piše: Stjepko Gambiroža
Postoje neka pitanja na koja vjerojatno nikad nećemo saznati odgovor. Jedno od njih je o čemu to razmišlja beba od stara samo nekoliko mjeseci koja se još i ne može izraziti i koja zapravo ne zna ništa o svijetu oko sebe. Kakve se to misli motaju po toj maloj glavi i jesu li to uopće misli i što to mlado stvorenje misli o svemu što se događa oko njega? Ili tko je bio taj naš prvi predak koji je ispekao rakiju? Tko je bio taj genijalni um koji se dosjetio da bi fermentirane šljive mogao ubaciti u kotao, ispeći ih, a potom uživati u tom novom proizvodu? Sasvim sigurno nikad nećemo dobiti ni odgovor na pitanje o čemu razmišlja medvjed nakon što se probudi iz zimskog sna. Ljuti li se on na sebe i misli li da je nevjerojatno glup što je ponovno prespavao skoro pola godine, a za to je vrijeme mogao učiniti štošta korisnog. Recimo osnovati političku stranku desnog predznaka, koalirati s još nekoliko sličnih opskurnih stranaka poput Keleminčeve Autohtone – Hrvatske stranke prava ili Domina pa pokušati ući u Hrvatski sabor.
Pitanje na koje također sasvim sigurno nikad nećemo dobiti odgovor, a na ovo bismo zaista trebali, je i kako danas, eto već na samom kraju 2025. godine, takozvani navijači i dalje uspijevaju unijeti baklje, bengalke i sličnu pirotehniku na utakmice. Danas kada čovjek odluči kupiti ulaznicu za nogometnu utakmicu, ta je ulaznica personalizirana i kada odlučiš otići na utakmicu višeg ranga natjecanja, ti moraš ostaviti valjda više podataka o sebi, nego kada pokušavaš podići kredit u banci. I kada kupiš ulaznicu za istu tu nogometnu utakmicu pa kreneš na stadion na kojem se ta utakmica odigrava, postoji nekakva redarska služba koja te pretražuje i pregledava na ulazu.
Prepipavaju te ti tipovi čije seksualne preferencije i ne znaš, a kada i kreneš prema redu u kojem se nalazi ženska prepivačica, ona te samo proslijedi svom muškom kolegi i osjećaš se nekako nelagodno. Gotovo kao kad dođeš na masažu i shvatiš da maserka nije neka egzotična Tajlanđanka, već nekakav tip koji će te cijelog isprepipati u sljedećih pola sata ili sat, koliko već traje masaža, a ti uopće nećeš moći uživati jer ćeš samo razmišljati o tome da ne želiš da te pipa muškarac, no nekako ti je glupo sada odustati. I nakon svega toga, nakon što kupiš ulaznicu prilikom čega ostaviš sve svoje podatke, od kreditne sposobnosti pa do medicinske obiteljske anamneze i nasljednih bolesti u zadnjih pet generacija, nakon što te na ulazu na stadion isprepipa nekakav brkati tip čije su ti sklonosti nepoznate i imaš dojam da to traje vječno, opet se nađu neki koji na utakmice unesu baklje i bengalke. Pa ih pale i bacaju na teren pa se utakmica prekida pa se okrene vjetar i nosi ti taj smrdljivi dim u lice, a ti si misliš koja sam ja budala i zašto uopće više idem na te utakmice koje su ionako uglavnom negledljive i diže ti se želudac od tog nabijanja lopte.
Eto, mene zanima kako ti bilmezi iz utakmice u utakmicu, iz tjedna u tjedan, uz sve te navodno rigorozne kontrole, uspijevaju unijeti te baklje, bengalke ili kako se već nazivaju te gluposti. Kako se to dopušta iz tjedna u tjedan i kako se tome ne može stati na kraj već godinama, ali i zanima me kako klubovi to dopuštaju svojim takozvanim navijačima, plaćaju redovito kazne i nikome ništa. Zanima me i što se uopće nalazi u glavama tih budala kojima je nekakav gušt ili što već zapaliti takvu zapravo opasnu pirotehničku napravu u masi ljudi. Potom je po mogućnosti baciti što je moguće dalje u teren, eventualno pogoditi golmana, bez obzira bio on tvoj ili suparničke momčadi.
Svi nešto stariji sjetit će se kako je nekadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher riješila problem huliganizma na njihovim stadionima. Bagra koja je do tada bila najgori ološ Europe i koja je redovito izazivala kaos na utakmicama, vrlo brzo pretvorila se u prave bubice. Naravno, uz rigorozne kazne i onim najgorim prekršiteljima znale su biti izrečene i kazne doživotne zabrane dolaska na utakmice. I nisu baklje i slične gluposti problem samo na stadionima jer prije samo nekoliko mjeseci jedna je žena na svadbi negdje u Dalmaciji nehotice ubijena signalnom raketom. Kakve su to budale i idioti kojima takav gušt i sladostrašće izaziva paljenje tih pirotehničkih naprava, to je još jedno od onih pitanja na koje nikad nećemo dobiti odgovor.
FOTO arhiva
