Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
SYDNEY – Dragutin Hlebar ili kako ga od milja zove njegova mnogobrojna familija, „deda Drago“ bez dvojbe je jedan od najstarijih, ako ne i najstariji Podravec, no s australskom adresom. Ovaj dugovječni, ali uvijek dobro raspoloženi hrvatski iseljenik prošli je tjedan proslavio svoj 105. rođendan, a njegova je životna priča u najmanju ruku inspirativna.
Rođen je 1918. godine u Antolovcu, a školovao se u susjednom Kutnjaku gdje je upoznaje svoju buduću suprugu Veroniku. Vjenčali su se vrlo mladi, dobili troje djece te mukotrpno radili na zemlji. U Antolovcu su vlastitim rukama izgradili kuću, a bavili su se još i vinogradarstvom te stočarstvom. Osim što je izuzetno radišan, Drago je i vrlo inteligentan čovjek. Vrsni je matematičar, što su njegovi učitelji uočili još kad je bio dijete, no to je samo jedna od njegovih brojnih impresivnih vještina koje su mu kasnije uvelike pomogle u životu. Kad je bio u vojsci, prepoznat je njegov visok i melodičan glas, što je rezultiralo solo nastupom u krcatoj Sarajevskoj Katedrali na nagovor voditelja zbora, i to pred nekoliko tisuća ljudi koje je doslovno ostavio bez teksta.
Veliki zaokret u životima Dragutina i Veronike dogodio se 1957. godine, kad se on ukrcao na brod za Australiju kako bi posjetio svog bolesnog oca. Do Sydneya je preko oceana putovao punih mjesec dana i prvo živio u predgrađu Balmain. Naporno je radio, ponekad i više poslova u isto vrijeme, a nakon nekoliko godina, na daleki je kontinent stigla i supruga Veronika. Svoj su prvi dom kupili u predgrađu Leichdart i na neki način nastavili s onim što su započeli u Antolovcu. Imali su ogroman vrt u kojem su uzgajali povrće koje bi kasnije prodavali na štandu ispred vlastite kuće i dodatno zaradili. Nekoliko godina kasnije u Australiju su doselili kćer Ana te sin Vinko zajedno sa svojim partnerima i djecom. Zajedno su pokrenuli biznis rušenja te preselili u drugo predgrađe Sydneya, gdje je Drago živio sve do prošle godine, dok zadnjih godinu dana živi sa svojom kćerkom Anom.
Ovaj još uvijek vitalni umirovljenik koji nikad ne propušta nedjeljnu misu automobil je vozio sve do 100. godine života, a kako je uspio dočekati tako duboku starost, otkrila je unuka Katarina, koja je i ispričala ovu cijelu životnu priču svoga djeda.
– Tajna njegova dugog života mogao bi biti med u kombinaciji s rakijom i tradicionalna hrvatska jela koje je baka Veronika redovito kuhala, a sada ih ponekad čak i on priprema – kazala je Veronika, jedna od devetoro Hlebarovih unučadi.
„Deda Drago“ dobro zna što se događa u njegovoj rodnoj zemlji s obzirom na to da dan danas voli gledati hrvatske televizijske programe i čitati hrvatske novine. Osim domaćeg povrća, meda i rakije njegova su tajna, ali i poseban specijalitet, domaći keksi s medom za koje sam kaže da su upravo oni razlog njegove dugovječnosti.
FOTO Ustupila obitelj
