Piše dr. Ivo Belan
Danas se ljudima, koji nisu depresivni u kliničkom smislu, daju lijekovi (antidepresivi) za najrazličitije probleme. U početku nije bilo tako. Pedesetih godina, kada su antidepresivi pušteni prvi put na tržište, njihova je upotreba bila ograničena samo za osobe koje su bile u ozbiljnoj depresiji.
Međutim, danas dvije trećine antidepresivnih lijekova propisuju liječnici koji nisu psihijatri, i to za najrazličitije situacije: od najjednostavnijih slučajeva potištenosti, nemotiviranosti i umora na poslu, do razdražljivosti, raznih ovisnosti ili gojaznosti. Antidepresivi se čak negdje upotrebljavaju da poboljšaju rezultate u sportu i na radnome mjestu. Mnogi ljudi smatraju ove lijekove kao da su čarobni napitak od kojih nema nikakvih opasnosti. Ima i onih koji smatraju da ih prečesto uzimaju, onako usput, ali uglavnom nitko ne pobija njihovu široku društvenu prihvaćenost. Poznati američki psiholog Russ Newman, kaže: „Ljudi upotrebljavaju antidepresive kako bi bili produktivniji, kako bi mislili brže, bili manje uvučeni u sebe. Antidepresivi su postali način kako se nositi sa stresom i brzim tempom života.“ Najpoznatiji antidepresiv u svijetu Prozac (koji je bio nazvan „lijekom devedesetih“) i mnogi drugi moderni, novootkriveni lijekovi iz te grupe, pokazali su se korisnim kod 65 do 75 posto deprimiranih osoba, što je bolji postotak uspješnosti nego kod mnogih drugih lijekova.
Osim u depresiji, ovi se novi lijekovi sve više upotrebljavaju i za svladavanje nekih opsesivno-prisilnih poremećaja i ovisnosti.
Na primjer, u nekim studijama Prozac je pomogao u liječenju gojaznosti, ovisnosti o kockanju i problema vezanih uz alkohol. Glavna američka agencija za hranu i lijekove odobrila je upotrebu ovog lijeka u spomenutim situacijama. Neki drugi novi antidepresivi pomogli su u procesu odvikavanja od pušenja, u paničnim stanjima, posttraumatskom stres sindromu, patološkoj sramežljivosti, sindromu kroničnog umora itd.
Neugodne se nuspojave često mogu ublažiti smanjenjem doze ili primjenom drugih antidepresiva
Međutim, valja istaknuti da se mogu javiti i neki etički i sigurnosni problemi kada se antidepresivi počnu sve više upotrebljavati u cilju postizanja
samopouzdanja ili poboljšanja rezultata u radu ili sportu, posebno kad se uz njih ne primjenjuje i ostala potrebna terapija.
Osim toga, stručnjaci upozoravaju da novi antidepresivi nisu bez štetnih nuspojava. Oni mogu stvoriti predispoziciju za pojavu anoreksije (odbijanja hrane), nervoze, zabrinutosti, nesanice i mučnine. Oni mogu izazvati poteškoće i u seksualnom životu (poremećaj erekcije, smanjeni libido itd.) Ono što je još gore antidepresivi mogu dovesti do razvoja ovisnosti o njima. Priličan broj bolesnika, nakon što prekine uzimanje antidepresiva, ponovno osjeti iste simptome zbog kojih su ih uzimali. Na koncu, antidepresivi mogu liječiti samo simptome, ostavljajući glavni problem netaknut.
Ipak, vodeći psihijatar na medicinskom fakultetu Emory sveučilišta (SAD) smatra da su mnogi problemi povezani s primjenom antidepresiva prenaglašeni. On kaže: „Morate usporediti rizike u odnosu na koristi. Dok nam nisu poznati dugoročni toksikološki podaci, Prozac se smatra sigurnim. Neki ljudi za koje se kaže da su doživjeli ‘promjenu ličnosti’ već su prije toga po meni bili mentalni bolesnici, kojima je Prozac ustvari pomogao. Nuspojave se često mogu ublažiti smanjenjem doze ili primjenom drugih antidepresiva.“
Psihijatri se slažu da se može povući linija između dijagnosticiranih, kliničkih oboljenja i slučajeva u kojima se radi o samoj ličnosti osobe. Učiniti depresiju nekog pacijenta lječivom i poboljšati njegovu sposobnost za funkcioniranjem kao osobe jedna je stvar, a upotrebljavati antidepresive samo da se nekoga učini odmah spremnog za posao – druga je stvar.
Postoji čitav niz oboljenja koja se dijagnosticiraju i kod kojih su antidepresivi od pomoći, međutim, ljudske osobine, kao što je stidljivost i razdražljivost su karakteristike ličnosti. Imajući u vidu neke ozbiljne nuspojave antidepresiva, valja pažljivo razmotriti treba li liječiti takve karakteristike same ličnosti.
Kad se radi o takvim manje ozbiljnim problemima, možda sve što takva osoba treba je psihoterapeut, osobni trener-edukator ili jednostavno jedan iskreni prijatelj koji zna slušati.
