Piše dr. Hrvoje Petrić
Uoči Prvog svjetskog rata tadašnji školski sustav, koji je Hrvatska samostalno razvijala, uspio je osigurati mrežu kvalitetnih škola po podravskim selima s kvalitetnim učiteljskim kadrom. Uspjelo se u školski sustav u punoj ravnopravnosti uvesti i djevojčice. U vrijeme rata škole su radile u otežanim uvjetima, ali nastojalo se da to djeca što manje osjete. Nakon rata stvorena je nova država i seoske škole morale su se prilagoditi novim uvjetima u kojima se o obrazovanju više nije odlučivalo u Hrvatskoj, nego u Beogradu kao novom središtu države. U ovom nastavku feljtona prikazat ćemo školu u Drnju kao primjer kako su se učitelji i učenici prilagođavali velikim promjenama.
Godine 1910. učenici škole Drnje redovito su izvršavali svoje vjerske i školske dužnosti, a cijepljeni su protiv boginja. Da je prosvjeta i kultura u Drnju osobito napredovala vidi se po tome što je ove godine kao i niz prijašnjih godina mnogo odraslije mladeži i ostalih žitelja Drnja čitalo knjige iz školske knjižnice. Općina Drnje se, kao i ostale vlasti, redovito brinula za školu. Predstojnik kotarske oblasti Mihičić zajedno s načelnikom općine Drnje Antunom Frljanom pregledao je školu te su se uvjerili u napredak mladeži, a na zaključnom ispitu 25. lipnja 1911. uz načelnika općine bili su nazočni svi članovi školskog odbora na čelu s njegovim predsjednikom i mjesnim školskim nadzornikom Josipom Štimcom. Ravnajući učitelj opetovnjacima 3. tečaja prozborio je da uvijek budu dobri kršćani i katolici te dobri Hrvati, a nadasve dobri i pošteni ljudi.
Zemljište
Školu je u školskoj godini 1911./12. više je puta posjetio mjesni školski nadzornik te kotarski liječnik. Zdravlje je bilo dobro, a značajan je bio posjet izaslanika duhovne oblasti velečasnog Ivana Kristića, župnika, podarhiđakona i začasnog kanonika u Novigradu Podravskom. U školskoj godini 1912./13. učitelj je uživao samo 3/4 jutra zemljišta, što je po ravnajućim učitelju Milanu Fraismanu bilo premalo te je on od zemljišne zajednice u Drnju tražio da se školi na uživanje da zemljište s obje strane željezničke pruge u površini 2,5 jutara, što je odobrila skupština zemljišne zajednice u Drnju 27. prosinca 1912. kao i doplatak od 100 kruna. No, nakon toga su ovlaštenici Matija i Ivan Šarec te Ivan Pošta nastojali da učitelj to zemljište ne dobije te su tražili odbor zemljišne zajednice, a pogotovo njezina predsjednika Pavla Dombaja, da uznastoji kako bi kotarska oblast ovaj zaključak odbila. Pavao Dombaj, koji je inače bio na strani učitelja, morao se ipak pokoriti volji ovlaštenika te je s odbornicima zemljišne zajednice Martinom Posavcem, Mijom Kovačem i Franjom tražio kotarsku oblast u Koprivnici da taj zaključak ukine jer da ljudi nisu bili voljni učitelju dati drugo zemljište osim pola jutra u Loki i pola jutra u Vrbju. Kotarska oblast sazvala je drugu skupštinu zemljišne zajednice u Drnju koja se trebala održati u kući zemljišne zajednice 5. veljače 1913. koju je vodio izaslanik kotarske oblasti, županijski perovođa Stjepan Mrkša, a bilo je nazočno do 100 ovlaštenika. Županijski perovođa predložio je da, ako se učitelju ne želi dati obećano zemljište kraj željezničke pruge, neka mu se onda barem da dva jutra zemljišta u Loki prema Sigecu te stalni doplatak od 200 kruna. Nakon toga je ravnajući učitelj Fraisman odbio dodijeljene zemlje u Loki i Vrbju, ali je tražio da se prihvati prijedlog županijskog perovođe. Na glasovanju se dio ovlaštenika suzdržao, samo 16 ih je bilo za, a 67 ih je bilo protiv. Nakon glasovanja učitelj Fraisman uzeo je knjigu u koju su bili bilježeni glasovi te ih je pribilježio u svoj notes. Drugi prijedlog županijskog perovođe je bio da učitelju pripadne dva jutra u Loki (Židovaroškoj Luki) bez stalnog doplatka te je on od ovlaštenika prihvaćen jednoglasno, ali na prijedlog predsjednika zemljišne zajednice Pavla Dombaja zaključak je bio da se jedno jutro da učitelju, a jedno jutro orguljašu. Također je odobreno da se učitelju da gnojivo za gnojenje cjepiljnjaka i vrta. Školske godine 1913./14. podignut spomenik učitelju Juliju Filipašiću uz pomoć zemljišne zajednice u Drnju koja je pomogla u nabavljanju novih knjiga za školsku knjižnicu. Godine 1911. učitelj Fraisman po Drnju je sakupljao novac za hrvatske škole.
