Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Popodneva uz Dravu u miru i tišini izuzetna su privilegija u čemu ove jeseni uživa Monika Krklec. Da doživljaj bude kompletan ova 27-godišnjakinja sa sobom na obalu europske Amazone nosi i štap za blinkanje. U pecanje se zaljubila kao djevojčica na jezerima i grabama u okolici Rasinje gdje je učila prve tajne o ribičiji od tate, strica i djeda.
– Još kao klinka zavoljela sam tu vrstu zabave, a u ribičiju smo išli s leskovim prutima i lovili šarane, štuke i patuljane. S vremenom je to postalo ozbiljnije, no još uvijek je samo rekreativno, iz čiste ljubavi, za drugo nemam vremena, natjecanja su svaki vikend i nikako mi se ne uklapaju u životni raspored – govori Monika, koja je u Legrad doselila prije godinu dana i prezadovoljna je što ona i suprug imaju priliku uživati pecajući uz Dravu.
– Idemo naizmjence, malo suprug, malo ja, a znam povesti i dvogodišnju kćerkicu koja će sigurno, kad za to dođe vrijeme, krenuti mojim stopama. Najzabavnije mi je blinkanje. Lovim štuku, basa, klena, baš uživam u takvoj vrsti ribolova gdje ne moram čekati nego bacim pa ako se ne ulovi idem dalje – rekla nam je Monika.
Zbog niskog vodostaja Drave trenutno nije povoljan period za pecanje.
– Čiste jezero u Prelogu, voda je na 85 centimetara, ne može se ništa. Kol’ko čujem, uskoro će čistiti i jezero u Dubravi pa bi loši uvjeti za ribičiju mogli potrajati. Nadam se da su to samo krive informacije – rekla je Monika koja u većini slučajeva lovi kedere, no našlo se na njenoj udici i pravih kapitalaca. – Šaran od pet kilograma koji je završio doma u pećnici. Morala sam ga probati jer su kružile priče da šarani koji doplivaju iz Mađarske smrde od mulja, ali sam se osobno uvjerila da to nije istina – otkrila nam je na kraju.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
