Ulaz u Koprivnicu ovih je dana dobio novi ukras i simbol dobrodošlice u grad. U sedam radnih dana oslikao ih je street art umjetnik Boris Bare uz pomoć dva asistenta. Bare se s Koprivnicom i njenim “zidovima” susreo treći put. Prvi put na Street art festivalu, njegov drugi rad krasi Osnovnu školu Braće Radić koju je oslikao zajedno s našim Koprivničancem, Zvonimirom Haramijom Hansom, a sada se prihvatio novog velikog izazova, oslikavanja murala površine 300 kvadrata na Podravkinom silosu.
Uz asistenciju Martina Mađara i Michela Kubačeka, a usprkos neprimjerenim i do sad neiskušanim uvjetima, Bare je uspio oslikati mural koji je zamislila Podravka.
Stvorio je djelo koje odražava karakter Koprivnice, a ujedno je spoj tradicije i suvremenosti. Mural odiše detaljima, energijom i bojama koje podsjećaju na bogatu povijest grada, ali istovremeno prenosi suvremeni duh koji oblikuje sadašnjost i budućnost.
– Iz Podravke su izrazili želju da bi htjeli nešto retro, a među ostalim su mi poslali i vrećicu juha pa sam na temu toga napravio osobu koja drži pijetla u ruci i vozi bicikl, što su glavni detalji koji ti padnu na pamet kad netko spomene Koprivnicu – kazao je Bare te pojasnio da slikanje na otvorenom uvijek predstavlja poseban izazov za umjetnike. Kad se ta umjetnost preseli na visinu od 40 metara i temperature oko nule, uvjeti su izuzetno teški. Od umjetnika zahtjeva ne samo umjetničku vještinu nego i hrabrost i tehničku preciznost, a sve to uz pridržavanje sigurnosnih standarda.
Usprkos tome što mu platno nije bio papir nego silos visine 40-ak metara, Boris se prihvatio posla i stvorio impozantno umjetničko djelo.
Vjetar, temperatura, snijeg i druge prirodne neprilike dodatno su ovih dana otežavale posao, čineći ga fizički izazovnim, a povremeno i opasnim.
– Izazovno je, nikad nisam radio u takvim uvjetima, ali u dobrom društvu sve je lakše. Zaključili smo da prosinac baš nije vrijeme za slikanje po vani, ali imamo grijalicu gore, pijemo čajeve, kad nam je baš jako hladno odemo dolje k dečkima u Podravkinu radionu koji lijepo brinu o nama. Najteži dio bio nam je postaviti postaviti cijelu skicu na zid, nakon toga je slijedilo bojanje, a taj dio je išao puno lakše. Povremenom nas je spašavalo i sunce koje je zagrijavalo betonski zid i grijalo – kazao je Bare koji je poznatom gradskom silosu dao trajni pečat i pretvorio ga u umjetničko djelo na ulasku u Koprivnicu.
