub se izborio da troškove prijevoza na natjecanja snosi Zajednica sportskih udruga te da dobije dovoljno sredstava da podmiruje i troškove kotizacije.
– U prosjeku od Zajednice sportskih udruga dobivamo oko 30.000 kuna i ta sredstva, zajedno s prihodima od članarina, namijenjena su za naknadu trenera i troškove kotizacija za veća natjecanja. Za „manje“ turnire roditelji snose troškove kotizacije, a ako na natjecanja ide samo nekoliko članova, zna se dogoditi da se oni pobrinu za prijevoz – kaže Ivan Juričić, predsjednik Karate kluba Đurđevac.
Priča za sebe su, pak, sportaši s invaliditetom. U slučaju da žive u općinama, a ne gradovima, njihovi savezi teško mogu podmiriti troškove prijevoza za dolazak na treninge pa nerijetko zahtijevaju od općina u kojima žive da financiraju te troškove. Općine im najčešće izlaze u susret jer je poznato da su njihove sportske aktivnosti marginalizirane. Hrvački klub Podravka prima 150 kuna mjesečno po djetetu za članarinu, koliko plaćaju roditelji.
– Financiramo se iz gradske Zajednice sportskih udruga, Podravke i ostalih sponzora. Ako se na natjecanje ide na daleko putovanje, onda djelomično plaćaju roditelji i klub, koji osigura veći dio sredstava. No, u slučaju reprezentativnih natjecanja cijeli trošak putovanja u potpunosti pokriva klub – otrkio nam je tajnik HK-a Podravka Vedran Blažeković.
Za školu hrvanja od gradske Zajednice sportskih udruga klub primi oko 42 tisuće kuna. Članarina za Ronilački klub Šoderica Koprivnica za jedno dijete nedavno je porasla sa 100 na 150 kuna.
Od Zajednice sportskih udruga Koprivnica ronioci za sufinanciranje rada sportske škole ove godine primili su 28 tisuća kuna. No, Zajednica za sam rad klub izdvaja i više, tako da se klub tu financira iznosom od 60 tisuća kuna samo od Zajednice. Nadalje, kako nam je otkrio tajnik kluba Božidar Flis, oko 12 tisuća kuna primaju od Zajednice tehničke kulture, budući da su, pokraj sportskog dijela, registrirani i kao udruga tehničke kulture. Također, primaju i donacije. Klub trenutno broji 98 članova, rekao nam je tajnik Ronilačkog kluba Božidar Flis.
FOTO Arhiva
