Prije nešto više od pet godina, Aliji Resumoviću koji već tridesetak godina živi u Kloštru Podravskom život je doslovce visio o niti. Liječnici su mu davali tek desetak posto šanse da će se izvući, a ovaj umirovljenik ni danas ne zna kako se zarazio žuticom. Uopće nije imao nikakve simptome niti se osjećao loše, sve do jednog dana koji je umalo bio koban.
– Sjedio sam u središtu Kloštra Podravskog, pričao s ljudima, standardno tjerao zafrkanciju. Jedan prijatelj me pozvao na rakijicu, rekao sam mu da nisam raspoložen za piće, kad me samo odjednom počelo pritiskati u tijelu kao da je u meni kamen. Počeo sam se osjećati loše, jedva sam prešao cestu i nekako došao do stana, a potom sam pao u nesvijest – ispričao je Alija, čija supruga radi u laboratoriju u bjelovarskoj bolnici i ona ga je tamo dočekala.
– Jedan prijatelj je došao po mene u stan. Malo sam došao k sebi, otuširao sam se, obukao i on me odvezao do Bjelovara gdje me žena već čekala. Nakon tretmana u bjelovarskoj bolnici završio sam u Zagrebu, a ondje su mi dali tek deset posto šanse da ću se izvući. Što je najgore od svega, stradao mi je i jednjak i bio sam u jako teškoj situaciji, no na svu sreću sada je sve dobro i oporavio sam se – otkrio je Alija i dodao da je odlučio izbaciti alkohol i promijeniti prehranu. – Čitav radni vijek proveo sam u ugostiteljstvu. U Bjelovar sam doselio još potkraj sedamdesetih i radio sam u brojnim kafićima i restoranima, i dalje me cijeli grad poznaje. To je nosilo svoje jer sam po prirodi veseljak i društven, tako da se znalo dogoditi da su se noći probdjele u dobrom društvu. U Bjelovaru smo bili podstanari, a tu u Kloštru Podravskom naslijedili smo stan, tako da sada već dugo živimo ovdje. Nakon što sam se oporavio od te teške i iznenadne bolesti, odlučio sam potpuno izbaciti alkohol i promijeniti prehranu. Pijem puno čajeva, jedem lakšu hranu, a i krećem se dosta. Stalno sam na biciklu i sada se osjećam jako dobro – zaključio je Alija Resumović.
FOTO: Stjepko Gambiroža
