Ako se želite baviti ekološkom poljoprivredom i primati potpore, ne smijete više koristiti motiku. Naime, pod nedavno donesenom mjerom „Mehaničkog uništavanja korova unutar redova višegodišnjih nasada“ ističe se kako nije dozvoljena upotreba motike, koja je, dodajmo, osnovni alat u obradi zemlje još od antičkih vremena.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Na koji način motika točno smeta u ekološkoj poljoprivredi, nije nam poznato. Ideja samih mjera je u načelu razumljiva, kažu stručnjaci za Agroklub, a ona se tiče smanjenja upotrebe pesticida i motiviranja poljoprivrednika da korove uklanjaju mehanički umjesto da “špricaju”. Međutim, pritom je mehaničko uklanjanje protumačeno kao „mehanizirano“, a dobro je znano kako motika nije mehanizirana. Upravo zbog toga nova je odredba, pretpostavlja se, samo vjerojatno rezultat lošeg prijevoda. Kako će se to primjenjivati u praksi, još je nepoznato.
Činjenica jest i kako su mehanizirani sustavi poput malčera i drugih traktorskih priključaka uvelike napredni i korisni, no nisu primjenjivi za one nasade s velikom gustoćom, odnosno malim razmacima između redova sadnje. Troškovi dodatne mehanizacije, odgovorili su medijima iz Ministarstva poljoprivrede, smatraju se dopuštenim, kao i usluga vanjskog izvođača, no kako kažu, “motika kao alat u ovome smislu nije dio prihvatljive mehanizacije, tj. ne može se ubrojiti u poljoprivredne strojeve ili priključnu opremu na osnovu primjene kojih je rađen izračun potpore”.
Drugi je problem da se time pogoduje velikim proizvođačima, dok se obeshrabruju mali, smatraju iz Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača.
Nadalje, iz dokumenata institucija Europske unije razvidno je kako ni oni ne isključuju motiku iz upotrebe. Mehanizacija je svakako poželjnija alternativa upotrebi kemikalija, no na pojedinim se mjestima spominje nužnost ručnog uništavanja korova, pogotovo na mjestima na kojima mehanizacijom to nije moguće.
Da je motika obradi zemlje neophodna, rekla nam je i Ana Katalenić iz Domaja, koja na polju nadomak kuće uzgaja povrće za svoje potrebe.
– Mi sadimo grah i krumpir za naše potrebe, a bez motike ništa ne bi bilo moguće. Nekad se kukuruz okopavao njome – govori nam Ana, kojoj na polju nadomak kuće često pomaže unuka iz Koprivnice.
– Povrće ne tretiramo pesticidima niti ičim umjetnim. Korov u nasadima je neizbježan, i to moramo na taj način rješavati. Ako i tretiramo, tretiramo koprivom, koja se prokuha i s kojom se pripremi posebna otopina, kako se nekad radilo. No, motika je majka – zaključuje Ana koja, iako ne koristi nikakva umjetna sredstva na svojim nasadima, ne bi mogla dobiti status ekološkog proizvođača jer koristi motiku.
Ipak, najvjerojatnije je da je ovaj slučaj još jedan primjer pretjerane birokracije koja vlada u hrvatskim, ali i europskim institucijama.
FOTO Nikola Wolf
