Dražen Mustač (58) iz Koprivnice primjer je kako se život, unatoč teškim okolnostima, može oblikovati snagom volje, ustrajnošću i ljubavlju prema sportu. U tišini dvorane za stolni tenis u Koprivnici, gdje se svakodnevno prelama zvuk loptice i odlučnost igrača, skriva se i njegova izuzetna životna priča.
Naime, s deset godina Dražen je preživio tešku prometnu nesreću. Na cesti ga je udario motocikl, zadobio je teške ozljede glave i proveo dva tjedna u komi. Posljedice nesreće ostavile su trajne – paraliza desne strane tijela te gubitak osnovnih funkcija koje je morao ponovno učiti.
– Doktori su mi rekli da sam imao nevjerojatnu volju za životom. Sve sam morao iz početka. Bio sam u drugom razredu osnovne škole kad se to dogodilo. Učio sam ponovno govoriti, ponovno hodati, no uz podršku bližnjih nisam se nikada predao – prisjeća se Dražen koji ne samo da je ponovno stao na noge, već je krenuo koračati putem koji mnogi ne bi ni pokušali. Srcu mu je najdraža činjenica da okolina nikada nije radila razliku između njega i drugih, a stolni tenis otkrio je kao 16-godišnjak. Domaći improvizirani stol postao je njegova početna točka, a s vremenom se priključio Udruzi Sport za sve, gdje i danas aktivno trenira.
– Imali smo doma neki improvizirani stol i tako smo igrali u dvorištu. Onda sam se priključio Udruzi Sport za sve. I tako je krenulo moje putovanje u kojem i dan danas uživam kao i prvog dana. Stolni tenis mi je donio zdravlje, druženje i mir. To je sport koji mi je dao sve – govori Mustač, koji tjedno trenira dva do tri puta, bez obzira na ozljede ili vremenske uvjete.
Najvažnije je sudjelovati i nikada ne odustati
Dražen nije samo rekreativac, iza njega je više od 35 osvojenih medalja, uključujući i pet zlatnih pehara. Nastupao je na državnim prvenstvima i turnirima diljem Hrvatske, od Varaždina i Splita do Slovenije. Posebno ističe nominaciju za najboljeg sportaša s invaliditetom Grada Koprivnice koja mu je donijela veliku čast što je njegov trud prepoznat na domaćem terenu.
– Najvažnije je sudjelovati. Često idem na turnire. Nekad udruga organizira, nekad sami damo novce. Bitnije je to druženje uz sport nego sama pobjeda. Igrali smo i sa osobama bez invaliditeta i nema tu razlike – ističe s osmijehom.
Stolni tenis obožava i ne može bez njega. Da je tako potvrđuje činjenica da je nedavno na treningu slomio rame, a već slijedeći tjedan se vratio u dvoranu bez obzira što su mu liječnici preporučili da miruje.
– Stolni tenis je nešto što me opušta i u čemu pronalazim mir za dušu – ističe Dražen koji je trenutno jedini aktivan igrač svoje bivše „klape” u kojoj ih je bilo četvoro. Dražen ističe da među mladima s invaliditetom u našem kraju vlada pasivnost i manjak motivacije za uključivanje u sport. U Varaždinu i Međimurju, kaže on, sve više je mladih osoba s invaliditetom koji se bave sportom pa ga žalosti što taj potencijal ne vidi u rodnoj mu Koprivnici.
– Tu nema želje ili volje kod mladih s nekom invaliditetom, a volja je ključna. Znaju za to, ali samo gledaju na uspjeh preko noći – rekao je Dražen te poručio svim mladima koji mogu da se uključe, trude i bore, i najvažnije, da nikada ne odustaju.
FOTO Leona Barešić
