Za Emiliju Grahovac (40) iz Ferdinandovca život se prije 18 godina doslovno promijenio preko noći jer joj je dijagnosticirana multipla skleroza, kronična bolest za koju ne postoji potpuni lijek. Prvi simptomi bili su ukočenost jezika i usnica, a potom je krenulo sve teže hodanje te učestali umor i dvoslika. U to vrijeme, ispričala nam je Emilija, vrlo malo znalo se o multipli sklerozi, a njena sreća bila je ta što je u samo mjesec i pol dana dobila dijagnozu.

– Imala sam 22 godine i prva reakcija na dijagnozu bila je šok jer sam bila u najboljim godinama mladosti pa mi nije bilo baš svejedno čuti da imam kroničnu bolesti. U tom trenutku jedino mi je bilo važno čuti da ću moći roditi djecu i imati svoju obitelji i kad sam dobila tu potvrdu, na sve što se događalo s mojom bolešću gledala sam isključivo pozitivno. Mislim da je moja bolest u početku teže pala majci Vesni i ocu Dragi, a uz njih sam u tom razdoblju imala i veliku podršku sestre Diane. Upravo su ta podrška i razumijevanje itekako bitni da mi oboljeli nastavimo živjeti normalnim životom – istaknula je Emilija. Sreća je, dodala je, bila i to što multipla skleroza u njenom slučaj nije progresivna. Uz savjete liječnika, počela se polako oporavljati i naučila živjeti sa svojom dijagnozom. Multipla je, rekla nam je, bolest s tisuću lica jer nije jednaka za sve oboljele niti svi imaju iste poteškoće.
– Moj oporavak je dobro tekao baš zbog toga što nemam progresivan tip multiple. Vrlo brzo sam se koliko-toliko vratila u normalu, udala se i danas sam ponosna majka dvije kćeri. Sad su mi, uz supruga Danijela, upravo kćeri Dora i Eva velika podrška. Oni su svjesni kakvu bolest imam i kad mi se pojavi onaj simptom umora, uvijek me puste da imam vrijeme za sebe da se vratim u normalu – rekla nam je naša sugovornica koja je prije pet godina u borbi s kroničnom bolešću dobila injekcijsku terapiju. Svaka četiri tjedna mora primiti tu injekciju kako bi se spriječilo napredovanje bolesti, no još uvijek nema lijeka koji bi oboljelima jamčio izlječenje.

– Živim za taj dan da se probudim i čujem da je nađen lijek za moju bolest. Bez obzira na razne terapije, naša svakodnevica je neizvjesna jer nitko sa sigurnošću ne može reći da bolest neće napredovati. Nastojim izbjegavati stresne situacije jer one pogoršavaju stanje oboljelih i od prvog dana dijagnoze uopće ne „googlam“ ništa o bolesti, nego slušam preporuke liječnika. Kako je multipla bolest s tisuću lica, nema smisla na internetu tražiti savjete jer to može dovesti do neželjenih stvari – rekla nam je Emilija, koja bez obzira na bolest normalno živi jer svi oko nje imaju razumijevanja za ono čime se mora nositi.
– Još dva mjeseca i bolest će, znam se našaliti, kod mene biti punoljetna. Normalno idem na posao i stalno na sve ono što multipla nosi gledam pozitivno jer je u suživotu s njom to od presudne važnosti. Ne skrivam svoju bolest i upravo su takvi stavovi ključni da mi oboljeli ostvarujemo svoje snove bez obzira na dijagnozu – zaključila je Emilija Grahovac.

FOTO Nikola Wolf