Ljeto je počelo pa Podravci i Prigorci love svaku grabu u kojoj bi se mogli rashladiti. Kako sada stvari stoje, da bi uživali u ugodnom okruženju s dodatnim sadržajem, mnogi će ovog ljeta prijeći granicu. Jer, dok Šoderica, nekadašnji ponos podravskog turizma, sve više izgleda kao kulisa propalih planova i uzaludnih obećanja, s druge strane Drave, jezero kraj mađarskog Gyékényesa prava je turistička oaza. Uređene plaže, hladovina, pedaline, sup daske, štand s kokicama i pokretna kućica koja nudi poznati kurtoš kolač. Ako ste pak zainteresirani za pojesti nešto konkretnije, tu je ugostiteljski objekt koji nudi obroke po za nas Hrvate davno zaboravljenim cijenama. Porcija langoša ili pohanac s pomfritom – za tek nekoliko eura. Ručak za dvoje – pohano, prženi krumpirići, gyros, salata, palačinke i dvije coca-cole – sve skupa 25 eura. Svega sedam kilometara zračne linije iliti deset minuta vožnje od granice voda je čista, a atmosfera opuštena. Istovremeno, popularno „podravsko more“ već godinama vapi za revitalizacijom. Pa iako su pojedini dijelovi plaže povremeno košeni, a koncerti i predstave nakratko joj vrate život, ostatak godine na njoj prevladavaju mulj i trava. Iza kulisa vodi se tiha borba, i to često s vjetrenjačama. Ivan Sabolić, načelnik Općine Legrad, koja formalno upravlja Šodericom, otvoreno priznaje da je sve manje optimističan.
– Jezero Gyékényes kopano je po pravilima struke, s dubinom većom od tri metra, zbog čega se tamo ne stvara mulj i voda je čista. Naša Šoderica pak ima različite dubine, plićake do kojih dopire sunčeva svjetlost, puni se muljem i nutrijentima koji pogoduju rastu trave. Dok se jezero ne produbi, kak’ meni izgleda, ne bude nikad atraktivno – objasnio je Sabolić. Općina Legrad, prema njegovim riječima, godinama ulaže u tuđi teren.
– Mi smo tu tek posrednik koji se trudi, ali voda nije naša, nego od Hrvatskih voda, koje o svom vlasništvu ne vode brigu. Trošimo novce za nešto što nije ni u našem vlasništvu, samo da pokušamo spasiti kaj se spasiti da – rekao je. Pokušali su, dodao je, i predlagati da se Šoderica uvrsti u eksploatacijsko polje, što bi omogućilo legalno vađenje šljunka i produbljivanje jezera, ali bezuspješno.
– U Zagrebu su nas srezali. Studija utjecaja na okoliš nije prihvatila da se prokopavanje jezera uvrsti u novi prostorni plan županije. Biolog sa „zagrebačkog asfalta“ obrazložio je da Šoderica ima vrijedno stanište i da je bolje da postane bara pa će tamo živjeti životinje – ironično je istaknuo načelnik.
– Hrvatskim vodama nismo zanimljivi, a sve pada na leđa Općine Legrad. Nama ostaje da kosimo, čistimo, spašavamo, makar ni nismo vlasnici jer ljudi pitaju – dodao je Sabolić koji je kao član povjerenstva za ocjenjivanje studije utjecaja na okoliš za kompletan prostorni plan županije ljudima u Zagrebu pokušao objasniti važnost Šoderice lokalnom stanovništvu, no oni su unatoč svemu ostali pri mišljenju da je riječ o vrlo vrijednom životinjskom staništu.
– Predložili su mi da idemo korak po korak s EU fondovima. Uređujemo komadić po komadić, za ono za što osiguramo sredstva. Ali mi kao Općina nismo ni stručni ni financijski spremni za to. Pitanje je – tko će se uopće toga više uhvatiti? – pitao se Sabolić koji i sam povremeno svrati do mađarskog jezera, prvenstveno u restoran. Prednost Mađara je, navodi, što u velikoj dužini imaju uređene privatne obale i tek 300 metara javne plaže.
– Šoderica se razvlači na dva kilometra, pa je trošak košnje i održavanja puno veći, a mi novaca nemamo na bacanje. S druge strane, apsurdno je da Mađari vole dolaziti k nama jer vele da ovdje imaju potpunu slobodu, s njihove im je strane prevelika gužva, ovdje mogu besplatno parkirati skoro uz samo jezero i uživaju u komociji – rekao je Sabolić te zaključio da, kako zasad stvari stoje, priča o uređenim i krcatim plažama na Šoderici ostaje samo mokar san. Od Hrvatskih voda tražili smo odgovor zbog čega ne vode brigu u svojoj imovini, postoji li kakav plan za produbljivanje Šoderice uz napomenu da ona ima veću površinu i turistički potencijal od Trakošćanskog jezera koje je nedavno potpuno planski isušeno i potom vraćeno u prvobitno stanje. Također nas je zanimalo i tko je odgovoran za činjenicu da se podravsko more pretvara u baru te jesu li spremni u budućim prostornim planovima podržati prijedlog Općine Legrad da se dijelovi Šoderice uključe u eksploatacijsko polje radi planskog produbljivanja i održavanja. Odgovor do zaključenja ovog broja nismo dobili, a objavit ćemo ga kada stigne.
FOTO Sonja Badalić
