Izuzmemo li glavnog trenera Ivana Radeljića, koji je rođen u Imotskom, ostatak stožera Slaven Belupa čine isključivo domaći dečki. Pritom mislimo na pomoćne i trenera vratara, kondicijskog trenera, čak i ekonome, odnosno fizioterapeute. Istina, Dino Ratković je iz susjedne Varaždinske županije, ali već je godinama u Koprivnici pa ga možemo smatrati domaćim. Najnovije ime u tom društvu je ono Filipa Đureca, koji se na poziv klupskih čelnika nakon šest godina vratio iz Njemačke i preuzeo ulogu pomoćnog trenera.
– Ovdje sam mjesec dana i mislim da sam se dobro snašao, a važno je da sredinu u kojoj radim znam od ranije. Sa šest godina počeo sam trenirati za Slaven, proveo sam u njemu cijeli omladinski staž, a posebno me veseli to što ponovno surađujem s Delićem, s kojim sam igrao do seniorskih dana. Sad smo opet zajedno i mogu reći da mi je lijepo i da sam sretan zbog svega što mi se dogodilo unazad mjesec dana. S trenerom Radeljićem nisam se znao ranije, ali vidim da me prihvatio, a ono što cijenim je to da nam daje pravo mišljenja. Sve u svemu, zadovoljstvo je veliko što sam opet ovdje, ali velika je i odgovornost, jer ovo je, ipak, moj klub – kazao nam je uvodno 35-godišnji Đurec i dodao da ga je poziv iz kluba iznenadio, ali i ubrzao odluku da se vrati u rodni kraj.
– Iskreno, nisam očekivao da će se sve tako brzo odigrati, ali razveselio sam se pozivu direktora Aleksovskog i to mi je bila najbolja prilika da se vratim doma, jer se ove godine i ženim. Nisam puno razmišljao, prihvatio sam ponudu i imao samo tjedan dana da se vratim iz Njemačke i pripremim za sve ono što me čekalo. I eto me, sad sam tu i dajem sve od sebe da pomognem stožeru, ali i klubu – naglasio je. Đurec je, mnogi ne znaju, trenerski zanat izučavao u Njemačkoj, a posljednje četiri godine bio je vezan uz FC Nürnberg.
– Da, nije me dugo bilo, šest godina sam proveo u Njemačkoj i tamo sam odlučio krenuti u trenerske vode. Prvo sam preuzeo jedan niželigaški hrvatski klub i krenuo u školu za trenera. Profesor kod kojeg sam slušao predavanja preporučio me u FC Nürnberg i to je bilo to. Ušao sam u klub početkom 2020. godine i tamo sam stekao bogato iskustvo. Radio sam najviše individualne treninge s talentima, ali i analizu, neka testiranja, vodio kampove, i nisam bio vezan uz jednu selekciju, već sam radio za cijeli klub. To je bilo veliko iskustvo koje me naučilo puno toga. Nürnberg je, ipak, veliki njemački klub, koji ima veliku tradiciju – prisjetio se Đurec njemačke avanture. Nadamo se da je sa sobom donio i dio njemačkog mentaliteta, jer to je ono što često nedostaje koprivničkom prvoligašu. Ipak, za početak je važno naglasiti da je na prvu kliknuo s trenerom Radeljićem i ostatkom stožera. Uostalom, upravo nam je Radeljić prije nekoliko dana naglasio da ga je Đurec ugodno iznenadio i zadovoljio onime što je pokazao u ovom kratkom roku.
– To je uvijek lijepo čuti i ponavljam da mi je zadovoljstvo biti u klubu i raditi sa svima njima. Ne samo s Radeljićem i Delićem, već kompletno sa svima, a moramo naglasiti i ulogu kondicijskog trenera Mikeca, koji odrađuje puno toga. Mi kao pomoćnici imamo slobodu, trener sluša nađe sugestije i mišljenja, ali zna se čija je zadnja i tko donosi odluke. Hijerarhija postoji, jasno je postavljena, ali traži se naše mišljenje i to je dokaz da dobro radimo – smatra Đurec i nastavlja.
