Svake prve nedjelje u mjesecu u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu održava se duhovna obnova, a novu, za mjesec kolovoz na temu “Primanje svete pričesti: ispravan stav i način” predvodio je Petar Mlakar, ludbreški župnik in solidum. Kako je istaknuo na početku svoje kateheze, ovim naslovom izlaganja želio je naglasiti da je kod pričešćivanja prije svega važan ispravan stav srca pred Bogom, a potom i način na koji osoba svetu pričest prima. Podsjetio je kako i zašto je došlo do toga da papa Urban IV. ustanovi svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, kako bi Crkva istaknula svoju vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost tijelom i krvlju, dušom i božanstvom u sakramentu euharistije, a što su neke struje, neke hereze u kršćanstvu dovodile u pitanje. Dodao je i kako je papa Urban IV. upravo radi spomenute svetkovine, povjerio sv. Tomi Akvinskom pisanje pjesama, odnosno himana koje Crkva i danas pjeva. Među ostalima Klanjam ti se smjerno… te je, podsjećajući na stihove, rekao da, kada je riječ o ispravnom stavu kršćanina pred Bogom općenito, a ali i na poseban način pred Bogom prisutnim u euharistiji – svetoj hostiji i svetoj krvi u kaležu – onda je to stav klanjanja.
– Dok promatramo tu tajnu, to otajstvo Kristove ljubavi i prisutnosti u euharistiji, svijest prestaje. Čudimo se tome, ne možemo to pojmiti kako je to moguće, kako je to divno i čudesno. Stav klanjanja pred Bogom je temeljni biblijski stav. Čovjek koji je upoznao istinu o sebi i o Bogu, ako želi priznati istinu da je Bog stvoritelj, da je svet, da je dobar, da je milosrdan, a za sebe spoznaje da je krhak, da je ograničen, da je često slab i grešan… spoznajući te istine, čovjek nekako spontano pada na koljena pred Bogom. I tim vanjskim činom, gestom klečanja pred Bogom, priznaje istinu: ‘Ti si Bog, ja sam čovjek. Ti si moj stvoritelj, ja sam tvoje stvorenje. Tebi pripada slava i čast, a ne meni. I neka ti bude slava i čast, Gospodine.’ Evo, to je prirodan stav čovjeka pred Bogom, ako ćemo priznati istinu o nama i o Bogu – istaknuo je velečasni Mlakar. Govoreći o stavu pred Gospodinom protumačio je i da u hebrejskom jeziku riječi koljeno i blagoslov imaju isti korijen što poznavatelji hebrejskog jezika i Biblije nikako ne drže slučajnim već to tumače kao poruku da čovjek može primiti blagoslov od Boga onda kada je na koljenima.
– Dakle, čovjek treba pred Bogom kleknuti da bi primio blagoslov. Ne mogu biti pred Bogom umišljen, ohol i istovremeno primiti Božji blagoslov za svoj život, Božji mir, Božju milost, Božje oproštenje. Bog mi želi to dati, ali ako sam umišljen, ako se postavljam na istu razinu kao Bog ili čak, ne daj Bože, iznad Njega, onda ne mogu primiti sve te milosti i blagoslove koje mi Bog želi dati. Ne zato što me On ne bi volio, ne bi mi ih htio dati, nego jer je s moje strane zapreka i blokada. No, kad čovjek odluči biti ponizan, u istini, svjestan onoga što je istina o Bogu i o njemu samome, onda se otvara srce, otvaraju se putevi Božje milosti i Božji blagoslovi silaze na čovjeka – rekao je velečasni Mlakar. Istaknuo je potom još jednom kako je temeljni stav kršćanina pred Bogom i Isusom u euharistiji stav klanjanja, klečanja te potaknuo okupljene da, osim u opravdanim iznimnim situacijama, za vrijeme pretvorbe tokom svete mise zauzmu stav klečanja. U nastavku izlaganja velečasni Mlakar govorio je o stavu primanja svete pričesti prikazavši kako se kroz povijest taj stav držao odnosno s vremenom mijenjao, od onog prvotnog primanja na ruke s velikim strahopoštovanjem, preko primanja na usta, potom kako je došlo do ponovne prakse primanja pričesti na ruke, sve do aktualne upute Redemptionis Sacramentum (Sakremnt otkupljenja) objavljene na Blagovijest 2004. godine za pontifikata Ivana Pavla II, o pravilnom slavljenju euharistije. U dokumentu se od broja 90 do 92 nalaze i upute o pričešćivanju. Među ostalim, u uputama stoji da, ako se vjernici pričešćuju stojeći, preporuča se prije primitka otajstva iskazati primjereni poklon. Zatim, vjernicama se ne smije uskratiti pričest samo zato što euharistiju žele primiti klečeći ili stojeći. Svaki vjernik im pravo prema svojem izboru svetu pričest primiti u usta, to je univerzalna praksa i način pričešćivanja koji Crkva preporuča. Ali ako pričesnik želi primiti sakrament na ruku, u oblastima gdje je to dozvolila biskupska konferencija i potvrdila apostolska stolica, njima se sveta hostija podjeljuje u ruku. Važno je da pričesnik Tijelo Kristovo konzumira odmah pred djeliteljem.