Mobilizacija
Školska godina 1914./15. započela je prvim svjetskim ratom o čijem početku u spomenici piše: “Dne 30. lipnja stiže nam žalosna vijest da je Njegova Visost naš premili prestolja nasljednik Franjo Ferdinand i njegova premila supruga vojvotkinja Sofija Hohenberg postali žrtvom atentata i izgubili svoj dragocjeni život. Atentat je počinjen u Sarajevu od đaka Čabrinovića i slagara Princima, oba pravoslavne vjere, a po nacionalnosti Srbi. Kao njihovi pomagači bijaše ih više, pa su njih šestorica osuđeni na smrt, nu pomenuta dvojca nijesu radi mladosti odsuđeni na smrt, već na 20 godišnju tamnicu. Sav hrvatski narod zaodio se u crno i bijaše sveopća žalost ne samo u Hrvatskoj, nego uopće u monarkiji. Hrvati imaju osobito razloga žaliti za premilim pokojnicima, jer oba bijahu vrlo skloni Hrvatima… Uslijed toga groznog zločina kojeg je upriličila kraljevina Srbija po svojim ljudima, tražila je naša monarkija doličnu zadovoljštinu, predavši Srbiji ultimatum, na koji je morao uslijediti za 48 sati odgovor. Pošto Srbija nije htjela udovoljiti željama naše monarkije, morala monarkija navjestiti Srbiji rat. Djelomična mobilizacija bijaše po selima uz bubanj proglašena 26. srpnja 1914., a kasnije kad je našoj monarkiji navjestila rat Rusija, te Francuska i Engleska kao trojni sporazum, proglašena je po čitavoj našoj monarkiji sveopća mobilizacija. U tom ratu sudjelovalo je i mnogo učitelja, nu mjestni učitelj nije, bar u prvo vrijeme, jer nije bio vojnik, a i star je već 42 godine.” Kako je većina žitelja bila na bojnom polju, Zemaljska vlada donijela je naredbu da se školska djeca mogu pod nadzorom svojih učitelja upotrijebiti za lakše gospodarske poslove. Slijedom te naredbe mjesni učitelj i djeca išli su pomagati žiteljima kod berbe graha i kukuruza. Uz to su djeca pomagala svojim roditeljima kod raznih gospodarskih poslova pa skoro dva mjeseca nije bilo nastave. Učiteljstvo je u svakom pogledu pomagalo žitelje, osobito one čiji su sinovi ili očevi bili pozvani u rat. Ravnajući učitelj Milan Fraisman više je puta sakupljao novčane priloge za Crveni križ za djecu mobiliziranih kao i za božićnicu ratnicima na bojištu. Uz to je kapelan Ivan Stanković obišao cijelu župu i prikupio jastuke, plahte, gaće, košulje i drugo potrebno ranjenicima, a učiteljica je s djecom u školi plela kape, dokoljenice, potrbušnice i drugo što je poslano hrvatskim vojnicima na bojišnicu. Nastojanjem učitelja i učiteljice poslana je znatna svota novca za zlatni križić te za invalide. Također su učitelji brali kupinovo lišće koje se trebalo, uslijed pomanjkanja ruskog čaja, upotrebljavati kao čaj u vojsci. Ravnajući učitelj dobio je povišicu od 600 kruna, a bio je dodatno angažiran u Odboru za skrb obitelji mobiliziranih.
