Mekane, mirisne i prozračne domaće kiflice mnogima su omiljeno pecivo, no njihova priprema obično zahtijeva nešto strpljenja. Tijesto s kvascem mora se dizati, a upravo taj postupak ima važnu ulogu u njegovoj konačnoj strukturi i okusu. Zato se nameće zanimljivo pitanje: što bi se dogodilo kada biste umjesto kvasca upotrijebili prašak za pecivo? Iako oba sastojka služe za dizanje tijesta, rezultat ne mora biti ni približno jednak.
Glavna razlika krije se u načinu na koji djeluju. Kvasac je živi mikroorganizam koji tijekom fermentacije razgrađuje šećere i proizvodi ugljikov dioksid. Taj se plin zadržava u tijestu i omogućuje mu da postupno povećava volumen. Istodobno nastaju spojevi koji pridonose karakterističnom mirisu i okusu domaćih dizanih peciva. Prašak za pecivo djeluje potpuno drukčije. Riječ je o kemijskom sredstvu za dizanje koje sadrži natrijev hidrogenkarbonat i kisele sastojke. U dodiru s vlagom dolazi do reakcije tijekom koje se oslobađa ugljikov dioksid, a kod prašaka s dvostrukim djelovanjem dodatna količina plina nastaje i tijekom zagrijavanja. Za razliku od kvasca, prašak za pecivo ne zahtijeva dugotrajnu fermentaciju.
Upravo je vrijeme pripreme jedna od najočitijih razlika. Dok se klasično tijesto za kiflice s kvascem mora odgovarajuće dignuti prije pečenja, tijesto pripremljeno prema receptu s praškom za pecivo obično se može oblikovati i peći bez takvog čekanja. To može biti praktično kada želite brzo pripremiti domaće pecivo. No, što će se dogoditi s mekoćom i izgledom kiflica? Tu razlika može biti posebno zanimljiva. Kvasac omogućuje postupno dizanje tijesta, a pravilno razvijena glutenska mreža zadržava nastali plin i pridonosi elastičnoj, prozračnoj strukturi karakterističnoj za dizana peciva. Prašak za pecivo također može proizvesti rahlo i mekano pecivo, ali bez fermentacije neće nastati potpuno ista aroma, a drukčiji postupak pripreme može rezultirati i drukčijom teksturom. Zato nije točno da će kiflice s praškom za pecivo nužno biti tvrde ili neuspjele. Postoje recepti za brze kiflice koje se pripremaju upravo na taj način. Međutim, takve kiflice ne treba poistovjećivati s klasičnim dizanim kiflicama jer se njihov sastav i način pripreme mogu znatno razlikovati.
Posebno je važno znati da se kvasac i prašak za pecivo ne mogu jednostavno zamjenjivati u jednakim količinama. Ako u uobičajenom receptu za dizane kiflice samo izostavite kvasac i dodate prašak za pecivo, bez prilagodbe ostalih sastojaka i postupka, ne možete očekivati isti rezultat. Količina sredstva za dizanje, udio tekućine, način miješanja i vrijeme pečenja moraju odgovarati vrsti tijesta koje pripremate. Želite li kiflice koje imaju prepoznatljivu strukturu i aromu klasičnog dizanog tijesta, kvasac je prikladniji izbor. S druge strane, prašak za pecivo može biti dobro rješenje kada nemate vremena čekati dizanje, ali tada je najbolje koristiti recept posebno osmišljen za brza peciva. Dakle, zamjenom kvasca praškom za pecivo nećete samo skratiti pripremu. Promijenit ćete način na koji se tijesto diže, izostaviti fermentaciju koja pridonosi okusu i potencijalno dobiti kiflice drukčije teksture. Obje vrste mogu biti ukusne i mekane, ali ne treba očekivati da će ispasti potpuno jednako.
FOTO ilustracija
