Suša tijekom vrućih ljetnih mjeseci kada je vode manje, a temperature su visoke, postaje veliki problem u vrtovima. Ipak, postoji povrće koje je prirodno prilagođeno takvim uvjetima i može preživjeti, pa čak i dobro rasti, uz vrlo malo zalijevanja. Takve biljke razvijaju dubok korijen, skladište vodu u svojim tkivima ili imaju prilagodbe koje smanjuju gubitak vlage.
Korjenasto povrće spada među najotpornije vrste na sušu. Mrkva, cikla, pastrnjak i repa razvijaju dugačak i snažan korijen koji prodire duboko u zemlju i pronalazi vlagu tamo gdje druge biljke ne mogu. Zbog toga mogu preživjeti duža razdoblja bez zalijevanja. Čak i kada je površinski sloj zemlje potpuno suh, ove biljke nastavljaju rasti jer koriste vlagu iz dubljih slojeva tla.
Luk i češnjak također su izuzetno otporni na sušu. Njihove lukovice djeluju kao spremnici vode i hranjivih tvari, što im omogućuje da prežive u suhim uvjetima. Osim toga, njihovi uski listovi smanjuju isparavanje vode. Ove biljke su posebno pogodne za uzgoj u područjima s malo oborina i često uspijevaju bez redovitog zalijevanja.
Mediteranske biljke poput timijana i kadulje razvile su se u suhim i toplim klimama, pa prirodno podnose nedostatak vode. Njihovi listovi su često mali, debeli ili prekriveni sitnim dlačicama koje smanjuju gubitak vlage. Iako se često smatraju začinskim biljem, po svojim karakteristikama vrlo su slične otpornom povrću i mogu rasti u gotovo suhim uvjetima.
Plodovito povrće poput paprike, rajčice i patlidžana može postati vrlo otporno na sušu nakon što razvije snažan korijen. U početnoj fazi rasta potrebno im je nešto više vode, ali kasnije mogu preživjeti dulja sušna razdoblja. Njihov korijen može pronaći vlagu dublje u zemlji, a biljka se prilagođava smanjenjem potrošnje vode.
FOTO ilustracija
