Darko Polančec (58) iz Glogovca, naselja na području općine Koprivnički Bregi, za sebe voli reći da je umjetnik u svakom pogledu. Nova umjetnost koju je otkrio i to silom prilika zbog zdravstvenih poteškoća, ističe on, preživljavanje je bez bilo kakvih prihoda. Godinama se bavio prodajom antikviteta, 22 godine radio je u Njemačkoj, a iako mu je nedavno amputirana desna noga te je postao osoba s 80-postotnim invaliditetom, nema pravo na bilo kakvu državnu pomoć. Za „socijalku“ problem mu predstavlja činjenica da je vlasnik kuće, a za mirovinu da nema ni dana radnog staža u Hrvatskoj.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– I tako sam silom prilika otkrio novu umjetnost, i to onu najtužniju, a to je živjeti bez kune stalnih prihoda – priča nam Darko Polančec.
Početkom ove godine amputacija noge, dodaje on, bila je nužna zbog gihta od kojeg boluje godinama. Nedavno je imao i plućnu emboliju, ali je, naglašava on, zahvaljujući susjedu Stjepanu Sršeku ostao živ.
– Mogu reći da mi je Stjepan Sršek u manje od godinu dana dvaput spasio život. On je uočio moju slabost i kod gihta i kod embolije i odveo me liječnicima. Da nema njega, ne znam kako bih preživljavao. On i njegova supruga stalno mi nose jelo i brinu se da mi ništa ne nedostaje pa mogu reći da rijetko tko ima tako dobre susjede kao ja – kaže Darko Polančec.
Na život bez noge, dodaje on, u proteklih devet mjeseci se priviknuo pa se koliko-toliko vratio svojoj svakodnevici. Sam priprema drva za ogrjev, još uvijek može zidati pečenjare prijateljima, a jedino ne može odlaziti u šumu i sjeći drva, što mu je prije kroz nadnice služilo kao izvor prihoda.
– Još uvijek pomalo prodajem antikvitete. Kroz taj posao stekao sam puno prijatelja koji mi i danas donose starine koje pronađu, a ja preko svojih veza tražim kupce pa mi tako ipak „kapne“ koja kuna – kaže Darko Polančec.
Sad će, s obzirom na invaliditet, pokušati riješiti njemačku mirovinu jer je ipak tamo radio 22 godine. Dotad će se, kaže on, snalaziti kako zna.
– Ne žalim se previše niti tražim tuđu pomoć. Imam dobre susjede, a još uvijek sam dovoljno jak da sam o sebi vodim brigu. Porijeklom sam Zagorec pa znam reći da me, kao i svakog pravog Zagorca, ništa ne može slomiti. Svako od nas ima svoju sudbinu koja je zapisana u Božjim knjigama pa se tako i nosim sa svim nedaćama jer se protiv sudbine ne može boriti – zaključio je Darko Polančec.
FOTO Nikola Wolf