Velečasni Mlakar potom je iznio i zanimljivost kako je papa Benedikt XVI. usvojio praksu da, kad on slavi svetu misu, vjernici koji se kod njega pričešćuju to čine isključivo klečeći i na usta. Obrazložio je to u jednom intervjuu: ‘Nisam načelno protiv pričesti na ruke. Sam sam je dijelio i primao. Time što sada tražim da se pričest prima klečeći i na usta, htio sam postaviti znak strahopoštovanja i uskličnik za stvarnu Kristovu prisutnost.’ Podsjetio je i na riječi kardinala Franje Kuharića koji se također očitovao po ovom pitanju otkako je i kod nas uvedena mogućnost primanja pričesti i na usta i na ruku. Među ostalim kardinal Kuharić je rekao: ‘Ako je negdje zakonito i razborito uveden jedan i drugi način, svećenici su dužni poštivati slobodu savjesti vjernika i neka ne prave scene kojima se zapravo umanjuje poštovanje svete tajne. Isto je tako i s načinom primanja svete pričesti stojeći ili klečeći. Nitko nema prava uskratiti svetu pričest ako se netko želi pričestiti na ovaj ili onaj način. Treba inzistirati na vjeri i poštovanju, a način se ne smije pretvarati u formalizam, bilo novi, bilo stari.’ Nastavno na sve navedeno svratio je pozornost na podjele i svađe koje po ovom pitanju nastaju u Crkvi što nikako nije dobro te potaknuo na međusobno poštivanje i prihvaćanje da smo i u savjestima različito osjetljivi. Na kraju, posvjestio je i kako se hostije doista mrve te sve koji se pričešćuju na ruke pozvao na izniman oprez, odnosno da uvijek provjere da nije koja mrvica, koja čestica ostala na ruci i tako pala na pod.
– Možemo reći da kod primanja pričesti na ruku više dolazi do izražaja ta bliskost s Bogom. Bog mi je tako blizak, u moje se ruke daje. I tu možda više Boga, Isusa doživljavamo kao čovjeka, kao brata. I to je dobro, to je lijepo, jer jest, On je postao čovjek i On je naš brat koji nas neizmjerno ljubi, On je naš spasitelj. Kod primanja pričesti na usta više dolazi do izražaja da je On i Bog kojem se klanjam i kojeg se ne usudim čak ni dotaknuti… Ako primam pričest na ruku, pažljivo, pažljivo, pažljivo. Primam ga kao brata, kao čovjeka, ali nemoj zaboraviti: Bog je u tvojim rukama. Ako ga primam na jezik, primam ga kao Boga, ali opet nemoj zaboraviti: to je tvoj brat koji te neizmjerno voli, koji se daje i s povjerenjem u tvoje ruke – zaključio je svoju katehezu velečasni Mlakar. Nakon nagovora uslijedila je molitva krunice i euharistijsko slavlje, a duhovna obnova završena je poklonstvom Presvetom Oltarskom Sakramentu.
FOTO Svetište Ludbreg
