Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Bolje da propadne selo nego običaji, jedna je od onih već otrcanih fraza koju svako malo čujemo. A jedan od tih običaja svakako je svinjokolja po dvorištima odnosno klanje svinja u kućnoj radinosti, čiju su zabranu ponovno najavili iz Ministarstva poljoprivrede. Nešto slično najavljivalo se i ranije, i to više puta, no prasci, gujde, svinje i dalje su svejedno na dvorištima doživljavali svoj sudnji dan nakon što je gazda (barem) jednu rakijicu strusio i noževe nabrusio.
Da običaj kolinja neće izumrijeti i uslijed epidemije afričke svinjske kuge, pretpostavlja i iskusni svinjogojac Marijan Sesvečan iz Otrovanca kraj Pitomače. Uzgojem svinja nekoć se bavio i njegov otac, a Sesvečan i danas ne misli odustati od svinjogojstva te je istaknuti član Svinjogojske udruge Virovitičko –podravske županije.
– Na zaraženim područjima vjerojatno neće biti klasičnog kolinja, no siguran sam da na svim ostalim područjima bude. Snalažljivi smo mi ljudi i pretpostavljam da će se svinje klati na dvorištima makar i na crno, što je zapravo najgora solucija jer virus afričke svinjske kuge godinama može preživjeti u mesu. No, mislim da će se ljudi teško odreći kolinja, ma koliko im netko prijetio i upozoravao ih – smatra Sesvečan, koji se sjeća vremena kada je aktualna bila klasična svinjska kuga pa se nekako preživjelo.
Domaće i divlje
– Od klasične svinjske kuge nekoć smo se branili cijepljenjem, no već godinama ono se ne prakticira, a u međuvremenu se pojavila afrička svinjska kuga. Je li ona nastala mutiranjem virusa klasične kuge, nije mi poznato, no poznato je kako je krenula iz populacije divljih svinja i iz njih se proširilo na domaće svinje. Kako bi se to spriječilo donesene su određene mjere u cijeloj Europi, a prva je da se spriječi kontakt divljih s domaćim svinjama. Na našem području i nije praksa da se svinje drže na otvorenom, to se najviše prakticira u Slavoniji, nešto i u Turopolju gdje su svinje išle u šumu i dolazile u kontakt s divljima – istaknuo je Sesvečan i dodao kako je ministarstvo potom donijelo nove mjere.
– Prvo su se morale staviti ograde, potom dezinfekcija prilikom utovara, a na kraju tu je i zabrana prakse da se nerasti za oplodnju nose od kuće do kuće. Za sada se ide uglavnom na preventivu jer je ta bolest itekako prisutna, a strahujem da je pitanje dana kada će se afrička svinjska kuga proširiti i na ostalim područjima. Mislim da se u ministarstvu nisu najbolje snašli kada se kuga pojavila u Slavoniji, zakasnilo se s mjerama. Taj virus može ubiti samo termička obrada, a nitko ne pita odakle dolaze svi ti suhomesnati svinjski proizvodi koje uvozimo i u teoriji postoji mogućnost da se u tim prerađevinama virus i uveze – kazao je Sesvečan i dodao da je virus afričke svinjske kuge bezopasan za čovjeka, no upravo je čovjek taj koji ga može proširiti među svinjama jer ga može prenijeti na odjeći.
– Taj virus širi se jako brzo, a svinja kada oboli, nema joj spasa. Jednom kada virus uđe u određenu populaciju svinja, sve one će uginuti. Svakako bi trebalo sačuvati onaj dio koji nije zaražen, a ako se svinjska kuga počne dalje širiti, ne piše nam se dobro jer smo ionako nedostatni. Prema službenim podacima iz vlastite proizvodnje ne zadovoljavamo ni 50 posto domaćih potreba, a uz to još treba dodati da je velik broj prasadi na hrvatskim farmama uvezeno – kazao je Sesvečan, čija farma ima kapacitet za stotinu tovljenika, no on trenutačno ima 25 svinja.
Nema mesara i klaonica
– Još dok sam radio vidio sam da se paralelno mogu baviti i svinjogojstvom i traje to sada četrdesetak godina. Imam siguran plasman, a imam i kvalitetu pošto mi se isti kupci vraćaju godinama. Mogao bih imati i više svinja u tovu, ali već sam star i ovo mi je sasvim dovoljno. Jedan od velikih problema što se tiče stočarstva općenito na ovim krajevima je što gotovo pa više uopće nema klaonica. Nekoć sam sve mogao prodati ovdje jer smo u Pitomači imali tri mesara, a danas nemamo ni jednog – rekao je Sesvečan te dodao kako pretpostavlja da je budućnost svinjogojstva u Hrvatskoj na velikim proizvođačima.
– Teško je prognozirati hoće li se proizvodnja povećati ili će i dalje opadati, no da se naslutiti da se ide na velike proizvođače. Takav je trend u cijelome svijetu, iako ja mislim da ovakvu manju ili srednju proizvodnju ništa ne može zamijeniti i da bi ona trebala opstati. No, pitanje je kako i s kime, a bojim se da je i kasno. Mladi ljudi odlaze sa sela, a oni koji su ostali, uglavnom i nisu zainteresirani ne samo za svinjogojstvo, već za stočarstvo uopće. Nekoć je gotovo svaka kuća u selu imala barem kravicu ili dvije, a danas ih imaju možda dvoje ili troje u cijelom selu – zaključio je Sesvečan.
Strah od eskalacije novih socijalnih slučajeva
U Slavoniji je već krenuo masovni pomor svinja kako bi se spriječilo širenje afričke svinjske kuge, a Sesvečan smatra da se mnogi kojima je eutanazirano cijelo stado neće vraćati proizvodnji.
– To se pogotovo odnosi na ove nešto starije, poput mene. Pitanje je koliko njih će odlučiti krenuti ispočetka, no mene zanima što će biti s onima koji odustanu? Koliko takvih će završiti na socijalnoj pomoći, a iz svog primjera sam vidio kako to izgleda. Godinama sam radio na otkupu mlijeka za Zdenku iz Velikih Zdenaca i kada su krenule te igre s pretvorbama, mali proizvođači postajali su sve manje zanimljivi. Sjećam se tako jednog djeda u izoliranom selu koji je imao tri kravice na paši i dnevno prodavao tridesetak litara mlijeka. Kad mu je rečeno da im nije više ekonomično k njemu dolaziti on je odgovorio da su baka i on živjeli upravo od mlijeka, a nakon toga je čovjek prodao krave i otišao na socijalu iako je do tada sam privređivao za sebe – prisjetio se Sesvečan.
FOTO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