U školskoj godini 1915./16. upisano je nekoliko židovske djece koja su u Drnje došla prigodom evakuacije grada Sarajeva. Polazak djece u školu tijekom rujna i listopada je bio slab jer su djeca morala pomagati roditeljima u polju, osobito kod berbe graha i kukuruza. Ravnajući učitelj Fraisman sakupio je među žiteljstvom Drnja znatnu svotu za pomoć invalidima, a marljivo je radio u Odboru za skrb obitelji mobiliziranih nastojeći da što više siromašnih dobije potpore, ali se usprotivio da se potpora daje imućnim ženama pa je time na sebe navukao mržnju imućnijih seljaka u općini Drnje te priznanje kod siromašnijih. U Odboru za invalide u kojem je radila učiteljica Marija Pichler, ravnajući učitelj Fraisman izabran je za potpredsjednika, dok je predsjednikom postao župnik u Drnju, velečasni Ignjat Vimpošek. Ravnajući učitelj radio je i u Gospodarskom odboru. Kod rekvizicije žita naporno je radio, a s učiteljicom i učenicima skupljao je lišće za čaj. Uz to su učiteljica i učitelj skupljali kovine za vojsku kojih su sakupili 4 kilograma, a pomagali su s učenicima kod siromašnijih u gospodarskim radovima. Učiteljica je sa učenicima radila vreće za pijesak te zimske odjevne predmete za vojsku. Za svoj su rad učiteljica i učitelj pismeno pohvaljeni od velikog župana Labaša. Ravnajući učitelj uz to je skupljao novac za bugarski crkveni križ i turski polumjesec. Školske godine 1916./17. umro je 21. studenoga 1916. godine kralj Franjo Josip I, a školska je mladež zajedno s učiteljstvom prisustvovala rekvijemu za pokojnog kralja kojeg je naslijedio kralj Karlo IV. Kada je ravnajući učitelj Fraisman bio bolestan, nastavu je držala učiteljica Marija Pichler koja nije mogla dobiti stan u Drnju pa je stanovala u Koprivnici. Zbog velikog snijega i loših prometnih prilika učiteljica nije mogla redovito dolaziti u školu, a i učenici su neredovito dolazili na nastavu – zimi zbog hladnoće, a ljeti jer su morali pomagati na obiteljskim gospodarstvima. Školska godina 1917./18. započela je tek 5. listopada jer je Zemaljska vlada odredila da se zbog gospodarskih poslova u rujnu ne drži nastava. Uz to je zbog bolesti griže škola bila zatvorena od 15. do 20. listopada 1917. godine. U travnju 1918. sabralo je učiteljstvo za djecu mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika svotu od 90 kruna i 34 filira.
Broj učenika po školskim godinama bio je (bez opetovnice, navedene su samo godine za koje su sačuvani podaci): 1874./75. – 69, 1875./76. – 81, 1876./77. – 70, 1877./78. – 86, 1878./79. – 85, 1879./80. – 79, 1880./81. – 85, 1881./82. – 89, 1882./83. – 104, 1883./84. – 106, 1884./85. – 113, 1885/86. – 129, 1886/87. – 147, 1887/88. – 157, 1888/89. – 157, 1889/90. – 163, 1890./91. – 153, 1891./92. – 153, 1892./93. – 152, 1893./94. – 142, 1894./95. – 159, 1904./05. – 193, 1909./10. – 217, 1911./12. – 153, 1913./14. – 180, 1914./15. – 160, 1915./16. – 164, 1916./17. – 142 i 1917./18. – 149.
Školska godina 1918./19. počela je redovito 2. rujna. O raspadu Austro-Ugarske monarhije 1918. godine u spomenici piše: “Dne 29. listopada bijaše u Zagrebu po saboru proglašeno prekinuće s bivšom Austro-ugarskom. Taj svečani čin bijaše svečano obavljen u Hrvatskom saboru, a pred saborom bijaše sakupljeno mnogo naroda i raznih korporacija koje su svečano uz svirku glazbe i pjevanje rodoljubnih pjesama hrvatskih, srpskih i slovenskih pozdravilo taj akt hrvatskog sabora. Sve bijaše radosno, da se riješilo stoljetnog ropstva Mađara i Švabe. Tim je nestala država Austro-ugarska, a Hrvatska je stupila u državu, koja se zove kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.” Učitelju je dokinuta orguljaška služba, a ukinuta je čast mjesnog školskog nadzornika. Učiteljstvo je moralo položiti pismenu prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću i Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Škola je bila zatvorena zbog španjolske bolesti (gripe) od 27. listopada do 18. studenoga 1918. godine. Tijekom školske godine, osim španjolske gripe, vladala je bolest kozica od koje je umro jedan dječak. Od španjolske gripe umrlo je više odraslih ljudi i male djece. Polazak škole bio je slab u ljetnim mjesecima jer je narod upotrebljavao djecu kod raznih poslova u gospodarstvu. Dotadašnji načelnik općine Drnje Andrija Široki morao je uslijed odlučnog zahtjeva narod odstupiti pa je upravu općine privremeno preuzeo dotadašnji blagajnik Marko Vedriš. Tijekom 1919. godine, kako piše u spomenici škole, “postavljeno je u Drnju i Botovu vojničtvo i to srpska artilerijska i pješačka četa, koje imadu poglavitu zadaću, da čuvaju dravski most od provale Mađara – boljševika u naše krajeve.” Dana 13. svibnja 1919. godine pokopan je drnjanski župnik velečasni Ignjat Vimpošek, koji je bio dugogodišnji predsjednik školskog odbora i mjesni školski nadzornik, a jedno je vrijeme obavljao učiteljsku službu te je predavao vjeronauk. Učiteljstvo je sakupljalo prinose za ratnu siročad.
