Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Već nešto više od tri godine Đurđevac je dom jednog Južnoafrikanca. Milijunski grad Port Elizabeth (Gqeberha po novom) na jugoistoku ove velike afričke zemlje,umjetnički fotograf Joubert Loots zamijenio je malenim podravskim gradićem. Kao što to često biva, Jouberta je na drugi kraj svijeta odvela ljubav, a Đurđevčanku koja mu je danas supruga i s kojom je zasnovao obitelj upoznao je u – Betlehemu.
– Radio sam dugoročni projekt u Europi i proputovao brojne europske zemlje. Moja strast je tzv. Storytelling fotografija i snimao sam ljude na ulicama Europe. Potom sam završio u Izraelu i radio sam za jednu organizaciju koja skrbi za djecu s posebnim potrebama, a ondje je volontirala i moja buduća supruga. Upoznali smo se u rodnom gradu Isusa Krista, Betlehemu, a godinu poslije upravo u Betlehemu smo se vjenčali i to u crkvi koja se nalazi na mjestu na kojem se rodio Isus – otkrio je Joubert Loots i dodao da su prvo neko vrijeme živjeli u Južnoafričkoj Republici da bi se u Đurđevcu skrasili neposredno uoči pandemije koronavirusa.
Tražio svoj izričaj
– Već sam se prilično prilagodio na život u Đurđevcu, no i dalje mi je hrvatski jezik izazov. Polako učim osnove skupa s djecom, a iako sam odrastao u velikom gradu kao što je Port Elizabeth, Đurđevac mi se od početka svidio. Stekao sam tu već i neke prijatelje, a imamo i klet izvan Đurđevca koju renoviram. Volim stolariju pa mi je to zanimacija tako da sam već nadogradio tu staru klet od blata i slame – kazao je Joubert, koji se fotografijom počeo baviti još u Južnoj Africi.
– Po završetku studija sudjelovao sam u raznim radionicama za kreativce i radio za neke kompanije. No, storytelling fotografija bila je moja velika strast i odlučio sam se okušati u tom stilu. Tražio sam svoj izričaj i glas, kako da budem drukčiji i želio sam da fotografije koje snimam budu osobne. Kod klasične fotografije, autor ima situaciju pod kontrolom, ali u storytellingu pokušava uhvatiti neke posebne trenutke, prirodne i spontane. Kada ljudi ne gledaju u kameru, tada su spontaniji i tada fotografije obično budu i bolje, prirodnije, autentičnije. Naravno da se bavim i klasičnom fotografijom jer ona mi je trenutačno glavni izvor prihoda, a osim toga radim i online radionice fotografije – istaknuo je Loots koji se u posljednje vrijeme zainteresirao i za jednu gotovo zaboravljenu umjetnost, ikonografiju.
Učio je on neko može normalno hodati po noći, dok se u Južnoj Africi zna u koje dijelove grada se smije, a u koje ne. Srećom pa sam ondje živio u mirnom dijelu grada i nikada nisam osjetio nasilje na ulici, ali gotovo svakodnevno se mogu vrijeme od talijanskih majstora kako se oslikavaju bizantinske ikone, a jedna od ideja je i da snimi album fotografija o rijetkim europskim monasima koji se i dalje bave tom vještinom. No, prije realizacije te ideje, Joubert se planira etablirati kao fotograf u Đurđevcu, a zadnje dvije godine radi i na knjizi fotografija.
– Jedna od većih razlika između života u Južnoj Africi i Hrvatskoj je što je ovdje mirnije, sigurnije. Tu se čuti svakakve priče. Velike su razlike i u mentalitetu. U Južnoj Africi recimo nas trojica odemo na kavu i kad dođe vrijeme plaćanja, podijelimo račun, platimo svaki svoje i to je nešto najnormalnije. Ovdje je pak uobičajeno da jedan plati cijeli račun – otkrio je Joubert kojeg je prilično iznenadio još jedan hrvatski običaj.
Vrtovi i vinogradi
– Hrana se ne razlikuje toliko, a sviđaju mi se juhe ovdje, pogotovo zimi. Posebno mi se sviđa što ljudi u vrtovima imaju voće i povrće i cijelu sezonu imaju domaće proizvode. Imamo i vinograd i sami radimo vino, a južnoafrička vina ipak su mi bolja, možda i zato što još nisam imao priliku probati najbolja hrvatska. Posebno me iznenadilo kad sam shvatio da ovdje postoji nešto što se naziva gemišt. Mislio sam „jesu li ljudi ludi ovdje pa miješaju vino s vodom“, no s vremenom sam se naučio na gemište i moram priznati da mi baš pašu. Nema boljeg osvježenja od hladnog gemišta nakon napornog dana –zaključio je Loots.
Zemlja puna različitosti
U trenutku kada je upoznao svoju buduću suprugu, Joubert ne samo da nije znao gdje je Hrvatska, priznaje, već skoro pa nije ni znao da uopće postoji.
– Morao sam upisati u Google riječ Hrvatska da bih uopće saznao gdje se nalazi, no posljednjih godina u Južnoj Africi se situacija po tom pitanju promijenila. Sve više ljudi je čulo za Hrvatsku i mnogi govore da bi željeli doći ovdje na odmor – kazao je Loots, koji je prvih šest godina života proveo u Zambiji gdje mu je otac bio misionar, a kada mu je otac prvi puta stigao u posjet Hrvatskoj, nešto ga je posebno iznenadilo.
– Južna Afrika je multietnička i multikulturalna zemlja. Imamo 11 službenih jezika i sve je puno različitosti. Svi smo integrirani i živimo skupa te je srećom vrijeme Apartheida odavno završilo, no kada je otac stigao u Hrvatsku, posebno ga je iznenadilo što je tek nakon tjedan dana prvi put vidio crnca. I to kada je stigao u Zagreb – rekao je Joubert i dodao da je za sada njegova supruga ta koja je glavna privrediteljica u obitelji, a istaknuo je još neke bitne razlike u životu između Hrvatske i Južne Afrike. – U Južnoj Africi sve je skupo. Plaća se zdravstvo, vrtići, škole, općenito obrazovanje dok je sve to ovdje uglavnom socijalna kategorija i po tom je pitanju velika razlika – otkrio je Loots
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
