Piše Vladek Antolaš Mastermind
Nekad u tjedan dana poslože se mnoge važne teme da ih čovek ne stigne pobrojiti. Tak se prije dva tjedna u našem gradu održal jedan spektakl koji je u meni potaknul znatiželju i zaokupil moje misli. Tak vam ja nekih večeri kroz park šetam redovno s mojim pesom (tada ne odbjeglim) i mislim si tko je zaboravel stolce u parku, reko, ostalo od Picokijade. No tak nekoliko večeri za redom kontam ja nekaj se tu drugo događa. Nekak sam ja to povezal kroz objave na fejsu da se sprema „mlada meša“ pa me to malo bolje privuklo.
Inače, ja kao prosječan neaktivan član vjerske zajednice možda o ovom događaju ne bi smel ni pisati jer se fakat malo razmem, no opet u meni spava mali domeštrant kojeg su isto tako bake popitavale da idem za velečasnog. Očigledno da kroz povijest mnogi su imali istu startnu poziciju pored oltara, no samo ju je Matija Filipović prihvatil. Eto, da se setim i svog nekad suseda pri mostu Ivana Cestara koji slavi „punoljetnost“ svog poziva. Zapravo, dragi Bog stvarno osobno zna dobro zebrati ko bude novi pastir. Zamislite da se zeznul i od svih domeštrantov zebral Dulu, Turbeta, Kikija ili mene.
Našim župljanima je mlada meša donesla puno radosti i to je zaista krunski događaj ove godine, barem se to vidlo po šušuru i muvingu tih dana prije samoga slavlja. Baš je to bilo lepo za videti kak se svake večeri u crkvi okupe ljudi oko istog cilja, da otprate jednog od nas u život posvećen vjeri i Bogu.
U tu nedelju nisam otišel k meši baš iz razloga da ne bi štrčal v cirkve kad baš nejdem redovito. Ma takvi ko ja štrče i za Vuzem i za Đurđevo.
Tak su vam ovi „svati“ mladoga Matije bili potpuno u vjerskom izdanju, a menje u svjetovnom. Iz fotografija tog slavlja se dalo videti radost, ponos i poniznost zajednice skromnih ljudi koja je nukleus našega grada.
To je jedan kolosijek koji vozi za sebe i na koji su svi rado viđeni i pozvani bez pozivnice. Taj Đurđevac je ispunjen u svom srcu bez puno pompe i pomodarstva, jednostavan i dugotrajan.
Osobe poput Matije iz našeg kuta gledanja čeka život pun odricanja i predanosti, a iz njegvog kuta je to jednostavna misija iz osobne ljubavi prema Bogu. Tome u prilog svjedoči natpis na crkvi koju je osobno vlč. Matija sam postavio iznad ulaza, a glasi: „ Gospodine, Ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim!“ (Iv 21,17).
Ja, a vjerujem i ti dragi čitaoče, divim se ustrajnosti ljudi koji čine dobro svojim izborima u pozivima pa čak i zanimanjima koje su si izabrali. Divno je videti da se ljudi trse pomagati drugima kroz normalan život, bilo da skrbe o starijima i bolesnima, bilo da odgajaju mlade ili pak savljaju svoj život na kocku u opasnim zanimanjima spašavajući druge, pa tak je još lepše za videti da je netko spreman da se posveti kroz svečenićki poziv brinuti se o zdravlju naših duša koje se sve teže probijaju kroz tusta vremena koja živimo.
Ovim putem svi želimo Matiji sretnu, uspješnu i dugu službu na ponos njegove familije i župljana. Čestitke svima i sretno !
Čestitke Matiji, cijeloj familiji i svim župljanima.