U školskoj godini 1919./20. učenici i učitelji sudjelovali su na svim propisanim crkvenim i ostalim svečanostima. Drnjanski kapelan Julije Bišćan premješten je u Završje, a za upravitelja župe došao je velečasni Mijo Kovačić. Učiteljima su povećane plaće, a oni su i ove godine sakupljali prinose za ratnu siročad, a sakupili su 400 kruna. Školske godine 1920./21. učenici i učitelji izvršavali su sve propisane dužnosti, a učitelji su dobili dodatak na plaću za članove svoje obitelji. Ravnajući učitelj Fraisman sudjelovao je u popisu pučanstva 28. i 29. siječnja 1921. godine. Iste godine 17. kolovoza umro je kralj Petar I. Karađorđević, a naslijedio ga je novi kralj Aleksandar.
Berba kukuruza
Školska godina 1921./22. počela je slabim polaskom nastave jer su djeca trebala roditeljima kod berbe kukuruza. U mjesecu siječnju 1922. godine na svatovima Ivana Lendvaja na prijedlog dr. Dorčića odvjetnika i kr. javnog bilježnika skupljena je svota od 800 kruna za siromašnu školsku mladež u Drnju. Među školskom mladeži sakupili su učitelji 38 kg kukuruza i 1,5 kg graha te 27 kruna za gladnu djecu u Rusiji, a učenici su prikupili nešto sredstava za ratnu siročad. Školske godine 1922./23. općinsko je poglavarstvo sazvalo nekoliko žitelja iz Botova, Drnja i Torčeca te župnika Mihovila Kovačića te ravanjućeg učitelja Milana Fraismana u svrhu pogodbe za vršenje orguljaške službe, ali nagodba nije uspjela. Te je godine školska mladež također prikupljala priloge za ratnu siročad.
Škola je bila zatvorena zbog bolesti škrleta tijekom listopada. Početkom školske godine 1923./24. popravljena je školska zgrada, a popravljena je te proširena školska peć. U spomenici je zabilježeno da općinski povjerenik Andrija Široki nije uopće brinuo za školske potrebe, a ravnajući je učitelj podvornika plaćao iz svojih sredstava. Koncem siječnja 1924. općinski povjerenik Andrija Široki otišao je na dulji dopust, a umjesto njega došao je općinski bilježnik iz Hlebina Peradin. Novi je povjerenik ravnajućem učitelju isplatio 500 kruna koje mu je općina bila dužna za podvornika. U veljači 1924. bilo je u školskoj zgradi veće predavanje za mještane o sušici i spolnim bolestima koje su držali predavači iz Zagreba. Kasnije je ravnajući učitelj Fraisman dobio sredstva koja mu je općina dugovala za metle i četke. Dana 17. kolovoza 1924. godine za novog je povjerenika općine Drnje postavljen Vladimir Blašković, a učiteljstvo je bilo zadovoljno njegovim službovanjem. U 1. razredu upisano je manje učenika jer su to djeca rođena ratnih godina kada su muževi bili na ratištu. U lipnju 1924. školu je posjetio jedan engleski publicist. Školske godine 1924./25. školska je mladež izvršavala sve zadane dužnosti. Dana 4. rujna 1924. bila je sv. potvrda koju je obavio nadbiskup zagrebački dr. Antun Bauer, a prisustvovali su učenici i učitelji. Dana 21. veljače umro je učenik Karlo Čendeš. Dana 10. veljače 1925. godine umirovljen je ravnajući učitelj Milan Fraisman, a 28. veljače opet je reaktiviran. Školska mladež prikupljala je doprinose za Narodnu zaštitu i Crveni križ.