– Nas četvorica (Radeljić, Delić, Đurec i Mikec op.a.) nađemo se dan prije treninga, razmijenimo mišljenja i odlučimo što je najbolje za momčad. Uskoro, nakon ovih ključnih priprema, ubacit ćemo u program i individualne treninge, gdje ću ja raditi s igračima i to me veseli, jer imamo dosta mladih igrača i velikih talenata, no sve njih treba dodatno brusiti i na tome ćemo raditi – najavio je i istaknuo da je uloga pomoćnog trenera u profesionalnom klubu vrlo važna. Uvjerili smo se u to i prateći momčad na pripremama u Austriji, gdje pomoćnici vode većinu treninga i odrađuju veliki posao, naravno uz blagoslov Radeljića.
– Priprema za svaki trening je vrlo opsežna i organizacija mora biti na najvišem mogućem nivou, jer mi smo oni od kojih ovise igrači i rezultati. Već sam rekao da dan prije radimo pripremu za treninge, dogovaramo što ćemo i kako ćemo, a to je puno posla. Tu je i analiza koja nam otkriva tko je dobar, a tko nije, tko je išao maksimalno na treningu, a tko nije i tako dalje. Moramo biti maksimalno posvećeni ovome poslu i to nam uzima cijeli dan, ali ako ga voliš onda nije problem. Meni je sve to zadovoljstvo i ja u tom poslu uživam. To je za mene najljepši posao na svijetu, a gušt je još veći kada znaš da se radi o klubu iz tvojeg grada, klubu s kojim si povezan cijeli život – naglasio je. Pratio je Slaven i u Njemačkoj i svjestan je da je prošle sezone bilo dosta mučenja i da publika nije bila zadovoljna. Uvjeren je da će sad to okrenuti na bolje.
– Hoćemo i moramo. Stvari uvijek gledam pozitivno i siguran sam da ćemo gledati bolji Slaven, jer smo se puno posvetili radu. Ima puno mladih igrača u kojima vidim potencijala i oko toga se ne moramo brinuti, a vjerujem da se kroz rad sve isplati. Dakle, kakvi smo na treningu to će se odraziti na utakmicama i zato zahtijevamo da sad idemo maksimalno. Osim toga, nije bilo puno promjena u igračkom kadru i to je samo plus. Zbog svega toga nadam se da ćemo gledati dobar Slaven, iako postoji još dosta prostora za napredak – mišljenja je novi pomoćnik, koji je vrlo brzo pronašao zajednički jezik i s igračima.
– Mislim da smo dobro kliknuli. Igrao sam nogomet, doživio kao igrač puno takvih promjena i znam kako se postaviti u ovakvim situacijama. Znam kako im pristupiti, kako s njima pričati i to mi je bio najmanji problem. Tu treba pohvaliti i ostale članove stožera, oni su tu duže od mene, dali su mi podršku i naporno svi radimo da nam svima bude što bolje – još je jednom ponovio i za kraj bacio pogled prema budućnosti.
– Izabrao sam nogomet i u njemu se vidim ostatak života. Ali idem pomalo, korak po korak. Svjestan sam da još moram puno učiti, ali trenutno uživam u poziciji koju imam i uvjetima koje imamo ovdje u Austriji, a koji su vrhunski. Što nosi budućnost tek ćemo vidjeti. Ne gledam tako daleko, sad mi je najvažnije da kao pomoćni trener pomognem svojem klubu najbolje što znam – poručio je za kraj Filip Đurec. (vt)
KAO SPORTAŠ UVIJEK IDE NA POBJEDU
Ovo je veliki izazov, nema straha od neuspjeha
S obzirom na to da sad radi u svojem klubu, Đureca smo pitali postoji li strah od odgovornosti i neuspjeha.
– Ne postoji. To mi je veliki izazov i kao sportaš uvijek idem na pobjedu. To je natjecanje, a po meni je nogomet najbolja igra na svijetu u kojoj ideš na sve. Takav je moj stav. Čim sam dobio ponudu, jedva sam čekao da krenemo i da se priključim stožeru. Veselim se i utakmicama, tako da straha nema. Siguran sam da možemo napraviti dobre stvari i koprivničku publiku učiniti sretnom – poručio je Đurec.
FOTO: Vedran Tkalec
